Tvrdoća – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: bg:Твърдост
Autobot (razgovor | doprinos)
m Bot: Adding {{Commonscat|Hardness}}
Red 8: Red 8:


U [[mineralogija|mineralogiji]] se koristi [[Mohsova skala|Mohsova ljestvica]] tvrdoće na kojoj je najtvrđi materijal [[dijamant]], a najmekši [[talk]].
U [[mineralogija|mineralogiji]] se koristi [[Mohsova skala|Mohsova ljestvica]] tvrdoće na kojoj je najtvrđi materijal [[dijamant]], a najmekši [[talk]].
{{Commonscat|Hardness}}


[[Kategorija:Materijali]]
[[Kategorija:Materijali]]

Verzija na datum 4 februar 2012 u 10:42

Tvrdoća je svojstvo materijala koje se protivi zadiranju stranog tijela u njegovu strukturu (ili površinu). Tvrdoća je svojstvo krutina jer tekućine i plinovi nemaju tvrdoću. Podaci o tvrdoći materijala su neophodni kada se radi o ručnoj ili strojnoj obradi. Uvijek alati moraju biti tvrđi od materijala koji se obrađuje. Ne možemo drvenom pilom rezati metalni predmete. Oprečan pojam tvrdoći je mekoća (tvrdo - mekano). Najtvrđi materijal je dijamant pa ga koristimo za oštrenje brusnih ploča. Brusne ploče se rade od korunda, karborunduma i elektrokorunda. Brusne ploče su tvrđe od kaljenog čelika i služe za oštrenje raznih alata (svrdla, pila, sjekača, glodala, noževa itd).

U strojarstvu postoji nekoliko načina za određivanje tvrdoće:

  • tvrdoća prema Vickersu, oznaka HV
  • tvrdoća prema Rockwellu, oznake HRc i HRb
  • tvrdoća prema Brinellu, oznaka HB
  • tvrdoća prema Shoru, oznaka HS

U mineralogiji se koristi Mohsova ljestvica tvrdoće na kojoj je najtvrđi materijal dijamant, a najmekši talk.