Manastir – razlika između verzija
m r2.7.1) (robot Dodaje: vi:Tu viện |
m dopuna |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
[[Datoteka:STUDENICA MONASTERY.jpg|right|thumb|350px|[[Manastir Studenica]] kod [[Kraljevo|Kraljeva]], [[Srbija]]]] |
[[Datoteka:STUDENICA MONASTERY.jpg|right|thumb|350px|[[Manastir Studenica]] kod [[Kraljevo|Kraljeva]], [[Srbija]]]] |
||
'''Manastir''' ([[grčki|grč.]] ''monasterion'': kuća monaha, pustinjakova ćelija, prema ''monastein'': živjeti sam, od ''monos'': sam; [[latinski|lat.]] ''monasterium'', [[engleski|engl.]] ''monastery'', [[francuski|franc.]] ''monastère'', na [[esperanto|esperantu]] muški manastir: ''monakejo'' odn. ženski ''monakinejo''), u istočnom |
'''Manastir''' ([[grčki|grč.]] ''monasterion'': kuća monaha, pustinjakova ćelija, prema ''monastein'': živjeti sam, od ''monos'': sam; [[latinski|lat.]] ''monasterium'', [[engleski|engl.]] ''monastery'', [[francuski|franc.]] ''monastère'', na [[esperanto|esperantu]] muški manastir: ''monakejo'' odn. ženski ''monakinejo''), u istočnom hrišćanstvu, zajednička nastamba u kojoj, prema utvrđenim pravilima, žive [[monah|monasi]] ili monahinje; u užem smislu riječi [[pravoslavlje|pravoslavni]] [[samostan]], crkva sa zgradama. Duhovno i kulturno središte istočnog hrišćanskog svijeta. |
||
Načinom gradnje može biti pećinski, skitski (šatorski) i zidani ([[lavra]]). Prvi cenobitski manastiri (život u zajednici) nastali su u IV. stoljeću. U srednjem vijeku nastali su mnogobrojni monumentalni manastiri u [[Makedonija|Makedoniji]] ([[Nerezi]]), [[Srbija|Srbiji]] ([[Manastir Visoki Dečani|Dečani]]), [[Bugarska|Bugarskoj]] ([[Rilski manastir]]) i [[Rusija|Rusiji]] ([[Kirilo-bjelozerski manastir]]). |
|||
==Toponimi== |
==Toponimi== |
||
Riječ manastir ima nekoliko pokrajinskih oblika, npr. ''namastir'' (kod [[Vuk Karadžić|Vuka]]) i ''monastir''. Od nje su nastali i neki toponimi u Hrvatskoj: '''Manastirine''' (obično za položaje gdje su ruševine nekog |
Riječ manastir ima nekoliko pokrajinskih oblika, npr. ''namastir'' (kod [[Vuk Karadžić|Vuka]]) i ''monastir''. Od nje su nastali i neki toponimi u Hrvatskoj: '''Manastirine''' (obično za položaje gdje su ruševine nekog manastira ili crkve), '''Manastir''' (otok u [[Pološko blato|Pološkom blatu]] zapadno od [[Imotski|Imotskog]]), '''Manastirska kosa''' (zapadno od [[Gvozd|Gvozda]], '''Manastirski brijeg''' (između [[Križevci|Križevaca]] i [[Koprivnica|Koprivnice]]), '''Mojster''' (otočić kod Pirovca), '''Mojstir''' (Pag). |
||
Naziv grada [[Beli Manastir|Belog Manastira]] nastao je od mađarskog naziva ''Pelmonoštor'' zamjenom mađarskog oblika ''monoštor'' oblikom ''manastir'', dok je prezime ''Pel'' zamijenjeno pridjevom ''beli'' koji se slično izgovara. Makedonski grad [[Bitolj]] (Bitola) Turci su od XVI. stoljeća nazivali ''Toli'' ili ''Toli-Monastir'', a i danas ga tako nazivaju [[Albanci]] s [[Kosovo|Kosova]]. |
Naziv grada [[Beli Manastir|Belog Manastira]] nastao je od mađarskog naziva ''Pelmonoštor'' zamjenom mađarskog oblika ''monoštor'' oblikom ''manastir'', dok je prezime ''Pel'' zamijenjeno pridjevom ''beli'' koji se slično izgovara. Makedonski grad [[Bitolj]] (Bitola) Turci su od XVI. stoljeća nazivali ''Toli'' ili ''Toli-Monastir'', a i danas ga tako nazivaju [[Albanci]] s [[Kosovo|Kosova]]. |
||
Verzija na datum 14 juli 2011 u 09:15
Manastir (grč. monasterion: kuća monaha, pustinjakova ćelija, prema monastein: živjeti sam, od monos: sam; lat. monasterium, engl. monastery, franc. monastère, na esperantu muški manastir: monakejo odn. ženski monakinejo), u istočnom hrišćanstvu, zajednička nastamba u kojoj, prema utvrđenim pravilima, žive monasi ili monahinje; u užem smislu riječi pravoslavni samostan, crkva sa zgradama. Duhovno i kulturno središte istočnog hrišćanskog svijeta.
Načinom gradnje može biti pećinski, skitski (šatorski) i zidani (lavra). Prvi cenobitski manastiri (život u zajednici) nastali su u IV. stoljeću. U srednjem vijeku nastali su mnogobrojni monumentalni manastiri u Makedoniji (Nerezi), Srbiji (Dečani), Bugarskoj (Rilski manastir) i Rusiji (Kirilo-bjelozerski manastir).
Toponimi
Riječ manastir ima nekoliko pokrajinskih oblika, npr. namastir (kod Vuka) i monastir. Od nje su nastali i neki toponimi u Hrvatskoj: Manastirine (obično za položaje gdje su ruševine nekog manastira ili crkve), Manastir (otok u Pološkom blatu zapadno od Imotskog), Manastirska kosa (zapadno od Gvozda, Manastirski brijeg (između Križevaca i Koprivnice), Mojster (otočić kod Pirovca), Mojstir (Pag).
Naziv grada Belog Manastira nastao je od mađarskog naziva Pelmonoštor zamjenom mađarskog oblika monoštor oblikom manastir, dok je prezime Pel zamijenjeno pridjevom beli koji se slično izgovara. Makedonski grad Bitolj (Bitola) Turci su od XVI. stoljeća nazivali Toli ili Toli-Monastir, a i danas ga tako nazivaju Albanci s Kosova.
Samostan
Riječ samostan doslovan je prijevod grčke riječi monasterion. Upotrebljava se od XIX. stoljeća u Katoličkoj crkvi umjesto starih sinonimnih naziva manastir (namastir), klaustar (ili kloštar), konvenat, koludrište ili stanište. Historijski Rječnik JAZU ima, na primjer, samo 4 potvrde za riječ samostan (od toga tri rječničke), za razliku od riječi manastir, koja je obilno potvrđena u djelima starih hrvatskih pisaca.
Izvori
HE, HER, EJ, s.v. Bitolj, Sinonimi, Atlas Hrvatske Šablon:Link FA