Korejski rat – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Rjecina2 (razgovor | doprinos)
malo drugačija priča o početku rata :)
Xqbot (razgovor | doprinos)
m r2.7.2) (robot Mijenja: cy:Rhyfel Corea; kozmetičke promjene
Red 1: Red 1:
'''Korejski rat''' je naziv za oružani sukob koji su između [[1950]]. i [[1953]]. godine vodili [[Sjeverna Koreja|Sjeverna]] i [[Južna Koreja]], a u kojem su na strani Juga sudjelovali [[SAD]] i druge zapadne države, a na strani Sjevera [[Kina]].
'''Korejski rat''' je naziv za oružani sukob koji su između [[1950]]. i [[1953]]. godine vodili [[Sjeverna Koreja|Sjeverna]] i [[Južna Koreja]], a u kojem su na strani Juga sudjelovali [[SAD]] i druge zapadne države, a na strani Sjevera [[Kina]].


==Uvod==
== Uvod ==


Uzrok sukoba je podjeli Koreje - koja je od 1910. do 1945. godine bila pod [[japan]]skom vlašću - na sovjetsku i američku okupacijsku zonu nakon predaje Japana u drugom svjetskom ratu. Demarkacijska linija, ustanovljena prethodnim dogovorom iz 1945. godine, išla je 38. paralelom. Bilo je planirano da se po završetku okupacije održe izbori i Koreja ujedini kao država s jedinstvenom vladom. No te je planove poremetilo izbijanje [[Hladni rat|Hladnog rata]] te su, slično kao i u Njemačkoj, pregovori o ujedinjenju propali. Umjesto toga su SSSR i SAD ustanovili suparničke i ideološki suprotstavljene vlade, odnosno države koje su se nazivale Sjeverna i Južna Koreja. U takvoj situacija oba stvorena režima su se smatrali jedinom zakonitom Korejskom vladom i nastojala ujediniti Koreju oružanom silom u čemu je Severna bila neupitno jača zbog sovjetske vojne pomoći, ali i omraženosti južnokorejskog režima koji je od svog inaguiranja bio zauzet neprekidnim gušenjima nemira i pobuna protiv sebe tako da će ubiti između 16.000 i 65.000 "pobunjenika".
Uzrok sukoba je podjeli Koreje - koja je od 1910. do 1945. godine bila pod [[japan]]skom vlašću - na sovjetsku i američku okupacijsku zonu nakon predaje Japana u drugom svjetskom ratu. Demarkacijska linija, ustanovljena prethodnim dogovorom iz 1945. godine, išla je 38. paralelom. Bilo je planirano da se po završetku okupacije održe izbori i Koreja ujedini kao država s jedinstvenom vladom. No te je planove poremetilo izbijanje [[Hladni rat|Hladnog rata]] te su, slično kao i u Njemačkoj, pregovori o ujedinjenju propali. Umjesto toga su SSSR i SAD ustanovili suparničke i ideološki suprotstavljene vlade, odnosno države koje su se nazivale Sjeverna i Južna Koreja. U takvoj situacija oba stvorena režima su se smatrali jedinom zakonitom Korejskom vladom i nastojala ujediniti Koreju oružanom silom u čemu je Severna bila neupitno jača zbog sovjetske vojne pomoći, ali i omraženosti južnokorejskog režima koji je od svog inaguiranja bio zauzet neprekidnim gušenjima nemira i pobuna protiv sebe tako da će ubiti između 16.000 i 65.000 "pobunjenika".


==Početak==
== Početak ==


Neobjavljeni rat između Južne i Severne Koreje je realno počeo još 1947 godine bezbrojnim vojnim "incidentima". Po podacima [[Severna Koreja|Severne Koreje]] samo 1949. godine južnokorejska vojska je izvršila 2.617 vojnih napada, ulazaka na teritorij Severne Koreje vršeći ubojstva, pljačke, otmice i palež s ciljem stvaranja nereda na njihovom teritoriju. Po podacima [[SAD]]a koje je iznio njihov predstavnik ministarstva vanjskih poslova, specijalni ambasador Philip C. Jessup u svom govoru tokom aprila 1950. godine:"Postoji neprekidna borba između vojske [[Južna Koreja|Južne Koreje]] i ''banda'' koje u nju pokušavaju ući s severa. To su prave bitke s hiljadama ljudi i ratnim zarobljenicima".
Neobjavljeni rat između Južne i Severne Koreje je realno počeo još 1947 godine bezbrojnim vojnim "incidentima". Po podacima [[Severna Koreja|Severne Koreje]] samo 1949. godine južnokorejska vojska je izvršila 2.617 vojnih napada, ulazaka na teritorij Severne Koreje vršeći ubojstva, pljačke, otmice i palež s ciljem stvaranja nereda na njihovom teritoriju. Po podacima [[SAD]]a koje je iznio njihov predstavnik ministarstva vanjskih poslova, specijalni ambasador Philip C. Jessup u svom govoru tokom aprila 1950. godine:"Postoji neprekidna borba između vojske [[Južna Koreja|Južne Koreje]] i ''banda'' koje u nju pokušavaju ući s severa. To su prave bitke s hiljadama ljudi i ratnim zarobljenicima".
Red 15: Red 15:
Kao barem teoretski neutralni stručnjaci na terenu su bili pripadnici UN komisije u Seulu i vojna grupa promatrača koji na direktna pitanja tko je agresor nisu znali dati odgovor u najboljem stilu po kojemu će kasnije promatrači [[Ujedinjeni Narodi|Ujedinjenih Naroda]] postati poznati.
Kao barem teoretski neutralni stručnjaci na terenu su bili pripadnici UN komisije u Seulu i vojna grupa promatrača koji na direktna pitanja tko je agresor nisu znali dati odgovor u najboljem stilu po kojemu će kasnije promatrači [[Ujedinjeni Narodi|Ujedinjenih Naroda]] postati poznati.


==Rat==
== Rat ==
U Južnu Koreju su iz Japana počele pristizati američke snage koje su koliko-toliko stablizirale situaciju, ali su do septembra pretrpjele velike gubitke i pod kontrolom Juga jedva zadržale mostobran kod Pusana.
U Južnu Koreju su iz Japana počele pristizati američke snage koje su koliko-toliko stablizirale situaciju, ali su do septembra pretrpjele velike gubitke i pod kontrolom Juga jedva zadržale mostobran kod Pusana.
Red 51: Red 51:
[[ca:Guerra de Corea]]
[[ca:Guerra de Corea]]
[[cs:Korejská válka]]
[[cs:Korejská válka]]
[[cy:Rhyfel Korea]]
[[cy:Rhyfel Corea]]
[[da:Koreakrigen]]
[[da:Koreakrigen]]
[[de:Koreakrieg]]
[[de:Koreakrieg]]

Verzija na datum 25 oktobar 2011 u 05:05

Korejski rat je naziv za oružani sukob koji su između 1950. i 1953. godine vodili Sjeverna i Južna Koreja, a u kojem su na strani Juga sudjelovali SAD i druge zapadne države, a na strani Sjevera Kina.

Uvod

Uzrok sukoba je podjeli Koreje - koja je od 1910. do 1945. godine bila pod japanskom vlašću - na sovjetsku i američku okupacijsku zonu nakon predaje Japana u drugom svjetskom ratu. Demarkacijska linija, ustanovljena prethodnim dogovorom iz 1945. godine, išla je 38. paralelom. Bilo je planirano da se po završetku okupacije održe izbori i Koreja ujedini kao država s jedinstvenom vladom. No te je planove poremetilo izbijanje Hladnog rata te su, slično kao i u Njemačkoj, pregovori o ujedinjenju propali. Umjesto toga su SSSR i SAD ustanovili suparničke i ideološki suprotstavljene vlade, odnosno države koje su se nazivale Sjeverna i Južna Koreja. U takvoj situacija oba stvorena režima su se smatrali jedinom zakonitom Korejskom vladom i nastojala ujediniti Koreju oružanom silom u čemu je Severna bila neupitno jača zbog sovjetske vojne pomoći, ali i omraženosti južnokorejskog režima koji je od svog inaguiranja bio zauzet neprekidnim gušenjima nemira i pobuna protiv sebe tako da će ubiti između 16.000 i 65.000 "pobunjenika".

Početak

Neobjavljeni rat između Južne i Severne Koreje je realno počeo još 1947 godine bezbrojnim vojnim "incidentima". Po podacima Severne Koreje samo 1949. godine južnokorejska vojska je izvršila 2.617 vojnih napada, ulazaka na teritorij Severne Koreje vršeći ubojstva, pljačke, otmice i palež s ciljem stvaranja nereda na njihovom teritoriju. Po podacima SADa koje je iznio njihov predstavnik ministarstva vanjskih poslova, specijalni ambasador Philip C. Jessup u svom govoru tokom aprila 1950. godine:"Postoji neprekidna borba između vojske Južne Koreje i banda koje u nju pokušavaju ući s severa. To su prave bitke s hiljadama ljudi i ratnim zarobljenicima".

U takvoj situaciji predsednik Severne Koreje je otputovao u Moskvu i Peking kako bi dobio zeleno svetlo za buduće vojne akcije, dok je partija predsednika Južne Koreje doživjela katastrofalni poraz na parlamentarnim izborima tokom maja 1950. godine što predstavlja poslednji politički važniji događaj pre službenog početka rata.

Po u zapadnom svetu službenoj verziji događaja rat počinje Severnokorejskim napadom na Južnu Koreju 25.6.1950., dok je on po službenoj severnokorejskoj verziji počeo južnokorejskim napadom na severnokorejski grad Haeju. Kako u obe verzije ima barem delomične istine pošto su poznati zapadni mediji Guardian, Herald Tribune (iz New Yorka), BBC, američko ministarstvo obrane, ministarstvo informiranja Južne Koreje i drugi javili o južnokorejskom napadu i osvajanju mesta severnokorejskog mesta Haeju [1] (oko 5 kilometara udaljenog od granice) najrealnije verzije događaja bi govorila o najnovijem vojnom incidentu na koji je mobilizirana Severna Koreja odgovorila invazijom za koju je dobila načelno zeleno svetlo u Pekingu i Moskvi, kao i Južna Koreja ranije za provokaciju u Washingtonu [2].

Kao barem teoretski neutralni stručnjaci na terenu su bili pripadnici UN komisije u Seulu i vojna grupa promatrača koji na direktna pitanja tko je agresor nisu znali dati odgovor u najboljem stilu po kojemu će kasnije promatrači Ujedinjenih Naroda postati poznati.

Rat

U Južnu Koreju su iz Japana počele pristizati američke snage koje su koliko-toliko stablizirale situaciju, ali su do septembra pretrpjele velike gubitke i pod kontrolom Juga jedva zadržale mostobran kod Pusana.

Prekretnicu u ratu predstavljalo je iskrcavanje američkih snaga kod Inchona, u sjevernokorejskoj pozadini. Sjevernokorejske jedinice su bile prisiljene na užurbano povlačenje, pa su snage UN oslobodile cijeli teritorij Južne Koreje. No, opijen pobjedom, američki komandant general Douglas MacArthur je odlučio nastaviti rat, prijeći 38. paralelu i ujediniti Koreju, ovaj put pod američkim patronatom.

Taj je potez ozbiljno zabrinuo komunističku vlast u NR Kini, koja je pokušala upozoriti Amerikance da se zaustave ili će se sjevernokorejskim jedinicama pridružiti kineske snage. Kada su ta upozorenja ignorirana, Kinezi su 19. oktobra poslali 300,000 "dobrovoljaca" preko granice, a dotadašnju američku premoć u zraku su po prvi put izazvali mlazni kineski lovci MiG-15. Kada ni to nije dovelo do zaustavljanja američkog napredovanja prema kineskoj granici, u novembru su Kinezi poduzeli snažnu ofenzivu, udarili u bok iznađenih američkih snaga, nanijeli im teške gubitke i natjerali ih na povlačenje - koje mnogi danas drže najdužim u američkoj vojnoj historiji.

Kada su Kinezi i Sjevernokorejanci ponovno prešli preko 38. paralele, osramoćeni MacArthur je javno zahtijevao proširenje rata na Kinu i korištenje nuklearnog oružja. Time se suprotstavio predsjedniku Trumanu koji rat nastojao ograničiti, plašeći se da bi mogao prerasti u treći svjetski rat, odnosno vezivanjem američkih vojnih resursa oslabiti obranu Zapadne Evrope. MacArthur je smijenjen, te je nakon manjih američkih protuofenziva front postepeno stabiliziran.

10. jula 1951. godine su otpočeli mirovni pregovori, a rat se nastavio kroz manje, lokalne akcije. Pregovori su 27. jula 1953. godine završeni potpisivanjem primirja u Panmunjonu. Tehnički gledano, rat još uvijek nije završen, ali demarkacijska linija - tzv. Demilitirazirana zona - predstavlja de facto granicu dviju država.

Po svim kriterijima, rat je završio neodlučnim rezultatom. Sjeverna, ali i Južna Koreja su doživjele neuspjeh u pokušaju ujedinjenja, a na obje strane je poginulo 3 miliona ljudi uz neopisiva razaranja. SAD su uspjele spriječiti komuniste u daljem nadiranju prema Aziji, ali je u ratu skršen mit o američkoj nepobjedivosti. Kina je, pak, uspješnom intervencijom u korist svog saveznika, po prvi put nakon 19. vijeka povratila status velike sile. Jedini istinski pobjednik rata bio je Japan, koji se nametnuo kao najvažniji američki saveznik u Aziji i čija je industrija zahvaljujući američkim vojnim narudžbama doživjela preporod.

Korejski rat je važan kao prvi sukob u kome su se sukobili mlazni avioni, kao i prvi sukob u kojemu su korišteni helikopteri, uglavnom za evakuaciju ranjenika.

Izvori

Šablon:Link FA Šablon:Link FA