Poslanica Galatima – razlika između verzija
Red 12: | Red 12: | ||
== Sadržaj == |
== Sadržaj == |
||
Pavle |
Pavle piše poslanicu zbog toga što su Galati, koji su od njega primili [[hrišćanstvo]], posle njegovog odlaska upali u "zablude", jer su se pojavili "[[judaisti]]", koji su omalovažavali Pavla i protivili se koncepciji hrišćanstva koju je on zastupao. Pavao je imao velikih borbi s [[judeo-kršćani]]ma (koje naziva "[[judaisti]]ma"), odanima [[judaizam|judaizmu]] i obrednim praksama [[Mojsije|mojsijevog]] [[zakon|zakona]]. Oni su nakon Pavlovog odlaska uzbunili Crkvu u Galaciji, osporavajući Pavlu [[apostoli|apostolski]] ugled i poslanje. |
||
⚫ | |||
Pavao je imao velikih borbi s [[judeo-kršćani]]ma (koje naziva [[judaisti]]), odanima [[judaizam|judaizmu]] i obrednim praksama [[Mojsije|mojsijevog]] [[zakon|zakona]]. Oni su nakon Pavlovog odlaska uzbunili Crkvu u Galaciji, osporavajući Pavlu [[apostoli|apostolski]] ugled i poslanje. |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
== Analiza == |
== Analiza == |
Verzija na datum 19 juli 2011 u 00:28
Poslanica Galatima je poslanica koju je apostol Pavle poslao crkvama u Galatiji. Deveta je knjiga Novog zaveta, a četvrta među poslanicama.
Napisana je pedesetih godina 1. veka na grčkom jeziku. Stihovi iz ove poslanice često se koriste na crkvenim bogosluženjima.
Nastanak
Autor ove poslanice je sv. Pavao. Na samom početku poslanice stoji „Pavao – apostol... i sva braća koja su samnom...“ (1,1s).
Poslanica je upućena je Galatima koji su primili hrišćanstvo. Oni su živeli u Maloj Aziji u gradovima: Listri, Dervi i Ikoniji, koje je Pavle obišao na svom prvom misionarskom putovanju. Vjerojatno je nastala u vrijeme Pavlovog trećeg misijskog putovanja, oko 54. godine, nakon drugog boravka u Galaciji (Dj 18, 23)
Sadržaj
Pavle piše poslanicu zbog toga što su Galati, koji su od njega primili hrišćanstvo, posle njegovog odlaska upali u "zablude", jer su se pojavili "judaisti", koji su omalovažavali Pavla i protivili se koncepciji hrišćanstva koju je on zastupao. Pavao je imao velikih borbi s judeo-kršćanima (koje naziva "judaistima"), odanima judaizmu i obrednim praksama mojsijevog zakona. Oni su nakon Pavlovog odlaska uzbunili Crkvu u Galaciji, osporavajući Pavlu apostolski ugled i poslanje.
Judeo-kršćani su vjerovali da čovjek koji želi biti dobar kršćanin mora najprije biti dobar Židov. Tvrdili su da se spasenje ne zadobiva pukom vjerom u Krista, već i pridržavanjem Zakona.
Pavao u prvom dijelu poslanice pravda svoje apostolstvo tvrdnjom da ga je primio izravno od Isusa Krista. U drugom dijelu tumači novost kršćanstva i odnos Zakona i Evanđelja. U trećem dijelu izlaže temeljna načela kršćanske slobode.
Analiza
Ovo je najstrastvenija Pavlova poslanica u kojoj se veoma žestoko bori protiv tzv. judaista. Pavao ističe punu vrijednost Kristova otkupljenja koje u čovjeku postaje djelotvorno vjerom, i zalaže se za slobodu od Mojsijeva zakona.
Literatura
- Wilfrid J. Harrington, Uvod u Novi zavjet, KS, Zagreb 1993.
- R.A. Cole, Novozavjetni komentari, Tumačenje Pavlove poslanice Galaćanima, Novi Sad 1986.