Matija, car Svetog Rimskog Carstva – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
EmausBot (razgovor | doprinos)
EmausBot (razgovor | doprinos)
m r2.7.2+) (robot Mijenja: fr:Matthias Ier du Saint Empire
Red 36: Red 36:
[[fa:ماتیاس، امپراتور مقدس روم]]
[[fa:ماتیاس، امپراتور مقدس روم]]
[[fi:Matias (keisari)]]
[[fi:Matias (keisari)]]
[[fr:Matthias Ier du Saint-Empire]]
[[fr:Matthias Ier du Saint Empire]]
[[he:מתיאס, קיסר האימפריה הרומית הקדושה]]
[[he:מתיאס, קיסר האימפריה הרומית הקדושה]]
[[hr:Matija, car Svetog Rimskog Carstva]]
[[hr:Matija, car Svetog Rimskog Carstva]]

Verzija na datum 17 februar 2012 u 17:33

Matija

Matija (nem. Matthias; 24. februar 155720. mart 1619) je bio vladar iz dinastije Habzburga, kralj Ugarske i Hrvatske od 1608. (kao Matija II), kralj Bohemije od 1611. i car Svetog rimskog carstva od 1612. godine.

Bio je četvrti sin cara Maksimilijana II i njegove supruge Marije iz španske grane Habzburga. Oženio se Anom, ćerkom njegovog strica Ferdinanda, nadvojvode od Austrije. Brak je bio bezčedan, a Matija je 1595. nasledio Austrijsko nadvojvodstvo od strica.

Matijin stariji brat, car Rudolf II, postavio ga je 1593. za namesnika Austrije. U ovom periodu Matija je sklopio prijateljstvo sa bečkim biskupom Melhijorom Klezlom koji mu je docnije postao glavni saveznik. U periodu Dugog rata (1593-1606) habzburške vojske su se sukobile sa Osmanlijama oko prevlasti nad severnom Ugarskom i Erdeljom. Ugarsko protestantsko plemstvo je 1605. iskoristilo priliku da pokuša da zbaci vlast katoličkih Habzburga. Rudolf je ovlastio Matiju da uguši pobunu što je ovaj i učinio, mada je Bečki mir iz 1606. potvrdio načelo verskih sloboda u Ugarskoj.

Pobeda iz 1605. pomogla je Matiji da se 1606. nametne za porodičnog starešinu austrijskih Habzburga. Njegov ekscentrični i bolešljivi brat Rudolf II morao je a ga odredi za svog naslednika. Uz pomoć Skupštine državnih staleža Austrije, Ugarske i Moravske Matija je 1608. naterao brata da mu prepusti ugarsku krunu, a 1611. i krunu Češke.

Nakon Rudolfove smrti početkom 1612. Matija je najzad dobio dugo željenu titulu cara Svetog rimskog carstva. Uz podršku biskupa Klezla sprovodio je politiku verske tolerancije darujući slobodu veroispovesti i druge privilegije protestantima u Austriji i Moravskoj. Ovakva politika izazvala je protivljenje pristalica protivreformacije, na prvom mestu Matijinog brata od strica Ferdinanda. Praška defenestracija iz 1618, kojom je započet Tridesetogodišnji rat, zaoštrio je prilike u Svetom rimskom carstvu, kao i odnose među samim Habzburzima. Usled starosti i bolesti Matija je 1617. prepustio vlast nad Češkom Ferdinandu II, a 1618. i nad Ugarskom. Ferdinand II je nakon Matijine smrti 1619. nasledio i carski presto.

Prethodnik: car Svetog Rimskog Carstva Nasljednik:
Rudolf II. Ferdinand II.