Prvo otkrivenje po Jakovu – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m popravak loših linkova, replaced: pescanik.net/ → pescanik.info/ using AWB
Red 31: Red 31:
Valja napomenuti kako barem jedna karakteristična rečenica koja se ovdje pojavljuje ("''Ja sam stranac, sin Očeve rase''") ima paralelu u [[Corpus Hermeticum]]u (13.3).
Valja napomenuti kako barem jedna karakteristična rečenica koja se ovdje pojavljuje ("''Ja sam stranac, sin Očeve rase''") ima paralelu u [[Corpus Hermeticum]]u (13.3).


Prva Jakovljeva apokalipsa je bitna i jer pominje [[Učenik (kršćanstvo)|Isusove ženske učenice]]. Isus naime, Jakova upućuje na četiri žene: [[Saloma (učenica)|Salomu]], [[Marija Magdalena|Mariju]], [[Marta iz Betanije|Martu]] i Arsinoju. Dalje u tekstu (V, 38) Jakov pita Isusa: „''Kojih sedam žena su tvoje učenice''?“.<ref name="Vukomanović">[http://www.pescanik.net/content/view/3026/144/ Milan Vukomanović, Žene apostoli u ranom hrišćanstvu]</ref>
Prva Jakovljeva apokalipsa je bitna i jer pominje [[Učenik (kršćanstvo)|Isusove ženske učenice]]. Isus naime, Jakova upućuje na četiri žene: [[Saloma (učenica)|Salomu]], [[Marija Magdalena|Mariju]], [[Marta iz Betanije|Martu]] i Arsinoju. Dalje u tekstu (V, 38) Jakov pita Isusa: „''Kojih sedam žena su tvoje učenice''?“.<ref name="Vukomanović">[http://www.pescanik.info/content/view/3026/144/ Milan Vukomanović, Žene apostoli u ranom hrišćanstvu]</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==
Red 53: Red 53:


[[en:First Apocalypse of James]]
[[en:First Apocalypse of James]]
[[fi:Ensimmäinen Jaakobin ilmestys]]
[[it:Prima apocalisse di Giacomo]]
[[it:Prima apocalisse di Giacomo]]
[[pl:Apokalipsa Jakuba (pierwsza)]]
[[pl:Apokalipsa Jakuba (pierwsza)]]
[[pt:Primeiro Apocalipse de Tiago]]
[[pt:Primeiro Apocalipse de Tiago]]
[[fi:Ensimmäinen Jaakobin ilmestys]]

Verzija na datum 23 oktobar 2011 u 12:47

Prvo otkrivenje po Jakovu je ranohrišćanski apokrifni spis otkriven u 20. vijeku u okviru knjižnice Nag Hamadi.

Djelo ima formu "dijaloga otkrivenja" između Isusa i Jakova. Izborom Jakova, koji se nalazio izvan kruga dvanaestorice, ovo otkrivenje pokušava predstaviti alternativu apostolskom autoritetu na koji se pozivao nauk katoličkoga oblika kršćanstva.[1]

Naslov

Izvorni naslov u samom rukopisu je Otkrivenje po Jakovu. Naučnici ga nazivaju (Prvo) otkrivenje po Jakovu, kako bi ga razlikovali od sljedećega teksta u kodeksu kojeg rukopis također naziva Otkrivenjem po Jakovu.

Sadržaj

Sudionici razgovora su Gospodin i Jakov, njegov brat, koji mu, po rečima samog Gospodina, nije bio “stvarno brat”:

“Nisam te uzalud zvao bratom, iako mi stvarno nisi brat.”

Malo dalje Isus obrazlaže:

“Tvoj otac nije moj otac. Ali, moj će otac postati [tvoj] otac.”

U prvom dijelu teksta (24-30) Jakov Gospodinu postavlja pitanja koja odražavaju njegovu zabrinutost zbog patnji koje će ih snaći, a Gospodin mu pruža utjehu, u vidu gnostičkog nauka o čovjekovu mjestu u svemiru.[1]

Nakon Isusovog raspeća (30), i ponovnoga ukazanja, pripoviješću dominira niz formula koje bi Jakovu trebale pomoći u njegovu sučeljavanju s izazovima neprijateljskih sila koje će pokušati spriječiti njegov uzlaz "Prvobitnome", poslije njegova mučeništva (32-36). Te formule predstavljaju dramatiziranu verziju tekstova koji se pominju drugdje u kontekstu valentinovskog obreda bojanja (Irenej, Haer, 1.21.5; Epifan, Pan 36.3.1-6).

Druga pitanja koja se pojavljuju u drugom dijelu otkrivenja uključuju upute o tajnom prenošenju znanja (36-38), komentare o značaju žena kao učenica (38-41), Jakovljevu opomenu dvanaestorici učenika (42) i, na kraju, relativno dugačku pripovijest (velikim dijelom uništenu) o Jakovljevu mučeništvu.

Analiza

Isusovo i Jakovljevo mučeništvo se promatraju kao komplementarni događaji, nužni za objašnjenje pobjede nad silama tame. Po toj logici, Jakovljeva pobjeda nad arhontima, tijekom njegova uzlaska Bogu, vjerojatno je povezana s padom Jeruzalema, prebivališta mnogih arhonata.[1]

Označavanje Jakova kao "Jakova Pravednika" (32; 43) upućuje na kontakt sa jevrejskom-kršćanskom predajom. Uključivanje Addaija u popis osoba koje će u tajnosti predati nauk, upućuje na Siriju, a time i semitski oblik kršćanstva. No, nema mnogo valjanih dokaza na temelju kojih bismo tekst pripisali židovskom kršćanstvu. Postoji mogućnost da je Jakova odabrala zajednica gnostika kao prigodan izvor njihova nauka.[1]

Valja napomenuti kako barem jedna karakteristična rečenica koja se ovdje pojavljuje ("Ja sam stranac, sin Očeve rase") ima paralelu u Corpus Hermeticumu (13.3).

Prva Jakovljeva apokalipsa je bitna i jer pominje Isusove ženske učenice. Isus naime, Jakova upućuje na četiri žene: Salomu, Mariju, Martu i Arsinoju. Dalje u tekstu (V, 38) Jakov pita Isusa: „Kojih sedam žena su tvoje učenice?“.[2]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Izvorni koptski tekstovi (Prvo otkrivenje po Jakovu, uvod: William R. Schoedel)
  2. Milan Vukomanović, Žene apostoli u ranom hrišćanstvu

Vidi još

Vanjske veze