Alexandru Ioan Cuza – razlika između verzija
n / č |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 49: | Red 49: | ||
| vjera = |
| vjera = |
||
}} |
}} |
||
'''Alexandru Ioan Cuza''' ili samo '''Alexandru Ioan I''' ([[Huşi]], [[20. mart]] [[1820]]. - [[Heidelberg]], [[15. maj]] [[1873]].), bio je prvi [[knez|knez (domnitor)]] [[Ujedinjene kneževine Moldavija i Vlaška|Ujedinjenih kneževina Moldavije i Vlaške]], [[arhitekt]] [[agrarna reforma|agrarne reforme]] i emancipacije seljaka. |
'''Alexandru Ioan Cuza''' ili samo '''Alexandru Ioan I''' ([[Huşi]], [[20. mart]] [[1820]]. - [[Heidelberg]], [[15. maj]] [[1873]].), bio je prvi [[knez|knez (domnitor)]] [[Ujedinjene kneževine Moldavija i Vlaška|Ujedinjenih kneževina Moldavije i Vlaške]], [[arhitekt]] [[agrarna reforma|agrarne reforme]] i emancipacije seljaka.<ref name=cuza/> |
||
== Biografija== |
== Biografija== |
||
Alexandru Ioan Cuza rođen je u staroj [[Kneževina Moldavija|moldavskoj]] [[bojar]]skoj porodici. Školovao se u [[Pavia|Paviji]], [[Bologna|Bologni]] i [[Pariz]]u.<ref name=cuza/> |
Alexandru Ioan Cuza rođen je u staroj [[Kneževina Moldavija|moldavskoj]] [[bojar]]skoj porodici. Školovao se u [[Pavia|Paviji]], [[Bologna|Bologni]] i [[Pariz]]u.<ref name=cuza/> |
||
Red 70: | Red 71: | ||
Nakon njega su [[Habsburg]]ovci su uspjeli inastalirati za njegovog nasljednika svog favorita - [[princ]]a Karla iz [[dinastija|dinastije]] |
Nakon njega su [[Habsburg]]ovci su uspjeli inastalirati za njegovog nasljednika svog favorita - [[princ]]a Karla iz [[dinastija|dinastije]] |
||
[[Hohenzollern-Sigmaringen]] - kasnijeg [[kralj]]a [[Carol I od Rumunjske|Carola I]]. |
[[Hohenzollern-Sigmaringen]] - kasnijeg [[kralj]]a [[Carol I od Rumunjske|Carola I]]. |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
{{izvori}} |
{{izvori}} |
||
== Vanjske veze == |
== Vanjske veze == |
||
{{Commonscat|Alexandru Ioan Cuza}} |
{{Commonscat|Alexandru Ioan Cuza}} |
||
* [http://www.britannica.com/EBchecked/topic/147668/Alexandru-Ioan-Cuza ''Alexandru Ioan Cuza'' na portalu Encyclopædia Britannica] {{en icon}} |
* [http://www.britannica.com/EBchecked/topic/147668/Alexandru-Ioan-Cuza ''Alexandru Ioan Cuza'' na portalu Encyclopædia Britannica] {{en icon}} |
||
{{Redoslijed| |
{{Redoslijed| |
||
|prethodnik = |
|prethodnik = |
||
Red 81: | Red 85: | ||
}} |
}} |
||
{{Lifetime|1820|1873|Cuza, Alexandru Ioan}} |
|||
⚫ | |||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Rumunski vladari]] |
||
⚫ |
Verzija na datum 13 mart 2015 u 23:07
Alexandru Ioan Cuza | |
---|---|
Portret Alexandru Ioana Cuza | |
domnitor Ujedinjenih kneževina Moldavije i Vlaške | |
Vladavina | 5. februar 1862. do 22. februar 1866. |
Nasljednik | Carol I |
knez Kneževine Moldavije | |
Vladavina | 24. januar 1859. - 5. februar 1862 |
Prethodnik | Grigore Alexandru Ghica |
knez Kneževine Vlaške | |
Vladavina | 22. januar 1859. - 5. februar 1862. |
Prethodnik | Barbu Știrbei |
Supruga | Elena Cuza |
Djeca | Sașa Cuza, Dimitrie Cuza |
Otac | Ioan Cuza |
Majka | Sultana Cuza |
Rođenje | 20. mart 1820. Huşi (Kneževina Moldavija) |
Smrt | 15. maj 1873. Heidelberg (Njemačko Carstvo) |
Alexandru Ioan Cuza ili samo Alexandru Ioan I (Huşi, 20. mart 1820. - Heidelberg, 15. maj 1873.), bio je prvi knez (domnitor) Ujedinjenih kneževina Moldavije i Vlaške, arhitekt agrarne reforme i emancipacije seljaka.[1]
Biografija
Alexandru Ioan Cuza rođen je u staroj moldavskoj bojarskoj porodici. Školovao se u Paviji, Bologni i Parizu.[1]
Nakon studija vratio u rodnu Kneževinu Moldaviju, koja je tad bila formalno osmanski vazal, ali de facto ruska marioneta. Cuza se pridružio protestima protiv takvog stanja za nemirne 1948. i stekao ugled borca za nacionalnu stvar. Ubrzo je stekao čin pukovnika, i postao zastupnik u moldavskoj skupštini.[1] Pobjedio je na izborima za novoga moldavskog kneza održanim u u januaru 1859., a odmah nakon toga i na izborima za novog kneza Kneževine Vlaške. Na taj način je Cuza ujedinio te dvije kneževine, na opće iznenađenje tadašnjih velesila, koje su smatrale da Kneževina Moldavija i Kneževina Vlaška, trebaju dobiti veću autonomiju, ali da trebaju ostati odvojene.[1]
Cuzi je na ruku mu je išao i poraz Carske Rusije u Krimskom ratu od strane alianse u kojoj su bili Velika Britanija, Francuska i Osmansko Carstvo, jer su se nakon njega kneževine oslobodile ruskog utjecaja. Ioan Cuza je 1861. najavio i formalno ujedinjenje tih dviju kneževina, koje je proglašeno 5. februara 1862.
Tokom svoje vladavine oslanjao se na seljaštvo, koje je u to vrijeme činilo većinu stanovnika zemlje. Zbog tog je 1863. proveo djelomičnu agrarnu reformu, oduzevši manastirima velike posjede, a sljedeće godine u augustu 1864. tu zemlju podjelio seljacima. Nijih je i oslobodio radne obaveze i plaćanja crkvene desetine.[1] Time je smanjio ulogu pravoslavnog klera u životu zemlje i doprinio sekularizaciji društva.
Cuza je želio i unaprijediti školstvo, uvođenjem besplatnog obaveznog osnovnog školovanja, i osnivanjem većeg broja škola svih razina i osigurati stipendije za siromašnu nadarenu djecu. Proveo je reformu izbornog zakona i pravosuđa, izradio novi ustav 1864. koji mu je trebao osigurati veći autoritet.[1] Sve promjene izveo je na svoju ruku - ne zatraživši dopuštenje od svog nominalnog suverena osmanskog sultana, ali i bez konzultacija sa ostalim političkim moćnicima, pa mu takva autoritativna politika donijela i dosta neprijatelja naročito iz tabora konzervativaca i liberala koji su ga 1866. natjerali na abdikaciju, nakon koje je otišao u emigraciju.[1]
Nakon njega su Habsburgovci su uspjeli inastalirati za njegovog nasljednika svog favorita - princa Karla iz dinastije Hohenzollern-Sigmaringen - kasnijeg kralja Carola I.
Izvori
Vanjske veze
Prethodnik: | domnitor | Nasljednik: |
' | Carol I |