Kijaksar – razlika između verzija
m robot Dodaje: tr:Siyaksares |
m r2.6.4) (robot Dodaje: ro:Cyaxares |
||
Red 43: | Red 43: | ||
[[pl:Kyaksares]] |
[[pl:Kyaksares]] |
||
[[pt:Ciáxares]] |
[[pt:Ciáxares]] |
||
[[ro:Cyaxares]] |
|||
[[ru:Киаксар]] |
[[ru:Киаксар]] |
||
[[sl:Kjaksar]] |
[[sl:Kjaksar]] |
Verzija na datum 5 august 2011 u 08:10
Kjaksar, Kiaksar, Cyaxares, Hvakhshathra, ili Kayxosrew (staroperzijski: 𐎢𐎺𐎧𐏁𐎫𐎼[1] Uvaxštra[2], grčki Κυαξαρης; vladao 625 - 585. pne.), sin kralja Fraorta, bio je prvi kralj Medije (Iran)[3].
S vlasti je svrgnuo skitskog kralja Madiju te reorganizirao medijsku vojsku. Nakon toga se odlučio obračunati s Asirija|Asircima, tradicionalnim neprijateljima Medije, a čije je carstvo oslabilo zahvaljujući babilonskom ustanku pod kraljem Nabopolasarom. Kjaksar je odlučio s Babiloncima sklopiti savez protiv Asirije, te je u tui svrhu svoju kći Amytis udao za Nabopolosarovog sina Nabukodonosora.
Babilonsko-medijski savez se pokazao dovoljno jakim ne samo da spriječi asirske napade na Mediju i Babiloniju, nego i da skrši Asirsko Carstvo. Godine 614. pne. medijsko-babilonske snage su srušile asirsko vjersko središte Ašur, a 612. pne. i asirsku prijestolnicu Ninivu.
Nakon te velike pobjede su Medijci osvojili sjeverni dio Mezopotamije, današnju Armeniju te dijelove Male Azije istočno od rijeke Halis. Zapadno od te rijeke bila je Lidija, s čijim je kraljem Alijatom II Kjaksar došao u sukob. Rezultat je bila bitka na Halisu, prekinuta pomrćinom sunca, a poslije koje je sklopljen mirovni ugovor.
Deset godina nakon bitke Kjaksar je umro, a naslijedio ga je Astijag, posljednji medijski kralj.
V. također
Reference
- ↑ Akbarzadeh, D.; A. Yahyanezhad (2006) (Persian). The Behistun Inscriptions (Old Persian Texts). Khaneye-Farhikhtagan-e Honarhaye Sonati. str. page 87. ISBN 964-8499-05-5.
- ↑ Kent, Ronald Grubb (1384 AP) (Persian). Old Persian: Grammar, Text, Glossary. translated into Persian by S. Oryan. str. page 406. ISBN 964-421-045-X.
- ↑ http://www.britannica.com/ebc/article-9371723
- Nos ancêtres de l'Antiquité, 1991, Christian Settipani, p. 152