Balvan-revolucija
Balvan-revolucija odnosi se na nemire 17.8. 1990 u Hrvatskoj kada su pobunjeni Srbi otkazali poslušnost hrvatskoj vladi i postavili blokade na cestama u Dalmaciji, što je štetilo ljetnom turizmu u toj državi. Pošto su blokade bile od balvana, incident je dobio naziv "Balvan-revolucija".[1][2] Iako nije bilo žrtava, nacionalne tenzije su porasle između pobunjenih Srba i Hrvata, te je taj incident nagovijestio Rat u Hrvatskoj.[3]
Kronologija[uredi | uredi kod]
Takozvana balvan-revolucija označila je početak oštrog suprotstavljanja srpskog i hrvatskog ratobornog nacionalizma.[4]
– Pukovnik dr Dušan Plenča
Dana 17.2. 1990, Srbi na području Krajine, među kojima je bio i Milan Babić, a na čelu sa dr Jovanom Raškovićem, osnovali su Srpsku demokratsku stranku, “SDS”.[3]
U aprilu i maju 1990. godine, u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj održani su prvi višestranački izbori posle Drugog svetskog rata. Na tim izborima, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) je osvojila 41,5% glasova i 2/3 mesta u Saboru Socijalističke Republike Hrvatske. Zatim je novi Sabor 30.5. 1990. godine izabrao kandidata HDZ-a Franju Tuđmana za predsednika Predsedništva Socijalističke Republike Hrvatske, a izabrao je i ostalih šest članova Predsedništva.[3]
Dana 25.7. 1990. godine, na mitingu održanom u Srbu, u Hrvatskoj, kojem je prisustvovalo više hiljada Srba iz Hrvatske, uključujući i rukovodstvo SDS-a, te predstavnici Srpske pravoslavne crkve, usvojena je Deklaracija “o suverenosti i autonomiji srpskog naroda”. Tom deklaracijom je određeno tko će biti politički predstavnik Srba u Hrvatskoj: Srpski sabor sa sedištem u Srbu i Srpsko nacionalno veće (SNV) kao izvršni organ Srpskog sabora. Deklaracijom je dalje utvrđeno da SNV može raspisati referendum o pitanju statusa Srba u Hrvatskoj, kao i o svim drugim pitanjima koja se tiču autonomije i suvereniteta.[3]
Dana 31.7. 1990, na prvoj konstitutivnoj sednici SNV-a, donesena je odluka o plebiscitu kojim bi se potvrdili autonomija i suverenitet srpskog naroda u Hrvatskoj. Na drugoj sednici SNV-a, koja je održana 16.8. 1990, usvojena je rezolucija o organizovanju plebiscita.[3]
Dana 17.8. 1990, vlada Hrvatske je proglasila taj referendum nezakonitim. Pojavile su se glasine da se hrvatska policija kreće prema nekoliko srpskih gradova na području Krajine i prema Kninu. Srbi, koje je vodio Milan Martić, podigli su barikade i “Martićeva policija” je Srbima podelila oružje. Taj incident postao je poznat kao “balvan-revolucija”. Od 17.8. pa nadalje, Knin su pod kontrolom držale naoružane formacije Srba kojima je podršku pružala JNA.[3]
Babić je kasnije na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju tvrdio da ga je Martić prevario da je Hrvatska poslala vojsku na Knin, a ne policiju, kako bi se proglasilo ratno stanje u Krajini sa ciljem stvaranje odvojene srpske države unutar Hrvatske uz pomoć Beograda.[5][6]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Roads Sealed as Yugoslav Unrest Mounts”. The New York Times. 19. 08. 1990.. Pristupljeno December 11, 2010.
- ↑ „Armed Serbs Guard Highways in Croatia During Referendum”. The New York Times. 20. 08. 1990.. Pristupljeno December 11, 2010.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 „Tužilac Međunarodnog suda protiv Milana Babića - Optužnica - Dodatak II - Dodatne političke i istorijske činjenice”. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 6.10. 2003. Pristupljeno 13.1. 2011.
- ↑ Ilija T. Radaković: BESMISLENA YU-RATOVANJA 1991-1995
- ↑ „IWPR news report: Martic "Provoked" Croatian Conflict”. Institute for War and Peace Reporting. 17. 02. 2006.. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-29. Pristupljeno 07. 02. 2010.
- ↑ Gabriel Partos (12.6. 2007). „Profile: Milan Martic”. BBC News. Pristupljeno 13.1. 2011.