John Maynard Keynes

„Keynes” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v. Keynes (razvrstavanje).

John Maynard Keynes
Keynesijanska ekonomija
Keynes godine 1946.
Rođen/a	(1883-06-05)5. 6. 1883. Cambridge, Engleska
Umro/la	21. 4. 1946. (dob: 62) Tilton, East Sussex, Engleska
Nacionalnost	britanska
Polje	Politička ekonomija, vjerojatnost
Alma mater	King's College, Cambridge
Uticaj od	Adam Smith, David Ricardo, John Stuart Mill, Thomas Malthus, Silvio Gesell, G. E. Moore, Alfred Marshall, Knut Wicksell, Dennis Robertson
Opozicija prema	Karl Marx, Alfred Marshall, Arthur C. Pigou, Dennis Robertson, Friedrich Hayek
Uticaj na	T. K. Whitaker, Patrick Lynch, Michał Kalecki, Simon Kuznets, Paul Samuelson, John Hicks, G. L. S. Shackle, William Vickrey, John Kenneth Galbraith, Karl Schiller, Joseph Stiglitz, Paul Krugman, James K. Galbraith
Doprinosi	Makroeconomika, keynesijanska ekonomija, Preferenca likvidnosti, Množenje troška, Model agregatne ponude i potražnje

John Maynard Keynes, baron Keynes od Tiltona (5. jun 1883 - 21. april 1946) je bio engleski ekonomista čije su radikalne ideje imale ogroman uticaj na modernu ekonomiju i političku teoriju. Posebno je zapamćen kao zagovarač vladine politike intervencionisanja, po kojoj bi vlada mogla koristiti fiskalne i monetarne mere da bi ciljano ublažila efekte ekonomske recesije, depresije i ekspolozija.Mnogi ga smatraju osnivačem moderne makroekonomije.

Biografija

Obrazovanje

Džon Majnard Kejnz je bio sin Džona Nevila Kejnza, ekonomskog lektora pri Kembridž univerzitetu, uspešnog autora i socijalnog reformatora. Kejns se prvo obrazovanje dobio na Itonu, gde je pokazao talenat za skoro svaku oblast njegovih širokih interesa. Upisao je Kraljevski koledž pri Kembridžu da bi studirao matematiku, ali su ga njegova interesovanja prema politici odvela na polje ekonomije koju je studirao na Kembridžu.

Karijera

Da bi našao neki izvor prihoda, Kejnz je odložio pisanje disertacije na Kembridžu i, umesto toga, uzeo servis civilnog istraživanja, na kome je bio drugi. Interesantno, u ekonomskom delu je dobio najmanju ocenu, za koju je posle rekao: „Istraživači najverovatnije znaju manje od mene“. Najpoželjnije mesto u britanskom trezoru je bilo namenjeno prvoplasiranom, tako da je Kejnz prihvatio posao u kancelariji Indije. Za sve to vreme, radio je i na disertaciji, koja, na njegovu žalost, nije bila prihvaćena kada ju je predao što je značilo da ni doživotno mesto na Kembridžu nije, takođe. Umesto toga, prihvatio je lekturat iz ekonomije osnovan lično od strane Alfreda Maršala, sa koje pozicije je i počeo da gradi svoju reputaciju kao ekonomista. Uskoro je ukazan kraljevskoj komisiji za valutu i finansije Indije gde je mogao da iskaže svoj talenat primenjujući ekonomsku teoriju na praktične probleme. Pošto je to i uspeo, njegove usluge su tražene i posle Prvog svetskog rata. Posle rata je bio zadužen za kreiranje uslova kredita između Britanije i njenih kontinentalnih saveznika za vreme rata. Postigao je znatne uspehe koji su, na kraju, doveli do mesta finansijskog predstavnika blagajne na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1919.

Kejnzova karijera se uzdigla mestom savetnika finansija Velike Britanije od 1915 do 1919 za vreme Prvog svetskog rata, i kao njihovog predstavnika na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1919. Ta poseta je rezultovala u publikaciji Ekonomske posledice mira (The Economic Consequences of the Peace), iste godine praćena Revizijom ugovora (A Revision of the Treaty). Ova dela su predviđala da će popravke koje je Nemačka trebala da plati pobednicima rata biti toliko velike da će uništiti Nemačku ekonomiju. Ova predviđana su se i ostvarila 1923 kada se nemačka ekonomija urušila u hiperinflaciji, sa samo malim delom popravki ikada plaćenim.

Kejnz je više puta u svojim delima upozoravao na to da je Srbija proporcionalno najviše stradala u Prvom svetskom ratu. S obzirom na to da je Srbija siromašna poljoprivredna zemlja, osnov njene ekonomije je ljudska radna snaga. S obzirom na ogromne ljudske žrtve, Srbija je proporcionalno najviše izgubila u ratu, a posle nje Francuska. Sistem repracija zasnovan na uništenim materijalnim sredstvima koji su savezničke snage uvele ne može, po Kejnzu, adekvatno da nadoknati srpske gubitke.

Do 1942. godine, Kejnz je već bio ugledni ekonomista kada je dobio titulu baron Kejnz od Tiltona. Za vreme Drugog svetskog rata, Kejnz je raspravljao u Kako platiti rat (How to pay for the war) da bi se rat trebao finansirati većim taksama (pre nego trošenjem deficita), da bi se izbegla inflacija. Kada je pobeda saveznika već izgledala sigurno, Kejns je bio u pregovorima koji su ustanovili Bretonvudski sistem (Bretton Woods system), kao predstavnik britanske delegacije i predsedavajući komisije Svetske banke.

Investitor

Kejnzov briljantni rekord kao investitora je demonstriran preko javno dostupunih podataka fonda koji je on vodio za Kraljevski koledž pri Kembridžu.

Između 1928 i 1945, Kejnzov fond je doživeo prosečni rast od 13,2% u poređenju sa ukupnim tržištem Velike Britanije koje je opadalo 0,5% na godišnjem nivou.

Pristup koji je generalno Kejnz usvojio sa njegovim investicijama može se svesti na:

• 1. Pažljivu selekciju nekoliko investicija uzimajući u obzir njihovu jeftinoću u poređenju sa aktuelnim i potencijalnim realnim vrednostima u periodu godina, kao i alternativnim inesticijama u vremenu;

• 2. Čvrsto držanje ovih relativno velikih jedinica, moguće i na nekoliko godina, dok ne ispune svoja očekivanja, ili dok ne bude očigledno da su bila greška, i;

• 3. Balansirana pozicija u investiranju, tj. različit izbor rizika individualnih deonica koje su velike, i ako je moguće, suprostavljenih rizika (npr. držanje deonica zlata među ostalim jednakostima, jer je vrlo moguće kretanje u suprotnom pravcu zbog fluktuacija)

Dela

Najvažnije Kejnzovo delo je Opšta teorija zaposlenosti, kamate i novca (The General Theory of Employment, Interest and Money), 1936. U njemu je tvrdio i pokušao da dokaže da slobodan tržišni sistem ne teži ravnoteži, uključujući i punu zaposlenost, već baš neravnotežama izraženim krizama i privrednim ciklusima. Ovom knjigom Kejns je izvršio revoluciju u ekonomskoj nauci, budući da je doveo u pitanje centralnu propoziciju (do)tadašnje makroekonomske teorije. Iz Kejnzove teorije vrlo brzo je izvedena potreba široke državne intervencije, a fiskalne politike pre svega.

Kejnzijanizam je vladao makroekonomskim mišljenjem oko pola veka, da bi njegovu dominaciju ugrozila tzv. nova klasična ekonomija 1980-tih godina. Današnji neokejnsijanizam vrlo malo podseća na svog utemeljivača.

• 1909. Skorašnji ekonomski događaji u Indiji ("The Recent Economic Events in India), EJ
• 1911. "Principal Averages and Laws of Error which Lead to Them", J of Royal Statis Soc
• 1911. Uticaj roditeljskog alkoholizma (Influence of Parental Alcoholism"), J of Royal Statis Soc
• 1911. "Irving Fisher's Purchasing Power of Money", EJ
• 1912. Dževonsova teorija političke ekonomije (W.S. Jevons's Theory of Political Economy), EJ
• 1912. "The Foreign Trade of the UK at Prices of 1900", EJ
• 1913. "J.A. Hobson's Gold, Prices and Wages", EJ
• 1913. Indian Currency and Finance
• 1914. "Ludwig von Mises' Theorie des Geldes", EJ
• 1914. "The Prospects of Money", EJ
• 1914. "War and the Financial System", EJ
• 1914. Grad London i Narodna Banka Engleske (The City of London and the Bank of England), QJE
• 1915. "Walter Bagehot's Works and Life", EJ
• 1915. "The Economics of War in Germay", EJ
• 1919. Ekonomske posledice mira (The Economic Consequences of the Peace)
• 1920. "Ralph G. Hawtrey's Currency and Credit", EJ
• 1921. A Treatise on Probability
• 1922. Revision of the Treaty
• 1922. "The Inflation of Currency as a Method of Taxation", MGCRE
• 1923. A Tract on Monetary Reform
• 1923. "Some Aspects of Commodity Markets", Manchester Guardian
• 1923. "A Reply to Sir William Beveridge's Population and Unemployment", EJ.
• 1923. "Population and Unemployment", EJ
• 1923. "The Measure of Deflation: an inquiry into index numbers", N&A
• 1923. "Mr. Bonar Law", N&A
• 1923. Monetarna politika i nezaposlenost (Currency Policy and Unemployment), N&A
• 1924. "Does Unemployment Need a Drastic Remedy?", N&A
• 1924. "Edwin Montagu", N&A
• 1924. "Alfred Marshall, 1842-1924", EJ and Memorials of Alfred Marshall, 1925.
• 1924. "Monetary Reform", with E. Cannan, Addis and Milner, EJ
• 1924. "A Comment on Professor Cannan", EJ
• 1925. "The Gold Standard Act", EJ
• 1925. "The Balfour Note and Inter-Allied Debts", N&A
• 1925. The Economic Consequences of Mr. Churchill
• 1925. A Short View of Russia
• 1925. "Am I a Liberal?", N&A
• 1926. The End of Laissez-Faire
• 1926. "Liberalism and Labour", N&A
• 1926. Laissez Faire and Communism
• 1926. "Francis Ysidro Edgeworth", EJ
• 1926. Trocki o Engleskoj (Trotsky on England), N&A
• 1927. "A Note on Economy", N&A
• 1927. "A Model Form for Statements of International Balances", EJ
• 1927. "The British Balance of Trade", EJ
• 1928. "The United States Balance of Trade", EJ
• 1928 "Amalgamation of the British Note Issue", EJ
• 1928. "Postwar Depression in the Lancashire Cotton Industry", J of Royal Statistical Society
• 1928. "Lord Oxford", N&A
• 1928. "The Great Villiers Connection", N&A
• 1928. Réflexions sur le franc
• 1928. "The French Stabilisation Law", EJ
• 1928. "Frederic C. Mills' Behavior of Prices", EJ
• 1928. "The War Debts", N&A
• 1929. "A Rejoinder to Ohlin's The Reparation Problem", EJ
• 1929. Can Lloyd George Do It? with H.D. Henderson
• 1929. Vinston Čerčil (Winston Churchill), N&A
• 1930. Rasprava o novcu (A Treatise on Money), u dva toma
• 1930. "The Industrial Crisis", N&A
• 1930. "The Great Slump of 1930", N&A
• 1930. "Economic Possibilities for Our Grandchildren", N&A and Saturday Evening Post.
• 1930. "Frank P. Ramsey", EJ and 1931, NSN
• 1931. "A Rejoinder to D.H. Robertson, EJ
• 1931. "Spending and Saving", The Listener
• 1931. "The Problem of Unemployment", The Listener
• 1931. "On the Eve of Gold Suspension", Evening Standard
• 1931. "The End of the Gold Standard", Sunday Express
• 1931. "After the Suspension of Gold", Times
• 1931. "Proposals for a Revenue Tariff", NSN
• 1931. "Some Consequences of the Economy Report", NSN
• 1931. Essays in Persuasion
• 1932. "The World's Economic Outlook", Atlantic Monthly
• 1932. "The Prospects of the Sterling Exchange", Yale Review
• 1932. "The Dilemma of Modern Socialism", Political Quarterly
• 1932. "Member Bank Reserves in the United States", EJ
• 1932. The World's Economic Crisis and the Way of Escape with A. Salter, J. Stamp, B. Blackett, H. Clay and W. Beveridge
• 1932. "Saving and Usury", EJ
• 1932. "A Note on the Long-Term Rate of Interest in Relation to the Conversion Scheme", EJ
• 1933. "A Monetary Theory of Production", in Festschrift für Arthur Spiethoff.
• 1933. "Mr. Robertson on Saving and Hoarding", EJ
• 1933. "An Open Letter to President Roosevelt", New York Times
• 1933. "The Means to Prosperity", Times
• 1933. "National Self-Sufficiency", Yale Review
• 1933. "The Multiplier",NSN
• 1933. Essays in Biography
• 1933. The Means to Prosperity
• 1935. "Commemoration of T.R. Malthus", EJ
• 1935. "The Future of the Foreign Exchange", Lloyds Bank Review
• 1936. "William Stanley Jevons", JRSS
• 1936. "Herbert Somerton Foxwell", EJ
• 1936. "The Supply of Gold", EJ
• 1936. "Fluctuations in Net Investment in the United States", EJ
• 1936. Opšta teorija zaposlenosti, kamate i novca (General Theory of Employment, Interest and Money)
• 1937. "The General Theory of Empoyment", QJE PDF
• 1937. "Professor Pigou on Money Wages in Relation to Unemployment", with N. Kaldor, EJ
• 1937. "Alternative Theories of the Rate of Interest", EJ
• 1937. "The Ex Ante Theory of the Rate of Interest", EJ
• 1937. "The Theory of the Rate of Interest", in Lessons of Monetary Experience: In honor of Irving Fisher
• 1937. "Some Economic Consequences of a Declining Population", Eugenics Review
• 1938. "Comments on Mr. Robertson's `Mr Keynes and Finance'", EJ.
• 1938. "Storage and Security", NSN.
• 1938. "The Policy of Government Storage of Foodstuffs and Raw Materials", EJ
• 1938. "Mr. Keynes's Consumption Function: A reply", QJE - reply to Holden (1938).
• 1938. "Mr Keynes on the Distribution of Income and the Propensity to Consume: A reply", RES
• 1938. Adam Smit kao učenik i učitelj (Adam Smith as Student and Professor), EJ
• 1938. "Introduction to David Hume, An Abstract of a Treatise on Human Nature", with P. Sraffa
• 1938. "James E. Meade's Consumers' Credits and Unemployment", EJ
• 1939. "The Process of Capital Formation", EJ
• 1939. "Professor Tinbergen's Method", EJ
• 1939. "Relative Movements of Real Wages and Output", EJ
• 1939. "The Income and Fiscal Potential of Great Britain", EJ
• 1940. "The Concept of National Income: Supplementary note", EJ
• 1940. How to Pay for the War: A radical plan for the Chancellor of the Exchequer
• 1943. "The Objective of International Price Stability", EJ.
• 1944. "Mary Paley Marshall", EJ
• 1946. "The Balance of Payments of the United States", EJ
• 1947. "Newton the Man", Newton Tercentenary Celebrations

Kritika

Rad Rasprava o novcu (Treatise on Money) u 2 toma je smatran Kejnsovim najboljim delom od njegovog čestog intelektualnog protivnika, Miltona Fridmana. Fridman i ostali monetaristi su raspravljali da kejnezijanski ekonomisti (Keynesian Economists) ne obraćaju dovoljno pažnje na stagflaciju i ostale probleme inflacije.

Fridrih Hajek je tako žestoko iskritikovao Raspravu o novcu (Treatise on Money) da je Kejnz odlučio da postavi Pjera Srafu da iskritikuje (ništa manje žestoko) Hajekovo konkurentsko delo. Kejns-Hajek konflikt je bila prava mala bitka na liniji Londonska ekonomska škola - Kembridž.

Spoljašnje veze

• History of Economic Thought: John Maynard Keynes [1] (en)
• The John Maynard Keynes Papers at King's College, Cambridge [2] (en)