Marijan Matković – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
|||
| Red 13: | Red 13: | ||
== Zanimljivosti == |
== Zanimljivosti == |
||
Njegova drama [[Na kraju puta (drama)|Na kraju puta]], završni dio ciklusa ''Igra oko smrti'' je godine 1957. |
Njegova drama [[Na kraju puta (drama)|Na kraju puta]], završni dio ciklusa ''Igra oko smrti'' je godine 1957. postala prva hrvatska drama adaptirana za televiziju. Prikazana je [[Na kraju puta (TV drama 1957)|uživo]] u režiji [[Radivoje Lola Đukić|Radivoja Lole Đukića]] na [[Moskovska televizija|Moskovskoj televiziji]]. <ref>[http://www.rastko.rs/filmtv/lazic_etvr/etvr_reditelji_1.html#_Toc413014595 Dr. Radoslav Lazić: Estetika TV režije, Projekat Rastko]</ref> |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Verzija na datum 15 juni 2011 u 17:30
Marijan Matković (Karlovac, 21. rujna 1915. - Zagreb, 31. srpnja 1985.), hrvatski književnik.
Studirao je povijest umjetnosti i književnost u Beču i Parizu, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od 1945. godine radio je na Radio Zagrebu, književni je tajnik "Nakladnog zavoda Hrvatske", te intendant u HNK u Zagrebu. Uređivao je časopis "Forum", a od 1974. do smrti vodio je "Zavod za književnost i teatrologiju JAZU".
Prvo objavljeno djelo mu je pjesnička zbirka "Iz mraka u svjetlo". Njegov dramski obiteljski ciklus "Igra oko smrti" svojevrsna je panorama predratnih i ratnih društveno-političkih previranja. Drugi značajni dramski interes je suvremena, egzistencijalističkim humanizmom inspirirana reinterpretacija antičkih mitova (Heraklo, Prometej, Ahilova baština - ciklus "I bogovi pate". Pisao je i feljtone, eseje i kritike, putopise i likovne monografije te uređivao brojna izdanja hrvatskih pisaca.
Djela
- "Slučaj maturanta Wagnera",
- "Rub zbilje",
- "Na kraju puta",
- "Bezimena".
Zanimljivosti
Njegova drama Na kraju puta, završni dio ciklusa Igra oko smrti je godine 1957. postala prva hrvatska drama adaptirana za televiziju. Prikazana je uživo u režiji Radivoja Lole Đukića na Moskovskoj televiziji. [1]