Jovan Dučić – razlika između verzija
Red 29: | Red 29: | ||
== Vanjske veze == |
== Vanjske veze == |
||
{{Commonscat|Jovan Dučić}} |
{{Commonscat|Jovan Dučić}}budala |
||
* [http://web.archive.org/web/20030106095852/http://www.geocities.com/draganakonstantinovic/library/jovanducic.html Pjesmarica] |
* [http://web.archive.org/web/20030106095852/http://www.geocities.com/draganakonstantinovic/library/jovanducic.html Pjesmarica] |
||
* [http://www.znanje.org/i/i21/01iv11/01iv1118/01iv1118.htm Biografija] |
* [http://www.znanje.org/i/i21/01iv11/01iv1118/01iv1118.htm Biografija] |
Verzija na datum 20 novembar 2014 u 12:26
Jovan Dučić | |
---|---|
Rođenje | Trebinje | 17. 2. 1871.
Smrt | 7. 4. 1943. (dob: 72) Gary |
Jovan Dučić (Trebinje, 17. 2. 1871. — Gary, 7. 4. 1943.), je bio srpski pjesnik i jugoslavenski diplomat, rodom iz Bosne i Hercegovine.
Bold text== Biografija ==on je bio alhoholicar i budala
Jovan Dučić se rodio 17. februara 1871. (5. februara po starom kalendaru) u Trebinju. Otac Andrija bio je trgovac i poginuo je u ustanku 1875. godine a majka Jovanka pored Jovana i Milene imala je dvoje dece iz prvog braka. Osnovnu školu učio je u mestu rođenja, a nižu gimnaziju i učiteljsku školu u Mostaru i Somboru. Učiteljevao je kratko vreme po raznim mestima, između ostalog u Bijeljini, odakle su ga austro-ugarske vlasti proterale zbog patriotskih pesama „Otadžbina“ („Ne trza te užas b’jede, nit’ te trza užas rana/Mirno spavaš, mila majko, teškim sankom uspavana“) i „Oj Bosno“. Zbog njih Dučić biva stavljen pod istragu, a zatim, u maju 1894. godine ,vlasti ga protjeruju iz grada. Odmah nakon progonstva, pesnik nije mogao naći učteljsku službu gotovo nigde, pa se zaposljavao u manastirskoj školi u Žitomisliću.
Kasnije dolazi u Mostar, gde je u društvu sa Šantićem stvorio književni krug i pokrenuo časopis Zora. Potom je proveo skoro deset godina na strani, najviše u Ženevi i Parizu . Na ženevskom univerzitetu je svršio prava i potom se vratio u Srbiju. Od 1910. je u diplomatskoj službi. Radio je u Carigradu, Sofiji, Rimu i Madridu. U Kairu je bio 1926-1927. godine, a potom je privremeno penzionisan. 1937. godine je postavljen za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora u Bukureštu.
Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 23. 1. 1888, a za redovnog 15. 11. 1892. Prvu zbirku pesama objavio je u Mostaru 1901, zatim drugu u Beogradu 1912. Pisao je dosta i u prozi: nekoliko literarnih eseja i studija o piscima, Blago cara Radovana i pesnička pisma iz Švajcarske, Grčke, Španije itd.
Uoči nemačke invazije i kasnije okupacije Jugoslavije 1941. godine, Jovan Dučić ide u SAD, u grad Geri, Indijana, gde je živeo njegov rođak Mihajlo. Od tada do svoje smrti dve godine kasnije, vodi organizaciju "Srpska Narodna Odbrana u Americi" u Ilinoisu (čiji je osnivač Mihajlo Pupin 1914. godine), koja predstavlja srpsku dijasporu u Americi. Za to vreme piše pesme, istorijske knjige i novinske članke u kojima iznosi i brani srpske nacionalističke stavove te osuđuje genocid nad Srbima koji vrši hrvatska ustaška vlada.
Umro je 7. aprila 1943. i bio sahranjen u manastiru Svetog Save u Libertvilu, SAD. Njegova želja je bila da ga sahrane u njegovom rodnom Trebinju. Ova poslednja želja Jovana Dučića ispunjena je 22. 10. 2000.
Vanjske veze
budala