Eadbald od Kenta – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 14: | Red 14: | ||
}} |
}} |
||
'''Eadbald''' ({{lang-ang|Ēadbald}}) je bio [[kraljevi Kenta|kralj]] [[Kraljevina Kent|Kenta]] od 616. do smrti 640. Otac mu je bio kralj [[Aethelbert od Kenta|Aethelbert]], prvi [[Anglosaksonci|anglosaksonski]] preobraćen na [[kršćanstvo]], a majka [[Franci|franačka]] princeza [[Bertha od Kenta|Bertha]] iz dinastije [[Merovinzi|Merovinga]]. I sam Eadbald je bio pokršten zajedno sa ocem, ali je odmah nakon njegove smrti odbacio kršćanstvo i vratio se [[paganizam|paganskoj]] vjeri svojih sunarodnjaka, natjeravši [[gregorijanska misija|kršćanske misionare]] da se sklone u Franačku. Historičari kao razlog za to navode Eadbaldovu ženidbu sa očevu udovicu, čemu se [[Katolička crkva|Crkva]] protivila, držeći do [[incest]]om. Međutim, vrlo brzo - prema nekim izvorima već za godinu dana, prema drugima nakon osam godina - biskupi [[Lavrentije Kenterberijski|Laurencije]] i [[Justus|Just]] su nagovorili Eadbalda da se ponovno pokrsti i napusti svoju ženu/pomajku. |
'''Eadbald''' ({{lang-ang|Ēadbald}}) je bio [[kraljevi Kenta|kralj]] [[Kraljevina Kent|Kenta]] od 616. do smrti 640. Otac mu je bio kralj [[Aethelbert od Kenta|Aethelbert]], prvi [[Anglosaksonci|anglosaksonski]] preobraćen na [[kršćanstvo]], a majka [[Franci|franačka]] princeza [[Bertha od Kenta|Bertha]] iz dinastije [[Merovinzi|Merovinga]]. I sam Eadbald je bio pokršten zajedno sa ocem, ali je odmah nakon njegove smrti odbacio kršćanstvo i vratio se [[paganizam|paganskoj]] vjeri svojih sunarodnjaka, natjeravši [[gregorijanska misija|kršćanske misionare]] da se sklone u Franačku. Historičari kao razlog za to navode Eadbaldovu ženidbu sa očevu udovicu, čemu se [[Katolička crkva|Crkva]] protivila, držeći do [[incest]]om. Međutim, vrlo brzo - prema nekim izvorima već za godinu dana, prema drugima nakon osam godina - biskupi [[Lavrentije Kenterberijski|Laurencije]] i [[Justus|Just]] su nagovorili Eadbalda da se ponovno pokrsti i napusti svoju ženu/pomajku. Prema tradiciji, Eadbaldovu odluku da se vrati Crkvi su potakli "napadi ludila" shvaćeni kao Božja kazna, iako današnji historičari vjeruju da je uticaj imao i diplomatski pritisak Franaka koji su bili glavni trgovinski partneri Kenta. |
||
U svakom slučaju, Eadbald je Francima izašao u susret oženivši se za franačku princezu Ymme (koju kasniji historičari nazivaju [[Emma od Austrazije]]). Vlastitu sestru [[Aethelburg od Kenta|Aethelburg]] je dao udati za kralja [[Edwin od Nortumbrije|Edwina]], koji je postao prvi pokršteni [[angli]]jski kralj, a kasnije i ''[[bretwalda]]'', odnosno hegemon Anglosaksonaca. Taj savez, koji je Kentu omogućio relativnu nezavisnost, održao se i u doba Edwinovog suparnika i nasljednika [[Oswald od Nortumbrije|Oswalda]]. Eadbald je nastavio koristio [[brak]] kao diplomatsko sredstvo, davši ruku svoje nećake [[Eanflaed]] za nortumbrijskog kralja [[Oswiu od Nortumbrije|Oswiua]] te oženivši sina [[Eocenberht od Kenta|Eocenberhta]] za princezu [[Seaxburgh od Elyja|Seaxburgh]], kćer [[Kraljevina Istočna Anglija|istočnoanglijskog]] kralja [[Anna od Istočne Anglije|Anne]]. |
|||
==Napomene== |
==Napomene== |
Verzija na datum 26 august 2011 u 09:50
Eadbald od Kenta | |
---|---|
King of Kent | |
Kovanica Eadbalda od Kenta | |
Vladavina | 24. februar 616 – 640 |
Umro/la | 640 |
Prethodnik | Æthelberht |
Nasljednik | Eorcenberht |
Potomstvo | Eormenred Eorcenberht Eanswith |
Otac | Æthelberht |
Majka | Bertha |
Eadbald (staroengleski: Ēadbald) je bio kralj Kenta od 616. do smrti 640. Otac mu je bio kralj Aethelbert, prvi anglosaksonski preobraćen na kršćanstvo, a majka franačka princeza Bertha iz dinastije Merovinga. I sam Eadbald je bio pokršten zajedno sa ocem, ali je odmah nakon njegove smrti odbacio kršćanstvo i vratio se paganskoj vjeri svojih sunarodnjaka, natjeravši kršćanske misionare da se sklone u Franačku. Historičari kao razlog za to navode Eadbaldovu ženidbu sa očevu udovicu, čemu se Crkva protivila, držeći do incestom. Međutim, vrlo brzo - prema nekim izvorima već za godinu dana, prema drugima nakon osam godina - biskupi Laurencije i Just su nagovorili Eadbalda da se ponovno pokrsti i napusti svoju ženu/pomajku. Prema tradiciji, Eadbaldovu odluku da se vrati Crkvi su potakli "napadi ludila" shvaćeni kao Božja kazna, iako današnji historičari vjeruju da je uticaj imao i diplomatski pritisak Franaka koji su bili glavni trgovinski partneri Kenta.
U svakom slučaju, Eadbald je Francima izašao u susret oženivši se za franačku princezu Ymme (koju kasniji historičari nazivaju Emma od Austrazije). Vlastitu sestru Aethelburg je dao udati za kralja Edwina, koji je postao prvi pokršteni anglijski kralj, a kasnije i bretwalda, odnosno hegemon Anglosaksonaca. Taj savez, koji je Kentu omogućio relativnu nezavisnost, održao se i u doba Edwinovog suparnika i nasljednika Oswalda. Eadbald je nastavio koristio brak kao diplomatsko sredstvo, davši ruku svoje nećake Eanflaed za nortumbrijskog kralja Oswiua te oženivši sina Eocenberhta za princezu Seaxburgh, kćer istočnoanglijskog kralja Anne.
Napomene
Reference
- Primarni izvori
- Bede (1991). Ecclesiastical History of the English People. Translated by Leo Sherley-Price, revised R.E. Latham, ed. D.H. Farmer. London: Penguin. ISBN 0-14-044565-X.
- Sekundarni izvori
- Campbell, James; John, Eric and Wormald, Patrick (1991). The Anglo-Saxons. London: Penguin Books. ISBN 0-14-014395-5.
- Kirby, D.P. (1992). The Earliest English Kings. London: Routledge. ISBN 0-415-09086-5.
- Lapidge, Michael (1999). The Blackwell Encyclopedia of Anglo-Saxon England. Oxford: Blackwell Publishing. ISBN 0-631-22492-0.
- Rollason, D.W. (1982). The Mildrith Legend: A Study in Early Medieval Hagiography in England. Atlantic Highlands: Leicester University Press. ISBN 0-7185-1201-4.
- Stenton, Frank M. (1971). Anglo-Saxon England. Oxford: Clarendon Press. ISBN 0-19-821716-1.
- Yorke, Barbara (1990). Kings and Kingdoms of Early Anglo-Saxon England. London: Seaby. ISBN 1-85264-027-8.