Kora (biljke) – razlika između verzija
m r2.6.4) (robot Dodaje: ln:Lomposo la mweté |
m razne ispravke |
||
| Red 5: | Red 5: | ||
Unutarnja kora drveta je tanki sloj fiziološki aktivnog tkiva koje graniči s kambijem. Relativno je tanka i svijetlo obojena. Staničje [[floem]]a ili '''liko''' sačinjava cijelu unutarnju koru, pa je samim time sloj najbliži [[kambij]]u. Provodno staničje floema sadrži [[sitaste stanice]] i cjevčice, [[stanice pratilice]], [[stanice likovice]], stanice floemskog [[parenhim]]a i parenhimske trake srčike. Sitasti elementi čine osnovni kanal silaznog kretanja biljnog soka i hranjivih tvari ([[asimilati|asimilata]]) iz [[list|lišća]], nasuprot uzlaznom penjanju [[voda|vode]] i [[minerali|mineralnih tvari]] iz korijena u [[ksilem]]u. Stanice likovice su vrlo česte odrvenjene (''lignizirane'') biljne žile koje daju floemskom dijelu čvrstoću, a sačinjavaju 35-45% unutarnje kore drveta. U parenhimu floema se talože organske tvari, a trake srčike povezuju floem sa ksilemom omogućujući kretanje tvari od kore prema drvenastom dijelu stabljike. |
Unutarnja kora drveta je tanki sloj fiziološki aktivnog tkiva koje graniči s kambijem. Relativno je tanka i svijetlo obojena. Staničje [[floem]]a ili '''liko''' sačinjava cijelu unutarnju koru, pa je samim time sloj najbliži [[kambij]]u. Provodno staničje floema sadrži [[sitaste stanice]] i cjevčice, [[stanice pratilice]], [[stanice likovice]], stanice floemskog [[parenhim]]a i parenhimske trake srčike. Sitasti elementi čine osnovni kanal silaznog kretanja biljnog soka i hranjivih tvari ([[asimilati|asimilata]]) iz [[list|lišća]], nasuprot uzlaznom penjanju [[voda|vode]] i [[minerali|mineralnih tvari]] iz korijena u [[ksilem]]u. Stanice likovice su vrlo česte odrvenjene (''lignizirane'') biljne žile koje daju floemskom dijelu čvrstoću, a sačinjavaju 35-45% unutarnje kore drveta. U parenhimu floema se talože organske tvari, a trake srčike povezuju floem sa ksilemom omogućujući kretanje tvari od kore prema drvenastom dijelu stabljike. |
||
== |
== Eksterni linkovi == |
||
Kako se novi slojevi floema nižu iz godine u godinu, vanjski slojevi se satiru i sažimaju, a sitasti elementi i slične strukture propadaju. To tkivo tada prestaje sudjelovati u aktivnim fiziološkim procesima te se transformira u relativno inertnu, tamnu vanjsku koru, koja sačinjava veći i složeniji dio kore [[drvo|drveta]]. |
Kako se novi slojevi floema nižu iz godine u godinu, vanjski slojevi se satiru i sažimaju, a sitasti elementi i slične strukture propadaju. To tkivo tada prestaje sudjelovati u aktivnim fiziološkim procesima te se transformira u relativno inertnu, tamnu vanjsku koru, koja sačinjava veći i složeniji dio kore [[drvo|drveta]]. |
||
| Red 20: | Red 20: | ||
Kao posljedica sekundarnog rasta stabljike u širinu i nemogućnosti dugog pasivnog istezanja elemenata ritidome, mrtva kora s vremenom puca i odbacuje se u obliku prstenova, vlakana ili ljuski. U nekih biljaka kora se vrlo teško odbacuje, no i u njoj se javljaju pliće ili dublje pukotine. |
Kao posljedica sekundarnog rasta stabljike u širinu i nemogućnosti dugog pasivnog istezanja elemenata ritidome, mrtva kora s vremenom puca i odbacuje se u obliku prstenova, vlakana ili ljuski. U nekih biljaka kora se vrlo teško odbacuje, no i u njoj se javljaju pliće ili dublje pukotine. |
||
== Eksterni linkovi == |
|||
{{Commonscat|Bark}} |
{{Commonscat|Bark}} |
||
Verzija na datum 19 februar 2012 u 07:14
Kora je iznimno složeni heterogeni materijal koji objedinjuje sva tkiva stabljike što se nalaze s vanjske strane kambija. Formacija kore započinje procesom diobe stanica kambija, koje tvore ksilem na drvenastoj (unutarnjoj) strani i floem, primarno tkivo unutarnje kore, na njenoj vanjskoj strani.
Unutarnja kora
Unutarnja kora drveta je tanki sloj fiziološki aktivnog tkiva koje graniči s kambijem. Relativno je tanka i svijetlo obojena. Staničje floema ili liko sačinjava cijelu unutarnju koru, pa je samim time sloj najbliži kambiju. Provodno staničje floema sadrži sitaste stanice i cjevčice, stanice pratilice, stanice likovice, stanice floemskog parenhima i parenhimske trake srčike. Sitasti elementi čine osnovni kanal silaznog kretanja biljnog soka i hranjivih tvari (asimilata) iz lišća, nasuprot uzlaznom penjanju vode i mineralnih tvari iz korijena u ksilemu. Stanice likovice su vrlo česte odrvenjene (lignizirane) biljne žile koje daju floemskom dijelu čvrstoću, a sačinjavaju 35-45% unutarnje kore drveta. U parenhimu floema se talože organske tvari, a trake srčike povezuju floem sa ksilemom omogućujući kretanje tvari od kore prema drvenastom dijelu stabljike.
Eksterni linkovi
Kako se novi slojevi floema nižu iz godine u godinu, vanjski slojevi se satiru i sažimaju, a sitasti elementi i slične strukture propadaju. To tkivo tada prestaje sudjelovati u aktivnim fiziološkim procesima te se transformira u relativno inertnu, tamnu vanjsku koru, koja sačinjava veći i složeniji dio kore drveta.
Osnovu njezine strukture čini drugi prstenasti kambijski sloj koji se naziva felogen ili pluteni kambij.
Kod većine drvenastih biljaka prvobitno začeti felogen poslije određenog vremena prestaje funkcionirati jer se potpuno diferencira u pluto. Umjesto njega se u dubljim slojevima stvara drugi felogen koji kasnije na isti način prelazi u pluto, a potom treći itd.
Tri sloja vanjske kore sačinjavaju periderm. Krajnji unutarnji sloj periderma se obično uzima za granicu između unutarnje i vanjske kore.
Fiziologija kore
Kora se formira u slojevima, svaki se novi sloj oblikuje ispod staroga u određenom vremenskom razdoblju. Sva tkiva koja se nalaze izvan posljednjeg felogena isključena su od primanja hranjivih stvari pa odumiru te čine ritidomu ili felem u kojem prestaju fiziološke promjene. To je napuknuti ili krljušasti krajnji vanjski sloj kore koji se obično formira na zrelim stablima starijima od 7 godina – tzv. mrtva kora. Ona se, za razliku od pluta, sastoji od raznovrsnih histoloških elemenata koji su ranije pripadali drugim tkivima. Oni su različite, najčešće smeđe boje koja potječe od tanina i njihovih derivata antiseptičkog djelovanja.
Kao posljedica sekundarnog rasta stabljike u širinu i nemogućnosti dugog pasivnog istezanja elemenata ritidome, mrtva kora s vremenom puca i odbacuje se u obliku prstenova, vlakana ili ljuski. U nekih biljaka kora se vrlo teško odbacuje, no i u njoj se javljaju pliće ili dublje pukotine.
