Enkratiti – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
prošireno
mNema sažetka izmjene
Red 1: Red 1:
'''Enkratiti''' (gr. Ἐγκρατηταί ''Egkratetai'' - "samo-savladani", lat. ''abstinentes'', ''continentes'') su bili ranohrišćanski asketski pokret iz [[2. vijek]]a, nastao oko [[170]]. godine.
'''Enkratiti''' (gr. Ἐγκρατηταί ''Egkratetai'' - "samo-savladani", lat. ''abstinentes'', ''continentes'') su bili ranohrišćanski asketski pokret iz [[2. vijek]]a, nastao oko [[170]]. godine.<ref name="Šagi-Bunić"/>


[[Euzebije]] prenosi da je [[Tacijan]] bio osnivač i vođa enkratita.<ref>Eusebius, iv. 28, 29</ref> Današnji naučnici, pak, smatraju da je razvitak enkratizma bio kompleksniji.<ref>E. PETERSON, Fruehkirche, Judentum und Gnosis, str. 183—220</ref>
[[Euzebije]] prenosi da je [[Tacijan]] bio osnivač i vođa enkratita.<ref>Eusebius, iv. 28, 29</ref> Današnji naučnici, pak, smatraju da je razvitak enkratizma bio kompleksniji.<ref>E. PETERSON, Fruehkirche, Judentum und Gnosis, str. 183—220</ref>


Enkratiti su upražnjavali uzdržavanje od [[meso|mesa]] i [[vino|vina]], a naročito od [[brak]]a. [[Hipolit]] tvrdi da su smatrali sebe jedinim pravednicima. [[Klement Aleksandrijski]] povezuje enkratizam s nekim indijskim oblicima asketizma.<ref>Klement Aleksandrijski, Strom. 1, 15; 3, 7</ref> Od Klementa znamo za predstavnika enkratizma Julija Kasijana (oko g. 170. u Egiptu), od kojega je Klement čitao dva spisa: ''Exegetica'' i »''O uzdržavanju ili o eunuhiji''« (''Peri enkrateias e peri eunouchias''). Kasijan je u drugom spisu osuđivao svaki [[seksualni odnos]], a u svoju potvrdu je citirao [[Egipatsko Evanđelje]]. Po Klementu, Julije Kasijan je naučavao i [[doketizam]], i on ga dovodi u vezu s [[Marcion]]om i [[Valentin]]om.<ref name="Šagi-Bunić">[http://www.scribd.com/doc/60958056/Tomislav-J-%C5%A0agi-Buni%C4%87-Povijest-kr%C5%A1%C4%87anske-literature-svezak-I Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I)] (scribd)</ref>
Enkratiti su upražnjavali uzdržavanje od [[meso|mesa]] i [[vino|vina]], a naročito od [[brak]]a. [[Hipolit]] tvrdi da su smatrali sebe jedinim pravednicima. [[Klement Aleksandrijski]] povezuje enkratizam s nekim indijskim oblicima asketizma.<ref>Klement Aleksandrijski, Strom. 1, 15; 3, 7</ref> Od Klementa znamo za predstavnika enkratizma [[Julije Kasijan|Julija Kasijana]] (oko g. 170. u Egiptu), od kojega je Klement čitao dva spisa: ''Exegetica'' i »''O uzdržavanju ili o eunuhiji''« (''Peri enkrateias e peri eunouchias''). Kasijan je u drugom spisu osuđivao svaki [[seksualni odnos]], a u svoju potvrdu je citirao [[Egipatsko Evanđelje]]. Po Klementu, Julije Kasijan je naučavao i [[doketizam]], i on ga dovodi u vezu s [[Marcion]]om i [[Valentin]]om.<ref name="Šagi-Bunić">[http://www.scribd.com/doc/60958056/Tomislav-J-%C5%A0agi-Buni%C4%87-Povijest-kr%C5%A1%C4%87anske-literature-svezak-I Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I)] (scribd)</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==
Red 10: Red 10:
== Vidi još ==
== Vidi još ==
* [[Tacijan]]
* [[Tacijan]]
* [[Djela ženskosti]]
* [[Grčko evanđelje po Egipćanima]]
* [[Grčko evanđelje po Egipćanima]]



Verzija na datum 3 august 2011 u 23:21

Enkratiti (gr. Ἐγκρατηταί Egkratetai - "samo-savladani", lat. abstinentes, continentes) su bili ranohrišćanski asketski pokret iz 2. vijeka, nastao oko 170. godine.[1]

Euzebije prenosi da je Tacijan bio osnivač i vođa enkratita.[2] Današnji naučnici, pak, smatraju da je razvitak enkratizma bio kompleksniji.[3]

Enkratiti su upražnjavali uzdržavanje od mesa i vina, a naročito od braka. Hipolit tvrdi da su smatrali sebe jedinim pravednicima. Klement Aleksandrijski povezuje enkratizam s nekim indijskim oblicima asketizma.[4] Od Klementa znamo za predstavnika enkratizma Julija Kasijana (oko g. 170. u Egiptu), od kojega je Klement čitao dva spisa: Exegetica i »O uzdržavanju ili o eunuhiji« (Peri enkrateias e peri eunouchias). Kasijan je u drugom spisu osuđivao svaki seksualni odnos, a u svoju potvrdu je citirao Egipatsko Evanđelje. Po Klementu, Julije Kasijan je naučavao i doketizam, i on ga dovodi u vezu s Marcionom i Valentinom.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I) (scribd)
  2. Eusebius, iv. 28, 29
  3. E. PETERSON, Fruehkirche, Judentum und Gnosis, str. 183—220
  4. Klement Aleksandrijski, Strom. 1, 15; 3, 7

Vidi još

Spoljašnje veze