Amalteja (mjesec)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Amalteja (Amalthea)

Galileove fotografije Amalteje
Otkriće
Otkrio Edward Emerson Barnard
Datum otkrića 9. rujna 1892.
Privremena oznaka Jupiter V
Matični planet Jupiter
Grupa satelita Unutarnji pravilni sateliti
Orbitalni elementi
Ekscentricitet (e) 0.0046637841
Prosječna udaljenost 181,995 km (0.001217 AJ)
Periapsis (P) 181,150 km (0.00121 AJ)
Apoapsis (A) 182,840 km (0.00122 AJ)
Orbitalni period (P) 0.498 d (11 h 57 min 23 s)
orbitalna brzina maks.: 26.691 km/s
prosjek.: 26.567 km/s
min.: 26.443 km/s
Inklinacija (i) prema -
- ekliptici 2.45°
- ekvatoru planeta 0.36°
Fizičke osobine
Srednji promjer 172 km (262×146×134 km)
Površina 397,600 km²
Masa 2.1×1018 kg
Volumen ~2,430,000 km³
Gustoća 0.862 g/cm³
Gravitacija na površini 0.0018 m/s² (0.002 g)
Brzina oslobađanja 0.58 m/s
Ekvatorijalna
brzina rotacije
69 km/s
Period rotacije sinkrona rotacija
Apsolutna magnituda xxxx
Albedo 0.09
Prosječna površinska
temperatura
122 K
Atmosferski pritisak 0 Pa
Nagib osi

Amalteja (grč. Αμάλθεια) je treći poznati satelit Jupitera. Kruži oko Jupitera na udaljenosti od 181 300 km. Dimenzije su mu 270x166x150 km, što mu daje prosječni promjer od oko 168 km. Masa ovog satelita iznosi 7.17x1018 kg. Iako peti po veličini jupiterov satelit (iza 4 galilejanska), Amaltea je 15 puta manja od najmanjeg galilejanskog satelita Europe.

Orbite Amajteje i Tebe se nalaze unutar jupiterovog Gossamer prstena, zbog čega se sumnja da bi mogli biti izvor materijala za prsten.

Amalteja je najcrveniji objekt u Sunčevu sustavu. Za crvenu boju površine se krive vulkani na satelitu Io koji izbacuju sumpor u svemir. Kao i Io, Amalteja zrači više topline nego je prima od Sunca, pretpostavlja se usljed električnih struja induciranih jupiterovim magnetskim poljem i/ili od naprezanje usljed plimnih sila.

Amalteja ima vrlo malu gustoću: 0.99 ± 0.25 g/cm³ (gustoća vode je 1 g/cm³). Vjeruje se da je Amalteja nekoliko puta razorena udarom, te da se danas sastoji od krhotina između kojih su šupljine. Ovako mala gustoća govori da su čak i pojedine krhotine manje gustoće od kameno-metalnog Ioa, prvog vanjskog susjeda Amalteje.

Prema teorij o nastanku Jupiterovog sustava koja je prevladavala prije mjerenja gustoće Amalteje, Amalteja je trebala biti gušća i od Ioa, pa su ovi rezultati prilično iznenadili znanstvenike.

Amalteju je otkrio astronom Bernard, 9. rujna. 1892. godine s opservatorija Lick.

Letjelica Galileo izvela je 5. studenog 2002. svoj posljednji zadatak prije obrušavanja na Jupiter 21. rujna 2003. - posjet Amalteji. Promjena putanje Galilea usljed gravitacije Amalteje iskorištena je za procjenu mase, a time i gustoće ovog satelita (volumen je procijenjen iz starijih fotografija).

Vanjske veze[uredi | uredi kod]