Venecijanska laguna

Venecija s lagunom
Svjetska baština – UNESCO
Italija
Registriran:	1987. (11. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	i, ii, iii, iv, v, vi
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

Venecijanska laguna (talijanski: Laguna Veneta) je zatvoreni zaljev u venecijanskom zaljevu u Jadranskom moru u kojem se nalazi grad Venecija.

Geografske karakteristike

Venecijanska laguna proteže se od rijeke Sile na sjeveru do rijeke Brente na jugu, ima površinu od oko 550 km ². Od toga je oko 8% tvrdo i suho tlo, u to je uključena i Venecija i mnoštvo manjih otočića. Oko 11% površine je trajno pokriveno otvorenim vodama, i kanalima, dok se oko 80% površine sastoji se od blatnih pličina i slatina. Laguna je najveća močvara u Sredozemlju.

Laguna je povezana s Jadranskim morem s tri ulaza: kod otoka Lido di Venezia (ulaz u Mestre i Veneciju), kod luke Malamocco i kod grada Chioggie. Laguna ima visoke oscilacije u razini vode, najekstremnije su za proljetnih plima poznatih kao Acqua Alta (talijanski: visoka voda), koje redovito poplave veći dio Venecije.

Venecijanska laguna je najveći ostatak jednog puno većeg sustava laguna i riječnih estuarija koji se je u doba Rima prostirao od Ravenne na jugu, do Trsta na sjeveru. U V st. i VI st. na otoke u laguni je zbog sigurnosti bježalo romanizirano stanovništvo sjeverne Italije, pred provalama barbarskih naroda. Kasnije su u zaštiti lagune, uspjeli stvoriti moćnu Mletačku republiku.

Pogled na otočić Torcello iz lagune

Laguna je geološki nastala negdje oko 7 000. - 6 000. godina pne. godina, kada je naglo topljenje leda poplavilo ravne obale gornjeg Jadrana. Taloženje riječnih sedimenata nadoknadilo je potapanje obale, a uzduž čitave morske obale oko ušća rijeke Po svi zaljevi i lagune, postupno su dobili pješčane sprudove prema otvorenom moru.

Današnja laguna je rezultat velikih ljudskih intervencija. U 15. i 16. stoljeću, Mlečani su počeli sa velikim meliracionim radovima da spriječe pretvaranje lagune u močvaru, time su spriječili prirodnu evoluciju lagune. Crpljenje pitke vode za Venecijanski vodovod iz velikog podzemnog jezera slatke vode ispod Venecije od 19. stoljeća ubrzalo je potonuće grada Venecije u vode lagune.

Upravna podjela

Teritorij Venecijanske lagune nalazi se gotovo u cijelosti unutar provincije Venecije i podijeljen je uglavnom između gradova: Venecija, Chioggia i Cavallino-Treporti , manji dijelovi pripadaju gradovima: Jesolo, Quarto d'Altino, Mira, Campagna Lupia. Nadležnost nad vodama u Laguni imaju Lučke kapetanije u Veneciji i Chioggi i Talijanski magistrat za vode.

Otoci lagune

Izvorno mnogi otoci u laguni bili su močvarni, i nepogodni za ljudsko stanovanje, ali su postupno odvodnjom i kanaliziranjem voda, isušeni i kasnije naseljeni. Mnogi manji otoci u laguni su potpuno umjetni.

Pogled iz zraka na Venecijansku lagunu sa bezbroj otočića i Venecijom u sredini

Otočić San Giorgio Maggiore

Najveći otoci venecijanske lagune: Venecija 5.17 km² Sant Erasmo 3.26 km² Murano 1.17 km² Chioggia 0.67 km² Giudecca 0.59 km² Mazzorbo 0.52 km² Torcello 0.44 km² Sant’Elena 0.34 km² La Certosa 0.24 km² Burano 0.21 km² Tronchetto 0.18 km² Sacca Fisola 0.18 km² Isola Di San Michele 0.16 km² Sacca Sessola 0.16 km² Santa Cristina 0.13 km² Pješčani otoci lagune: Lido di Venezia Sottomarina Pellestrina

Ostali manji otoci lagune: Lazzaretto Nuovo Lazzaretto Vecchio Poveglia La Salina San Clemente San Francesco del Deserto San Giorgio in Alga San Giorgio Maggiore San Lazzaro degli Armeni Santa Maria della Grazia San Pietro di Castello San Servolo Santo Spirito Vignole

Utvrđeni otoci

• Campalto
• Buel del Lovo
• Tessera
• Carbonera
• Campana o Podo
• Ex Poveglia
• Trezze
• Fisolo

Nestali otoci

• Ammiana
• Costanziaco
• San Marco in Boccalama
• Vigilia

Vanjski linkovi

• Atlas lagune (en), (it)
• SIL - Sistema Informativo della Laguna di Venezia (it)
• Informacije o laguni (en)
• MILVA - Interaktivna karta Venecijanske lagune

Venecijanska laguna na Wikimedijinoj ostavi