Stjepan I Kotromanić

Stjepan I Kotromanić
ban Bosne
Vladavina	1287 - 1314
Prethodnik	Prijezda I
Nasljednik	Stjepan II Kotromanić
Porijeko i porodica
Supružnik	Jelisaveta Nemanjić
Djeca	Miroslav Ulirh sin Stjepan Katarina Marija Ladislav
Dinastija	Kotromanići
Otac	Prijezda I
Majka	banica Elizabeta
Rođenje	1242 Zemunik
Smrt	1314. Srebrenik
Mjesto sahrane	nepoznato

Stjepan I Kotromanić ( Zemunik ili Jajce 1242 - Srebrenik 1314 ) je deveti vladar samostalne Bosanske države.Bio je sin bana Prijezde I (ban Bosne 1250 - 1287 ) i njegove supruge banice Elizabete.Bio je četvrto djete bana Prijezde i Elizabete . Bio je očev pratilac i još za vrijeme očeve vladavine je bio mnogo puta pomenut. Oko 1273. godine na upravu je od svog oca dobio župu Vrhbosnu, u kojoj se u kasnu jesen 1284. godine oženio srpskom princezom Elizabetom.Bio je usko povezan sa svojim puncem Stefanom Dragutinom, koji je bio kralj Srema. Ban Stjepan umire 1314. godine. Naslijedio ga je sin Stjepan II Kotromanić. Stjepan je mnogo puta u dubrivačkim izvorima bio nazivan pod imenom Stjepan Kotroman ili samo Kotroman.

Porijeklo

Ban Stjepan je bio sin bana Prijezde I i njegove supruge banice Elizabete Slavonske.Rođen je 1242. godine u Zemuniku ili Jajcu.Stjepanovi roditelji su imali još djece :

Ime	Rođenje	Smrt	Supružnik	Djeca
Prijezda II	1233. , Zemunik	1290 , Srebrenik	-	-
Stjepan	Tekst ćelije	oko 1230 1240.	-	-
Katarina Blagajska	1233 Zemunik ili Jajce	nepoznato	Ladislav Blagajski ili Radoslav Blgajski	Stjepan Vladislav Katarina
Vuk Kotromanić	?	1287.	nepoznato	Jelena Kotromanić Starija

Vladavina

Od ženidbe sa Dragutinovom kćerkom potpao je ban Stjepan I pod njegov utjecaj i mnoge stvari koje je činio bile su plod Sefanove volje. Nakon smrti ugarskog kralja Ladislava IV 1290. stvari su se promijenile. Pošto Ladislav IV. nije imao djece postavilo se pitanje nasljednika ugarske krune. Ipak, vrlo brzo nakon kraljeve smrti okrunjen je za novog kralja njegov rođak Andrija III Mlečanin ( 1290 - 1303.). Pošto je imao jaku opoziciju odmah su počele intrige. Kao najopasniji protivnik pojavio se napuljski kralj Karlo II (pripadnik Anžujske dinastije), muž Marije, inače sestre kralja pokojnog Ladislava. (1272.- 1290.), koji je za svoga sina Karla Matrela zatražio ugarski prijestol Arpadovića. Ova je stranka bila vrlo jaka pa je na kraju papa Nikola IV. okrunio Karla Martela ( 1290 - 1295.) za ugarskog kralja. Uz ovu stranu tada su pristupili i najjači hrvatski velikaši, bribirski knezovi Šubići: Pavle I Šubić, Juraj II Šubić i Mladen I Šubić pa će Karlo Martel biti okrunjen za kralja u Hrvatskoj. Kako je Dragutinova kćerka Ursula bila udata za Pavla Šubića sasvim je razumljivo da su Dragutin i njegov zet, ban Stjepan I Kotromanić , pristupili odmah uz njih.

U tim političkim igrama Karlo Martel im je, ne bi li ih zadržao i dalje kao pristalice, svojim poveljama podijelio dobar dio Bosne i Hrvatske. Izgledalo je da ova stranka ima velike šanse, ali je 1295. iznenada umro Karlo Martel. Međutim, napuljska kraljica Marija je došla na ideju da ugarski prijestol sjedne sin Karla Martela koji se zvao Karlo Robert, njen unuk. U tom njenom naumu iz sve snage ju je pomagao i papa Bonifacije VIII. ( 1294.-1303.) koji je čak Karla Roberta, tada tek dvanaestogodišnjeg dječaka, proglasio za ugarskog kralja 1297. ali je ovaj vladao Ugarskom od 1308 do 1342.

Dinastija Šubić, imajući pod svojom vlašću Hrvatsku proširivala je svoj utjecaj želeći i Bosnu podvesti pod svoju vlast. Početkom 1299. Pavle I Šubić se naziva „gospodarom Bosne“ (dominus Bosne), a u skladu sa tim, svom bratu Mladenu I dodijelio je titulu bana Bosne. Od tad su oni svu Bosnu držali pod svojom kontrolom izuzev jednog dijela koji se naziva Dolnji Krajevi i koje je držao knez Hrvatin Stjepanić. Kako je knez Hrvatin bio odan Šubićima oni su izvršili pritisak na napuljskog kralja Karla II Roberta da mu izda povelju kojom potvrđuje njegovu vladavinu.

Stefan Dragutin, otac Stjepanove supruga Jelisavete, te Stjepanov doživotni štit.

Sredinom 1300. uspio je Pavle I. Šubić da Karla Roberta dovede u Split. Spremao se rat jer svrgnuti kralj Andrija III. Mlečanin nije imao namjeru tek tako prepustiti krunu. Ali iz nepoznatog razloga usred priprema za rat umro kralj Andrija III., vjerovatno je otrovan.

Od 1305. naziva se Pavle Šubić „gospodarem čitave Bosne“. No ni trijumf Pavla Šubić ne traje dugo jer i on 1312. umire. Dok se sve to dešavalo ban Mladen II Šubić pokušavao je cjelokupnu Bosnu staviti pod svoju kontrolu. Sve ovo ban Stjepan I Kotromanić nije mirno posmatrao i oružjem se suprotstavio aspiracijama Šubića. No, bio je beznadežno slabiji i do 1302. Mladen II Šubić je postigao dovoljno uspjeha da stavi skoro svu Bosnu pod svoju kontrolu. Stjepan I. Kotromanić ipak nije bio poražen i održavao se na jednom manjem dijelu Bosne. U to vrijeme mu punac Dragutin nije mogao pomoći budući da se i sam teško upleo u borbe oko nasljedstva sa svojim bratom kraljem Srbije, Milutinom (1282.- 1321.). Upravo tad je zaigrao Dragutin veliku igru pokušavajući svoga sina Vladislava progurati na ugarski prijestol. Kako je Vladislav bio oženjen Konstancom Morosini, koja je bila u rodu sa pokojnim kraljem Andrijom III, Vladislav je imao isto onoliko prava na taj prijestol kao i Karlo Robert. To je bio još jedan razlog zbog kojeg nije mogao pomoći svome zetu. Ipak i pored toga ban Stjepan I. Kotromanić držao se sasvim dobro, a kad se rat pretvorio u vjerski jer je Mladen II Šubić nasrnuo na krstjane, oni svi listom pređu na stranu Stjepana I. Kotromanića. Tek uz pomoć vojske koju mu je poslao Pavle Šubić uspio je slomiti posljednji otpor. Takva Mladenova neopreznost koštala ga je života.

Za to vrijeme Mladen II Šubić, koji se sada nazivao „Mladen, knez Zadra, princip Dalmacije i drugi ban bosanski“, nikako nije uspjevao održati svoju vlast na svim onim teritorijama koje je naslijedio od Pavla Šubića. Najprije mu je iz ruku iskliznuo Zadar koji se 1313. prepustio Veneciji. To kao da je bio znak za sve nezadovoljnike da se pobune protiv njegove vladavine. U retrospektivi gledano, upravo je pad Zadra bio uvod i u konačni slom moći Mladena II Šubića. Nekako su svi tada bili u ljutim nevoljama. Dok je kuća Šubića nalijetala na sve više neprijatelja, Kotromanići su doživjeli gubitak budući da im je ban Stjepan I Kotromanić umro 1314., a umro je i njegov dotadašnji stalni zaštitnik „sremski kralj“, Dragutin Nemanjić. Smrt Dragutinova je bila znak za njegovog brata, kralja Raške, Milutina da zauzme Mačvu, a da Dragutinovog sina Vladislava baci u tamnicu. Osim toga, pokušao je Milutin, zauzeti i Hum, ali tu je naletio na bana Mladena II Šubića, koji je također mislio da Hum pripada njemu. To se do kraja izrodilo u oružane sukobe, a borbe su se odvijale u blizini Dubrovnika. Sam rat je išao vrlo loše za Mladena II. Šubića pa je do kraja morao pristati da se izmiri s Milutinom i da mu svoga brata, Grgura Šubića, pošalje kao taoca.

Brak i potomstvo

Smrt Stjepanova nasljednika i sina Stjepana II Kotromanića .

Stjepan I je u kasnu jesen 1284. godine oženio Jelisavetu Nemanjić, kćerku srpskog kralja Stefana Dragutina i ugarske princeze Katarine. S njom je imao više od šestero djece, među kojima su:

• Miroslav
• Ulirh
• sin,koji se ponekad poistvjećuje sa Ulirhom i živio je od 1300. do 1331.
• Stjepan II, ban Bosne
• Vladislav
• Ninoslav, čija se kćerka Marija (1333 - 27. april 1403 udala za helfenštajnskog grofa Ulriha oko 1352. godine
• Katarina, supruga zahumskog župana Nikole, i
• Marija, supruga određenog Ludovika.

Također pogledajte

• Spisak bosanskih vladara

Prethodnik: Prijezda II

Ban Bosne 1267 - 1313

Nasljednik: Stjepan II Kotromanić