220

**220. po kalendarima**
Gregorijanski	220. (CCXX)
Ab urbe condita	973.
Islamski	414 BH – 413 BH.
Iranski	402 BP – 401 BP.
Hebrejski	3980–3981.
Bizantski	5728–5729.
Koptski	-64–-63.
	Hindu kalendari
• Vikram Samvat	275–276.
• Shaka Samvat	142–143.
• Kali Yuga	3321–3322.
	Kineski
• Kontinualno	2856–2857.
• 60 godina	Yang Metal Miš; (od kineske Ng.)
Holocenski kalendar	10220.
	p • r • u
	Podrobnije: Kalendarska era

Milenijum:	1. milenijum
Vjekovi:	2. vijek – 3. vijek – 4. vijek
Decenija:	180-e 190-e 200-e – 210-e – 220-e 230-e 240-e
Godine:	216 217 218 – 219 – 220 221 222

Godina 220. (CCXX) bila je prijestupna godina koja počinje u subotu u julijanskom kalendaru. U svoje vrijeme je bila poznata kao Godina konzulstva Antonija i Eutihijana (ili, rjeđe, godina 973. Ab urbe condita). Oznaka 220. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji[uredi | uredi kod]

Imperator Marko Aurelije Antonin August (Elagabal) i Valerije Komazon Eutihijan služe kao rimski konzuli.
Izaslanstvo iz Indije posjećuje Elagabala.
Nakon smrti Cao Caoa, gospodara rata i nominalnog carskog kancelara koji je vladao sjevernom Kinom i koristio titulu kralj Weija, njegov sin i nasljednik Cao Pi, u nastojanju da učvrsti svoju krhku vlast, tjera Xiana, posljednjeg cara dinastije Han da abdicira, te sam preuzima carsku krunu. Xianu je za utjehu dana titula vojvode od Shanyanga. Tim događajem je i simbolički okončana dinastija Han, odnosno potvrđena podjela Kine na Tri kraljevstva.
Područje današnje Engleske pogađa mraz koji će trajati pet mjeseci.^[1]
Goti počinju upadati na rimska područja u Maloj Aziji i Balkanu.
Kralj Ardašir I, unuk perzijskog velmože Sasana i osnivač Sasanidske dinastije, počinje dobivati podršku od nekih partskih potkraljeva te širi ustanak protiv kralja Vologasa VI. Ardašir vlada područjem Persisa od 208. a prije šest godina je vlast proširio na okolinu Persepolisa.
Elagabal se razvodi od supruge Julije Paule kako bi se oženio za vestalsku djevicu Akviliju Severu. Carevo vjenčanje izaziva strahovitu sablazan u Rimu, s obzirom da su vestalke bile dužne održavati celibat pod prijetnjom kazne zakopavanjem.
Novoosnovana dinastija Wei službeno priznaje taoizam kao vlastitu religiju, a vođe taoističke sekte Nebeskih učitelja zauzvrat daju duhovnu aprobaciju Weija kao nasljednika dinastije Han. Time počinje proces zahvaljujuće kome će većina vodećih plemićkih porodica na sjeveru Kine prihvatiti taoizam.