Šćepan Mijušković – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
|||
| Red 1: | Red 1: | ||
{{Infokvir vojna osoba |
{{Infokvir vojna osoba |
||
|ime=Šćepan Mijušković<br>Шћепан Мијушковић |
|ime=Šćepan Mijušković<br>Шћепан Мијушковић |
||
|slika=Scepan Mijuskovic. |
|slika=Scepan Mijuskovic.jpeg |
||
|opis= |
|opis= |
||
|datum rođenja=[[1872.]] |
|datum rođenja=[[1872.]] |
||
| Red 31: | Red 31: | ||
{{citat|Čak i da ovaj beogradski centralizam nije učinio drugo zlo do da prezire, sramotno i divljački, čast i slobodu Crne Gore i da pretvara Crnu Goru u mjesto na kojem vlada strah i trepet, mi se, Hrvati, nikada nećemo moći pomiriti sa tim groznim zlocincima.}} |
{{citat|Čak i da ovaj beogradski centralizam nije učinio drugo zlo do da prezire, sramotno i divljački, čast i slobodu Crne Gore i da pretvara Crnu Goru u mjesto na kojem vlada strah i trepet, mi se, Hrvati, nikada nećemo moći pomiriti sa tim groznim zlocincima.}} |
||
[[Datoteka:Scepan Mijuskovic|minijatura]] |
|||
==Časnička karijera== |
==Časnička karijera== |
||
Završio je Šćepan Mijušković dočasničku i [[časnik|časnički]] školu na [[Cetinje|Cetinju]]. |
Završio je Šćepan Mijušković dočasničku i [[časnik|časnički]] školu na [[Cetinje|Cetinju]]. |
||
Verzija na datum 5 januar 2015 u 14:39
| Šćepan Mijušković Шћепан Мијушковић | |
|---|---|
Biografske informacije
| |
| Rođenje | 1872. Pješivci, Nikšić, Kneževina Crna Gora |
| Smrt | 21. veljače 1924. Nikšić, Kraljevina SHS |
| Državljanstvo | Šablon:Country data CCrnogorac |
Karijera
| |
| Služba | Crnogorska vojska |
| Čin | major |
| Ratovi | Prvi balkanski rat, Drugi balkanski rat, Prvi svjetski rat, Božićna pobuna, komitska gerila |
| Vojska | Crnogorska narodna vojska 1879.-1912., Komiti |
| Zapovijedao | Pješivački bataljun, Čevsko-Bjeličko-Pješivački bataljun |
Šćepan Mijušković, na crnogor. ćiril. Шћепан Мијушковић, (Kuna, Pješivci, Nikšić) 1872. - Nikšić, 21. veljače 1924.), crnogorski časnik - komandir (hr. bojnik), ratni heroj, član Crnogorske stranke, nositelj najviših crnogorskih vojnih odličja, borac Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore svirepo ubijen od strane srpskih vlasti kao protivnik prisajedinjenja Kraljevine Crne Gore.
U povodu ubojstva Mijuškovića, hrvatski političar Stjepan Radić je 10. svibnja 1924. publicirao manifest Braćo Crnogorci u kojem, ispred 70 hrvatskih zastupnika Skupštine Kraljevine SHS, u kojem poručuje:
Čak i da ovaj beogradski centralizam nije učinio drugo zlo do da prezire, sramotno i divljački, čast i slobodu Crne Gore i da pretvara Crnu Goru u mjesto na kojem vlada strah i trepet, mi se, Hrvati, nikada nećemo moći pomiriti sa tim groznim zlocincima.
Časnička karijera
Završio je Šćepan Mijušković dočasničku i časnički školu na Cetinju.
Godine 1910. proizveden u čin kapetana (satnik), a 1911. u čin komandira Crnogorske vojske. Istaknuti je junak, učesnik u balkanskim ratovima 1912.-1913. godine. Bio je zapovjednik Pješivačkog bataljuna.
U Drugom balkanskom ratu zapovjednik kombiniranog Čevsko-Bjeličko-Pješivačkog bataljuna u srpsko-crnogorskim borbama protiv Bugara na Zletovskoj rijeci, srpski kralj Petar I. Karađorđević odlikovao je Mijuškovića Karađorđevom zvezdom. Učestvovao je i u prvom svjetskom ratu (1914.-1916.).
Po vojnom slomu Crne Gore je 1916. konfiniran u madžarski logor Boldogason, u kojemu je ostao do kapituliranja Austro-Ugarske monarhije.
Protivnik prisajedinjenja
Odbio je Šćepan Mijušković dati 1918. časničku prisegu vjernosti srpskom kralju Petru i odbio primiti mirovinu Kraljevine SHS.
Jedan je od organizatora Božićne pobune protivu srpskog anaektiranja Crne Gore. Srpske ga vlasti uhićuju te je od 1919. do 1921. godine zatvorenik u podgoričkom zatvoru Jusovača. Skupa s 42 druga zatočena crnogorskih časnika Mijušković je potpisnik 14. listopada 1920. Izjave crnogorskih časnika kojom se dokazuje protupravnost i ništavnost odluka Podgoričke skupštine iz 1918. godine. Mijušković je bio neizliječivo obolio od tuberkuloze.
Ubojstvo
Kad je oslobođen Mijušković je živio u Nikšiću i bio je pod stalnom prismotrom vlasti.
U srpskim je policijskim izvješćima, koja su 1990-ih publicirana u radovima crnogorskih historičara, označen kao veoma opasan protivnik koji održava tajne veze s crnogorskim komitama u planinama.
Srpski časnici Milan Kalabić i Grbić s oružnom pratnjom čete žandarma uhitili 21. veljače 1924. godine brigadira Mijuškovića, privezali ga skupa s njegovim rođakom Stevanom Mijuškovićem, te prijateljima Vidakom Magovčevićem, Aleksandrom Mijuškovićem, Radovanom Mijuškovićem, Đorđem Vukičevićem i Nikolom Vulanovićem. Automobilom su ih transportirali u kasarnu žandarmerije.
Mijušković je tučen željeznim šipkama i vrećama napunjenim pijeskom do smrti. Njegovo je tijelo u noći 21. na 22. veljače 1924. bačeno u obližnju jamu. Ubijen je i njegov rođak Stevan Mijušković.
Posmrtni su ostaci Šćepana Mijuškovića pronađeni tek 72 dana kasnije.
Autopsija je dokazala da je imao smrvljena rebara, te da su mu, tijekom torture, srpski žandarmi na živo vadili bubrege. Srpski časnici Kalabić i Grbić bili su na kasnijem suđenju oslobođeni odgovornosti i za "kaznu" premiješteni izvan Crne Gore.
Reagiranja
Jedan rođak ubijenoga Šćepana Mijuškovića pronašao je Milana Kalabića 1940. u Beogradu i pokušao ga ubiti, ali je ovaj preživio. Milan Kalabić je otac četnika Nikole Kalabića koji je OZNA-i pomogao 1946. u uhićenju četničkoga vođe Dragoljuba Mihailovića.
O zločinu je pisao 1920-ih sav ondašnji tisak, a reagirali su crnogorski, hrvatski i dio srpskih oporbenih zastupnika u beogradskom parlamentu. No, počinitelju ubojstva nikada nisu bili kažnjeni.
Porodica komandira Mijušković je 1924. tiskala smrtovnicu u kojoj je pisalo (orig. crnogorski):
Zlikovci, koji su poslati da posrbljavaju Crnogorce nijesu Srbi no dahije, čiji zločini trijumfuju u Crnoj Gori blagodareći zaštiti onih koji su pozvati da štite javnu bezbjednost i zakonitost.
Priču o zlodjelu Kalabića i srpskih žandarma pronijela se i do Slovenije pa je 29. travnja 1924. godine tamošnji list Delavec objavio:
Slučaj sa sramnim i kukavičkim ubojstvom u državnom zatvoru Šćepana Mijuškovića, komandira bivše Crnogorske vojske, i njegova rođaka Stevana Mijuškovića, oba iz Pješivaca, najbolji je dokaz kakva je sudbina dodijeljena svima poštenima i načelnim ljudima u Crnoj Gori.