Coordinates: 43°51′21″N 19°50′28″E / 43.8558°N 19.8411°E / 43.8558; 19.8411

Užice – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 205: Red 205:
<gallery>
<gallery>
Datoteka:Uzice_23.avgust_2009_004.jpg|današnji izgled crkve Sv. Đorđa
Datoteka:Uzice_23.avgust_2009_004.jpg|današnji izgled crkve Sv. Đorđa
Datoteka:Uzice-fortress-by-pedja-supurovic-09.jpg|Užički Grad
Datoteka:Uzice-fortress-by-pedja-supurovic-09.jpg|Užički Grad (Stari Grad)
Datoteka:Uzice-by-pedja-supurovic-05.JPG|Panorama Užica
Datoteka:Uzice-by-pedja-supurovic-05.JPG|Panorama Užica
Datoteka:Uzice-by-pedja-supurovic-01.JPG|Gradska plaža
Datoteka:Uzice-by-pedja-supurovic-01.JPG|Gradska plaža

Verzija na datum 9 mart 2015 u 01:07

Užice
Panorama Užica
Panorama Užica
Zvaničan grb za grad Užice
Užice na mapi Srbije
Užice
Užice
Koordinate: 43°51′21″N 19°50′28″E / 43.8558°N 19.8411°E / 43.8558; 19.8411
Država Srbija
PokrajinaCentralna Srbija
OkrugZlatiborski okrug
Uprava
 • GradonačelnikJovan Marković (DS)
Stanovništvo
 • Grad55 025
 • Metro83 022
Vremenska zonaUTC+1 (CET)
 • Ljeti (DST)UTC+2 (CEST)
Poštanski broj
31000, 31102,31103,31104,31105,
31106,31107,31108,31109
Pozivni broj031
Registarska oznakaUE
Sajtwww.graduzice.org
Za tvrđavu u Užicu, pogledajte članak Užički Grad.

Užice je grad u opštini Užice, u Zlatiborskom okrugu, u Republici Srbiji. Prema popisu iz 2002. u njemu je živelo 54.717 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo ih je 53.607).

Leži na obalama reke Đetinje. Očuvane su srednjovjekovne ruševine tada već vrlo važnog grada. Užice je bilo sjedište partizanske armije u jesen 1941. godine. 1946. godine ime je promijenjeno u Titovo Užice u čast Josipa Broza Tita, a staro ime je vraćeno 1992. godine. Užice je centar metalne i industrije mašina i gajenja voća.

Geografija

Đetinja u Užicu

Užice je središte Zlatiborskog okruga. Okrug je dobio ime po istoimenoj planini južno od grada, koji dostiže visinu od 1496 m. Severno od grada je planina Povlen (1.346 m). Grad se nalazi na nadmorskoj visini od 411 m. Kroz njega protiče reka Đetinja, pritoka Zapadne Morave.

Istorija

Stari i srednji vek

Užički Grad

Prvi stanovnici Užica i okoline bili su Iliri, odnosno njihova plemena Partini i Autarijati. Širom užičkog kraja ostavili su svoje grobnice i spomenike. Dolaskom Rimljana, ovi prostori uvršćeni su u sastav provincije Dalmacije, a Iliri su romanizovani.

U srednjem veku dolaze slovenska plemena, a potom i Srbi iz Bele Srbije. Oko 1180. godine, veliki župan Stefan Nemanja je Užice pripojio Raškoj, a pre toga nalazilo se u posedu župana Stracimira. Kada je kralj Dragutin abdicirao u korist svog brata Milutina, za sebe je zadržao Zlatibor, Arilje i Užice, i, dobivši od ugarskog kralja Mačvu, stvorio je tzv. Sremsku kraljevinu. Kada je kralj Dragutin umro, ovi krajevi opet su ušli u sastav Srbije. Nakon smrti cara Dušana, Užice je ušlo u posed Vojislava Vojinovića. Posle njegove smrti gradom je ovladao njegov bratanac Nikola Altomanović. Udruženim snagama, knez Lazar i Tvrtko I pobedili su Nikolu Altomanovića, oslepeli ga u Užicu i razvlastili, a njegove posede podelili međusobno. Tom prilikom, Užice je pripalo knezu Lazaru.

Turci su osvojili Užice 1463. godine, i ostali u njemu naredna četiri veka. Od tada je bilo u okviru Beogradskog Pašaluka, sve do 1807. godine, kada su ga tokom Prvog srpskog ustanka oslobodila srpski ustanici.

19. vek

U oslobođenoj Srbiji Užice je bilo središte okruga i sreza, sa mnogo trgovaca i zantalija. Tek pred kraj 19. veka Užice je počelo da se razvija kao industrijski grad. Užice je bilo prvi grad u Srbiji sa elektranom sagrađenom po Teslinim principima. Hidroelektrana na Đetinji je sagrađena 1900.

Užička Republika

Glavni članak: Užička republika
Spomenik partizanima na brdu Kadinjača

Tokom nemačke okupacije u Drugom svetskom ratu 1941. godine, Užice je bilo privremeno oslobođeno od strane partizana. Tokom 67 dana postojanja Užičke Republike (od 24. 9. do 29. 11.), industrija i fabrike su uglavnom proizvodile proizvode za vojnu upotrebu, pruga i putevi su funkcionisali i novine i knjige su bile štampane. Okvirne granice republike su bile područje od reke Drine na zapadu do Zapadne Morave na istoku i od reke Skrapeža na severu do reke Uvca na jugu.

Muzej ustanka nalazi se u zgradi koja je služila kao glavni štab partizana.

Moderna istorija

Železnička stanica u Titovom Užicu iz 1970ih

U okvirima SFRJ, Užice je bilo preimenovano u Titovo Užice, zajedno sa još 7 gradova širom zemlje (Titov Drvar, Titov Veles, Titova Korenica, Titov Vrbas, Titova Mitrovica, Titovo Velenje, Titograd). Ovo je bio jedan od razloga zbog kojeg je Užice dobilo veliku finansijsku pomoć od države i velika ulaganja u infrastrukturu i lokalnu industriju. Tokom narednih decenija, Užice je preraslo u jedan od većih i razvijenijih gradova u SFRJ, sve do njenog raspada. Posle raspada, 1992. godine, Užice gubi pridev ”Titovo”.

Tokom 1999. godine i napada NATO-a na SRJ, Užice je pretrpelo dnevna bombardovanja, a najgore je prošlo 6. 5., kada su avioni NATO-a bombardovali veliki broj mostova, puteva, civilnih i državnih zgrada i aeorodrom (vidi Bombardovanje Užica).

Demografija

U naselju Užice živi 43126 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,4 godina (36,7 kod muškaraca i 38,0 kod žena). U naselju ima 17836 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,06.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 10151 [1]
1953. 13255
1961. 20060
1971. 34555
1981. 46733
1991. 53607 53310
2002. 55487 54717
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
53333 97.47%
Crnogorci
  
233 0.42%
Jugosloveni
  
136 0.24%
Hrvati
  
79 0.14%
Makedonci
  
41 0.07%
Romi
  
40 0.07%
Muslimani
  
39 0.07%
Mađari
  
22 0.04%
Slovenci
  
18 0.03%
Rusi
  
16 0.02%
Slovaci
  
5 0.00%
Bošnjaci
  
4 0.00%
Bunjevci
  
3 0.00%
Česi
  
1 0.00%
Ukrajinci
  
1 0.00%
Rusini
  
1 0.00%
Rumuni
  
1 0.00%
Nemci
  
1 0.00%
Albanci
  
1 0.00%
nepoznato
  
257 0.46%


Galerija

Slavni ljudi

Turizam

U Užicu postoji Klub Skala.Užice je poznato po starogradskim kafanama "Intelektualac" , "Šumadija" i po imenima solitera nazvanim "Lepa Brena, Slatki greh, Crna dama, Mali mrav, Šarulja, Tele, Konzerve, Beli dvor, Sivonja, Šaronja i Limenka".

Spoljašnje veze

Reference

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Vidi još

Vanjske veze

- Užice - slike [1]


Naseljena mesta grada Užica

Bioska • Bjelotići • Buar • Vitasi • Volujac • Vrutci • Gorjani • Gostinica • Gubin Do • Dobrodo • Drežnik • Drijetanj • Duboko • Zbojštica • Zlakusa • Kamenica • Karan • Kačer • Keserovina • Kotroman • Krvavci • Kremna • Kršanje • Lelići • Ljubanje • Mokra Gora • Nikojevići • Panjak • Pear • Ponikvica • Potočanje • Potpeće • Ravni • Raduša • Ribaševina • Sevojno • Skržuti • Stapari • Strmac • Trnava • Užice


Zlatiborski okrug

Opštine: Arilje • Bajina Bašta • Čajetina • Kosjerić • Nova Varoš • Priboj • Požega • Prijepolje • Sjenica • Užice