Iranska arhitektura – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Poništena izmjena 8621645 korisnika 37.208.33.216 (razgovor) ne postoje "etničke" arhitekture
 
Red 1: Red 1:
'''Iranska arhitektura''' ili '''perzijska arhitektura''' obuhvaća niz [[Arhitektura|arhitektonskih]] stilova razvijenih na području [[Iran]]a i njegove [[Veliki Iran|kulturne regije]] tokom približno 5000 godina. Danas su njeni reprezentativni primjeri geografski rasprostranjeni od [[Levant]]a do sjeverne [[Indija|Indije]] odnosno od [[Kavkaz (regija)|Kavkaza]] do [[Zanzibar]]a. Tipovi iranskih [[građevina]] variraju od čajnih kuća i seoskih koliba do nekih najmonumentalnijih zdanja ikad izgrađenih u ljudskoj historiji. Iranska arhitektura generalno je vrlo raznolika u strukturalnom i estetskom smilu, no njen kontinuirani razvoj i dosljedno prenošenje starijih graditeljskih i umjetničkih tradicija bez naglih inovacija čini je jedinstvenom u odnosu na druge muslimanske zemlje, čije se arhitekture najčešće zbirno klasificiraju pod [[Islamska arhitektura|islamsku]]. Rana historija iranske arhitekture započinje s [[Elam|elamskom civilizacijom]] koja je bila izložena utjecajima [[Mezopotamska umjetnost|Mezopotamije]], a njen nagli razvoj započinje u [[Ahemenidska Monarhija|ahemenidskom periodu]] kada zbog političkog širenja dolazi i do masivne akumulacije znanja odnosno graditeljskih tehnika. Unatoč preuzimanju brojnih elemenata od drevnih semitskih babilonskih, asirskih kao i [[Drevni Egipat|egipatskih]], ne dolazi do njihove hibridizacije već razvoja originalnog staroiranskog stila. Do većih strukturalnih promjena dolazi tokom [[Partska Monarhija|partskog perioda]] kada stari tektonski način gradnje ([[stup]]ovi i [[grede]]) počinje zamjenjivati novi stereotomski ([[Luk (arhitektura)|lukovi]], [[svod]]ovi i [[Kupola|kupole]]). Navedeni elementi u početku su uglavnom [[Krug|polukružnog]] poprečnog presjeka, a tokom [[Sasanidska Monarhija|sasanidskog perioda]] počinju se javljati i [[Parabola|parabolični]] odnosno konačno šiljasti lukovi koji će biti preuzeti kao standard u [[Islamska arhitektura|islamskoj arhitekturi]]. Nova islamska arhitektura veliku većinu elemenata preuzela je upravo od sasanidske iranske odnosno [[bizant]]ske arhitekture, zbog čega je tipologija građevina kasnog sasanidskog i ranog islamskog perioda gotovo posve identična. Osim [[kupola]], u islamsku arhitekturu su iz iranske preuzeti i [[minaret]]i, [[ajvan]]i, te [[Perzijski vrtovi|vrtovi]]. Jedna od bitnih razlika između iranske i islamske umjetnosti generalno je što su prikazi [[Ljudi|ljudskih]] i [[Životinje|životinjskih]] oblika zadržani u [[Dekoracija|dekoraciji]] iranskih građevina. Široko rasprostranjen konstruktivni element u iranskoj arhitekturi bio je splošteni šiljasti luk, osobito tokom [[Safavidska Monarhija|safavidskog]] i [[Kadžarska Monarhija|kadžarskog perioda]].
'''Iranska arhitektura''' ili '''perzijska arhitektura''' obuhvaća niz [[Arhitektura|arhitektonskih]] stilova razvijenih na području [[Iran]]a i njegove [[Veliki Iran|kulturne regije]] tokom približno 5000 godina. Danas su njeni reprezentativni primjeri geografski rasprostranjeni od [[Levant]]a do sjeverne [[Indija|Indije]] odnosno od [[Kavkaz (regija)|Kavkaza]] do [[Zanzibar]]a. Tipovi iranskih [[građevina]] variraju od čajnih kuća i seoskih koliba do nekih najmonumentalnijih zdanja ikad izgrađenih u ljudskoj historiji. Iranska arhitektura generalno je vrlo raznolika u strukturalnom i estetskom smilu, no njen kontinuirani razvoj i dosljedno prenošenje starijih graditeljskih i umjetničkih tradicija bez naglih inovacija čini je jedinstvenom u odnosu na druge muslimanske zemlje, čije se arhitekture najčešće zbirno klasificiraju pod [[Islamska arhitektura|islamsku]]. Rana historija iranske arhitekture započinje s [[Elam|elamskom civilizacijom]] koja je bila izložena utjecajima [[Mezopotamska umjetnost|Mezopotamije]], a njen nagli razvoj započinje u [[Ahemenidska Monarhija|ahemenidskom periodu]] kada zbog političkog širenja dolazi i do masivne akumulacije znanja odnosno graditeljskih tehnika. Unatoč preuzimanju brojnih elemenata od [[Drevni Egipat|Egipta]] i [[Stara Grčka|Grčke]] na zapadu do [[Historija Indije|Indije]] na istoku, ne dolazi do njihove hibridizacije već razvoja originalnog staroiranskog stila. Do većih strukturalnih promjena dolazi tokom [[Partska Monarhija|partskog perioda]] kada stari tektonski način gradnje ([[stup]]ovi i [[grede]]) počinje zamjenjivati novi stereotomski ([[Luk (arhitektura)|lukovi]], [[svod]]ovi i [[Kupola|kupole]]). Navedeni elementi u početku su uglavnom [[Krug|polukružnog]] poprečnog presjeka, a tokom [[Sasanidska Monarhija|sasanidskog perioda]] počinju se javljati i [[Parabola|parabolični]] odnosno konačno šiljasti lukovi koji će biti preuzeti kao standard u [[Islamska arhitektura|islamskoj arhitekturi]]. Nova islamska arhitektura veliku većinu elemenata preuzela je upravo od sasanidske iranske odnosno [[bizant]]ske arhitekture, zbog čega je tipologija građevina kasnog sasanidskog i ranog islamskog perioda gotovo posve identična. Osim [[kupola]], u islamsku arhitekturu su iz iranske preuzeti i [[minaret]]i, [[ajvan]]i, te [[Perzijski vrtovi|vrtovi]]. Jedna od bitnih razlika između iranske i islamske umjetnosti generalno je što su prikazi [[Ljudi|ljudskih]] i [[Životinje|životinjskih]] oblika zadržani u [[Dekoracija|dekoraciji]] iranskih građevina. Široko rasprostranjen konstruktivni element u iranskoj arhitekturi bio je splošteni šiljasti luk, osobito tokom [[Safavidska Monarhija|safavidskog]] i [[Kadžarska Monarhija|kadžarskog perioda]].


== Stilovi ==
== Stilovi ==

Aktualna verzija na datum 20 decembar 2014 u 17:29

Iranska arhitektura ili perzijska arhitektura obuhvaća niz arhitektonskih stilova razvijenih na području Irana i njegove kulturne regije tokom približno 5000 godina. Danas su njeni reprezentativni primjeri geografski rasprostranjeni od Levanta do sjeverne Indije odnosno od Kavkaza do Zanzibara. Tipovi iranskih građevina variraju od čajnih kuća i seoskih koliba do nekih najmonumentalnijih zdanja ikad izgrađenih u ljudskoj historiji. Iranska arhitektura generalno je vrlo raznolika u strukturalnom i estetskom smilu, no njen kontinuirani razvoj i dosljedno prenošenje starijih graditeljskih i umjetničkih tradicija bez naglih inovacija čini je jedinstvenom u odnosu na druge muslimanske zemlje, čije se arhitekture najčešće zbirno klasificiraju pod islamsku. Rana historija iranske arhitekture započinje s elamskom civilizacijom koja je bila izložena utjecajima Mezopotamije, a njen nagli razvoj započinje u ahemenidskom periodu kada zbog političkog širenja dolazi i do masivne akumulacije znanja odnosno graditeljskih tehnika. Unatoč preuzimanju brojnih elemenata od Egipta i Grčke na zapadu do Indije na istoku, ne dolazi do njihove hibridizacije već razvoja originalnog staroiranskog stila. Do većih strukturalnih promjena dolazi tokom partskog perioda kada stari tektonski način gradnje (stupovi i grede) počinje zamjenjivati novi stereotomski (lukovi, svodovi i kupole). Navedeni elementi u početku su uglavnom polukružnog poprečnog presjeka, a tokom sasanidskog perioda počinju se javljati i parabolični odnosno konačno šiljasti lukovi koji će biti preuzeti kao standard u islamskoj arhitekturi. Nova islamska arhitektura veliku većinu elemenata preuzela je upravo od sasanidske iranske odnosno bizantske arhitekture, zbog čega je tipologija građevina kasnog sasanidskog i ranog islamskog perioda gotovo posve identična. Osim kupola, u islamsku arhitekturu su iz iranske preuzeti i minareti, ajvani, te vrtovi. Jedna od bitnih razlika između iranske i islamske umjetnosti generalno je što su prikazi ljudskih i životinjskih oblika zadržani u dekoraciji iranskih građevina. Široko rasprostranjen konstruktivni element u iranskoj arhitekturi bio je splošteni šiljasti luk, osobito tokom safavidskog i kadžarskog perioda.

Stilovi[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]