Ontologija – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Rjecina2 (razgovor | doprinos)
Vraćena izmjena 950108 korisnika 89.35.222.54 (razgovor)
Red 14: Red 14:
U srednjevekovnoj filozofiji, ontologija ima obeležje spekulativne pretpostavke, kao i strogo kanonizovane i sistematizovane šeme, u okviru kojih razne varijante rezultuju sličnim odgovorima. Kao široko i sistematski obrađivana filozofska disciplina, ontologija je tretirana kod [[Kristijan Volf|Kristijana Volfa]] ([[1679]]-[[1754]]) kao racionalna nauka koja sačinjava teorijsku filozofiju ili metafiziku. Kod [[Imanuel Kant|Imanuela Kanta]] ([[1724]]-[[1804]]), ontologija je takođe deo metafizike. On umesto tradicionalne ontologije, osniva transcendentalnu filozofiju, ''"kao predvorje prave metafizike"'', koja želi postaviti elementarne uslove celokupnog čovekovog znanja ''a priori''. Za [[G.V.F. Hegel]]a ([[1770]]-[[1831]]), biće je prva i najapstraktnija kategorija na samom početku [[Dijalektika|dijalektičkog]] procesa. Biće i mišljenje je u suštini jedno te isto, odnosno, kategorija bića kod [[G.V.F. Hegel|Hegela]] označava neodređenu neposrednost i upravo se zato negira svojom antitezom – nebićem, a biće i nebiće su samo momenti u razvoju apsolutne ideje (prave stvarnosti).
U srednjevekovnoj filozofiji, ontologija ima obeležje spekulativne pretpostavke, kao i strogo kanonizovane i sistematizovane šeme, u okviru kojih razne varijante rezultuju sličnim odgovorima. Kao široko i sistematski obrađivana filozofska disciplina, ontologija je tretirana kod [[Kristijan Volf|Kristijana Volfa]] ([[1679]]-[[1754]]) kao racionalna nauka koja sačinjava teorijsku filozofiju ili metafiziku. Kod [[Imanuel Kant|Imanuela Kanta]] ([[1724]]-[[1804]]), ontologija je takođe deo metafizike. On umesto tradicionalne ontologije, osniva transcendentalnu filozofiju, ''"kao predvorje prave metafizike"'', koja želi postaviti elementarne uslove celokupnog čovekovog znanja ''a priori''. Za [[G.V.F. Hegel]]a ([[1770]]-[[1831]]), biće je prva i najapstraktnija kategorija na samom početku [[Dijalektika|dijalektičkog]] procesa. Biće i mišljenje je u suštini jedno te isto, odnosno, kategorija bića kod [[G.V.F. Hegel|Hegela]] označava neodređenu neposrednost i upravo se zato negira svojom antitezom – nebićem, a biće i nebiće su samo momenti u razvoju apsolutne ideje (prave stvarnosti).


[[Datoteka:Example.jpg]]== Ontologija u savremenoj filozofiji ==
== Ontologija u savremenoj filozofiji ==
U novijoj filozofiji, značajan je pokušaj [[N. Hartman]]a u delu ''Novi putevi ontologije'', da analizira razne slojeve bića i ontologiju suprostavi metafizičkim teorijama. Pokušaj [[Martin Hajdeger|Martina Hajdegera]], a i njegovo delo "fundamentalna ontologija", upravljen je na ljudski opstanak. Za njega, ontologija je pojam koji se odnosi na stvoreni svet, a ne odnosi se na nestvorenog Boga - on je metaontologičan.
U novijoj filozofiji, značajan je pokušaj [[N. Hartman]]a u delu ''Novi putevi ontologije'', da analizira razne slojeve bića i ontologiju suprostavi metafizičkim teorijama. Pokušaj [[Martin Hajdeger|Martina Hajdegera]], a i njegovo delo "fundamentalna ontologija", upravljen je na ljudski opstanak. Za njega, ontologija je pojam koji se odnosi na stvoreni svet, a ne odnosi se na nestvorenog Boga - on je metaontologičan.



Verzija na datum 21 januar 2012 u 17:14

ONTOLOGIJA (grč. τό ον - biće, bitak i λόγος - učenje, reč, zakon): Filozofska disciplina koja raspravlja ο biću kao bivstvujućem, kao i ο njegovim opštim, fundamentalnim i konstitutivnim određenjima.


Sam izraz ontologija (philosophia de ente) prvi put se javlja 1613. godine kod Goklenijusa, a nešto kasnije i kod Klauberga, koji upotrebljava i termin ontosofija (o biću kao biću u određenom sistemu kategorija).


Ontologija u antičkoj filozofiji

Problematika ontologije sadržana je implicitno i u prvim filozofskim pogledima Miletske škole, mada se pojam "biće" prvi put eksplicitno javlja tek kod Parmenida i to u čuvenoj definiciji "biće jeste, nebiće nije". Za Antičku filozofiju bilo je sasvim novo Parmenidovo potpuno zanemarivanje varljivih čulnih podataka i okretanje isključivo pojmovima kao jedinom izvoru znanja. Posledice ovakvog mišljenja su u potpunoj suprotnosti sa svime o čemu nas čula obaveštavaju - kretanje ne postoji a sve što mi nazivamo "svetom" je samo privid. Najznačajniji pomak posle Parmenida učinili su atomisti - Leukip i Demokrit. Da bi nekako ipak objasnili činjenicu kretanja morali su pristati na to da nebiće ("praznina") ipak postoji a da je biće podeljeno u beskonačno mnogo sitnih "atoma". Platon je biće poistovetio sa večnim, nepromenjivim idejama, dok je kod Aristotela ontologija šire tretirana u okviru opšte metafizike.

Ontologija u srednjevekovnoj filozofiji

U srednjevekovnoj filozofiji, ontologija ima obeležje spekulativne pretpostavke, kao i strogo kanonizovane i sistematizovane šeme, u okviru kojih razne varijante rezultuju sličnim odgovorima. Kao široko i sistematski obrađivana filozofska disciplina, ontologija je tretirana kod Kristijana Volfa (1679-1754) kao racionalna nauka koja sačinjava teorijsku filozofiju ili metafiziku. Kod Imanuela Kanta (1724-1804), ontologija je takođe deo metafizike. On umesto tradicionalne ontologije, osniva transcendentalnu filozofiju, "kao predvorje prave metafizike", koja želi postaviti elementarne uslove celokupnog čovekovog znanja a priori. Za G.V.F. Hegela (1770-1831), biće je prva i najapstraktnija kategorija na samom početku dijalektičkog procesa. Biće i mišljenje je u suštini jedno te isto, odnosno, kategorija bića kod Hegela označava neodređenu neposrednost i upravo se zato negira svojom antitezom – nebićem, a biće i nebiće su samo momenti u razvoju apsolutne ideje (prave stvarnosti).

Ontologija u savremenoj filozofiji

U novijoj filozofiji, značajan je pokušaj N. Hartmana u delu Novi putevi ontologije, da analizira razne slojeve bića i ontologiju suprostavi metafizičkim teorijama. Pokušaj Martina Hajdegera, a i njegovo delo "fundamentalna ontologija", upravljen je na ljudski opstanak. Za njega, ontologija je pojam koji se odnosi na stvoreni svet, a ne odnosi se na nestvorenog Boga - on je metaontologičan.


Ontologija uvek daje osnovni pečat i smer celokupnom načinu filozofiranja, tj. ontologija unutar različitih filozofskih sistema, uvek predstavlja temelj dotičnog filozofskog sistema.

Spoljašnje veze