Opozicija (astronomija) – razlika između verzija
dopuna |
m Bot: kozmetičke izmjene |
||
Red 1: | Red 1: | ||
[[ |
[[Datoteka:Positional astronomy.svg|mini|desno|400px|Skica pokazuje [[kut]]ove između [[Sunce|Sunca]] i [[planet]]a s obzirom na položaj [[Zemlja|Zemlje]]: [[elongacija|elongaciju]], [[Konjunkcija (astronomija)|konjukciju]], opoziciju i kvadraturu.]] |
||
'''Opozicija''' u |
'''Opozicija''' u [[astronomija|astronomiji]] je pojava pri kojoj se neko [[nebesko tijelo]] nalazi približno u suprotnom pravcu od [[Sunce|Sunca]], tj. [[Zemlja (planet)|Zemlja]] se nalazi približno na pravcu između [[Sunce|Sunca]] i tog planeta. Samo [[gornji planet]]i mogu biti u opoziciji. U [[astrologija|astrologiji]], opozicija je aspekt s kutom od 180° i smatra se nepovoljnim aspektom. |
||
== Međusobni razmještaj planeta == |
== Međusobni razmještaj planeta == |
Verzija na datum 15 mart 2015 u 02:20
Opozicija u astronomiji je pojava pri kojoj se neko nebesko tijelo nalazi približno u suprotnom pravcu od Sunca, tj. Zemlja se nalazi približno na pravcu između Sunca i tog planeta. Samo gornji planeti mogu biti u opoziciji. U astrologiji, opozicija je aspekt s kutom od 180° i smatra se nepovoljnim aspektom.
Međusobni razmještaj planeta
Vidljivost planeta ovisi o njihovu položaju u Sunčevu sustavu prema Zemlji. Donji ili unutarnji planeti (koji su bliže Suncu od Zemlje) nalaze se u gornjoj konjukciji kada su na stazi točno suprotno, dalje, s druge strane Sunca, a u donjoj konjukciji kada su u smjeru Sunca, ali s njegove bliže strane. U vrijeme između dviju uzastopnih gornjih konjukcija (ili dviju uzastopnih donjih) ti planeti prolaze kroz sve faze, slično Mjesecu. No vrijeme kada ih možemo promatrati ograničeno je. Uvijek su blizu Sunca, s nevelikim kutnim otklonom (elongacijom). Najveća elongacija Merkura je 28°, a Venere 48°. Iz naših krajeva vide se ili ujutro prije izlaska Sunca ili uvečer poslije zalaska Sunca, a ne možemo ih vidjeti u ponoć.
Gornji ili vanjski planeti (oni koji su dalje od Sunca no što je Zemlja) mogu se naći u konjukciji, opoziciji i kvadraturi. Promatrati ih je najpogodnije u opoziciji jer je tada planet najbliži Zemlji. Javljaju se i posebno povoljne velike opozicije kada je planet zbog položaja na izduženoj stazi Zemlji najbliže. O kutu pod kojim se vidi tijelo planeta ovisi kako ćemo ih vidjeti i na njima razaznati detalje. Najveće kutne promjere postižu Venera i Jupiter, dok se ostali planeti vide mnogo manji. Planeti se svake godine ne vide u istim položajima. Stoga podatke o položajima moramo potražiti u godišnjacima i prirodoslovnim časopisima koji objavljuju skice trenutnih planetnih staza. Jednaki međusobni razmještaj planeta, Sunca i Zemlje ponavlja se u ritmu sinodičkih godina planeta. [1]
Izvori
- ↑ Vladis Vujnović : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.