Andrija III. Mlečanin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Andrija III. Mlečanin

Andrija III. Mlečanin je bio kralj Ugarske od 1290. i osporavani kralj Hrvatske od 1295. godine pa do svoje smrti 1301. godine

Prilike uoči stupanja na vlast[uredi | uredi kod]

Andrija je bio sin Stjepana Postuma i Mlečanke Tomasine Morosini. Njegov se otac rodio iz trećeg braka kralja Andrije II. s Beatricom od Este-Ferrare. No nekoliko meseci pre rođenja kralj je umro, a nasljednik Bela IV. nije htio priznati svog navodnog polubrata, optužujući Beatricu za bračnu nevjeru. Trudna Beatrica je preobučena u mušku odjeću pobjegla bratu u Veneciju, gdje je rodila sina Stjepana.

Stjepan se nakon dugog lutanja naselio u Mlecima i vjenčao Mlečankom Tomasinom Morosini. U ratu protiv Ugarske, Češka je podržavala Stjepana, ali se sklapanjem mira obvezala da će s tim prestati. Ubrzo potom 1271. godine umro je ostavivši udovicu i sina Andriju Mlečanina, na kojeg je prenio svoja prava na položaj hrvatskog hercega. Zbog velikog nezadovoljstva vladavinom kralja Ladislava IV. Kumanca, dio plemstva je ogorčen bezvlađem u državi i kraljevim raskalašanim životom, počeo razmišljati da izabere novog kralja to jest Andriju Mlečanina. Ladislav Kumanac je na kraju iznenada ubijen od svojih "vjernih" Kumana nakon čega je došlo do plemićkog biranja novog kralja.

Vladavina Andrije III. Mlečanina[uredi | uredi kod]

Andrija III. je bio jedini preostali muški izdanak dinastije Arpadovića iako je bio nepriznat od obitelji. To nije sprečilo ugarske velikaše da ga izaberu i okrune 28. srpnja 1290 u Stolnom Biogradu za kralja. Protiv toga su se udružila tri moćna protivnika poričući mu pravo na vlast. Njemački kralj Rudolf I. tvrdio je da je kralj Bela IV. predao Hrvatsku i Ugarsku u leno caru Fridriku II. za provale Tatara, te je te zemlje predao svome sinu vojvodi Albertu I., no "zaboravio je" da car Fridirik nije ispunio dogovor i pomogao Beli.

Protiv carevih težnji je istupio papa Nikola IV. ističući da su Ugarska i Hrvatska leno Svete Stolice.

Napuljska kraljica Marija, sestra kralja Ladislava IV. Kumanca, isticala je da je ona jedina zakonita baštinica hrvatsko-ugarske krune, a svoja je prava prenijela na sina Karla Martela. Uz nju su pristali hrvatski velikaši i papa koji je proglasio Karla Martela za kralja. Na vrhuncu svoje moći Karlo Martel je bio okrunjen u Zagrebu za hrvatsko-ugarskog kralja 1292. godine, ali njegova životna sreća se ubrzo potom drastično okrenula.

Andrija je potom krenuo u rat da prisili Hrvatsku na pokornost i prelazi Dravu. Na povratku sa ovog uspješnog pohoda ga je zarobio neki velikaš i pustio tek nakon što mu je isplatio veliki novčani iznos. Kralj je doveo iz Mletaka svoju majku Tomasinu i ujaka Alberta Morosinija i to uz pomoć velikaške obitelji Babonića. Majci je dodijelio na upravu Hrvatsku i dio zapadne Ugarske uz naslov herceginje. Ona je tu dužnost obnašala do 1297. godine kada je kralj svog ujaka Albertina Morosinija imenovao hercegom.

Želeći pridobiti knezove Bribirske napuljski Anžuvinci su im poklonili cijelu Hrvatsku od Gvozda do Neretve. 1293. godine isto je učinio i kralj Andrija, predavši im hrvatsko-dalmatinsku banovinu i bansku čast s pravom nasljedstva. Tako su knezovi Bribirski postali najmoćniji velikaši u Hrvatskoj, a svi plemići na tom području postali njihovi vazali.

Epidemija koja je harala Italijom usmrtila je 1295. godine Karla Martela koji se nakon poraz "sakrio" u Napulju, a novi papa Bonifacije VIII. uzeo je u zaštitu Karlovog sina, Karla Roberta i proglasio ga kraljem. Uz to je u Ugarskoj na upražnjene biskupske stolice imenovao pristaše anžuvinske stranke. Kako kralj Andrija nije imao muških potomaka, namjeravao je nasljednikom proglasiti svog ujaka Albertina Morosinija. Kada se za to doznalo, izbilo je veliko nezadovoljstvo. To je još i više ojačalo pristaše Karla Roberta, pa je mladi Karlo Robert uz pomoć knezova Bribirskih stigao U Hrvatsku. Bolesni i bez djece kralj Andrija priznaje Karla Roberta za svog nasljednika 1300. godine i ubrzo potom umire. S njim je izumrla dinastija Arpadovića, koja je vladala u Hrvatskoj dva stoljeća.

Kralj Andrija III. Mlečanin je umro 14.1. 1301., a nasljedio ga je Karlo I. Robert.

Bibliografija[uredi | uredi kod]

Andrija III. Mlečanin
Kraljevske titule
Prethodi:
Ladislav IV. Kumanac
Kralj Mađarske
1290 – 1301
Slijedi:
Vaclav III Premislović