Otkrivenje po Petru (koptsko) – razlika između verzija
| Red 21: | Red 21: | ||
== Analiza == |
== Analiza == |
||
Rana [[Kršćanska Crkva]] je opisana kao podijeljena na različite frakcije koje se suprotstavljaju gnostičkoj zajednici. Svijet je za besmrtne duše (gnostike) neprijateljsko okružje. Te besmrtne duše izvana nalikuju smrtnim dušama (negnosticima), no iznutra se od njih razlikuju po svojoj besmrtnoj biti. Obdarene znanjem o svome nebeskom podrijetlu, vjernici žude za povratkom nebeskomu [[Sin Čovječji|Sinu Čovječjemu]], koji će doći kao eshatološki sudac, kako bi sudio tlačiteljima i osvetio progonjene.<ref name="Gnostika"/> Crkveni |
Rana [[Kršćanska Crkva]] je opisana kao podijeljena na različite frakcije koje se suprotstavljaju gnostičkoj zajednici. Svijet je za besmrtne duše (gnostike) neprijateljsko okružje. Te besmrtne duše izvana nalikuju smrtnim dušama (negnosticima), no iznutra se od njih razlikuju po svojoj besmrtnoj biti. Obdarene znanjem o svome nebeskom podrijetlu, vjernici žude za povratkom nebeskomu [[Sin Čovječji|Sinu Čovječjemu]], koji će doći kao eshatološki sudac, kako bi sudio tlačiteljima i osvetio progonjene.<ref name="Gnostika"/> Crkveni poglavari se čak osuđuju kao jeretici koji, iako »''ne razumeju [[Svete misterije|misteriju]] ... hvališu se kako misterija istine pripada samo njima''«.<ref name="Gnostička evanđelja">[http://www.scribd.com/doc/56095362/Elejn-Pejgels-Gnosti%C4%8Dka-evan%C4%91elja Elejn Pejgels - Gnostička evanđelja] (scribd)</ref> |
||
Otkrivenje predstavlja dragocjen izvor [[docetizam|docetičke]] kristologije. Odnos prema [[apostol Petar|Petru]] kao utemeljitelju gnostičke zajednice, druga je ključna tema ovoga dokumenta.<ref name="Gnostika"/> |
Otkrivenje predstavlja dragocjen izvor [[docetizam|docetičke]] kristologije. Odnos prema [[apostol Petar|Petru]] kao utemeljitelju gnostičke zajednice, druga je ključna tema ovoga dokumenta.<ref name="Gnostika"/> |
||
Verzija na datum 4 juni 2011 u 14:44
Otkrivenje po Petru na koptskom jeziku, nazvano i gnostičko otkrivenje po Petru radi razlikovanja od Otkrivenja po Petru na grčkom jeziku, je apokrifni hrišćanski spis iz 3. vijeka otkriven u okviru zbirke Nag Hamadi.[1]
Otkrivenje po Petru je kršćanski gnostički tekst napisan pod pseudonimom, koji sadrži pripovijest o otkrivenju koje je doživio apostol Petar i koje je protumačio Isus Spasitelj. Progon Isusa predstavlja model za razumijevanje ranokršćanske povijesti koja se odnosi na ugnjetavanje gnostičkih vjernika od "onih koji sebe nazivaju biskupima i đakonima".[1]
Spis odražava sukob između glavne struje kršćanstva i ranohrišćanskih disidenata u periodu uspostavljanja episkopalne vlasti. Neki proučavaoci primećuju da su ljudi opisivani kao "heretici" bili više nalik onima koji se obično smatraju "ortodoksnima".[2]
Spis pripada književnom žanru otkrivenja.
Nastanak
Čini se da je Otkrivenje po Petru napisano u 3. vijeku, kada je razlika između ortodoksije i hereze postala izraženija.[1]
Sadržaj
Otkrivenje po Petru je organizirano u tri viđenja koja se pripisuju Petru. Viđenja tumači Spasitelj, koji djeluje kao anđeoski tumač. Prema spisu, Isus je nizom proročanstava[1], koja zapravo odražavaju prošle događaje, kritizirao glavnu struju kršćanstva:
Oni će slaviti ime mrtvoga čovjeka, misleći da će postati čistima. No, oskrvnut će se i pasti u ime pogreške i u ruke zlog, lukavog čovjeka, te će prihvatiti višestruku dogmu i vladavinu hereze. Jer, neki će od njih oskvrnuti istinu i objaviti nauk zla. Govorit će zlo jedni protiv drugih ... No, mnogi drugi, koji se protive istini i glasnici su pogreške, svoju će pogrešku i svoj zakon okrenuti protiv mojih čistih misli, misleći da dobro i zlo potječu iz jednoga (izvora). Oni trguju mojom rječju ... Bit će i onih koji su izvan našega broja i koji se nazivaju biskupima i đakonima, kao da su svoju vlast primili od Boga. Oni se klanjaju vođama. Ti su ljudi suha korita.[2]
Iz prvoga viđenja, koje opisuje napad svećenika i naroda na Isusa (72), slijedi kako je bilo barem šest neprijateljskih skupina, takozvanih "slijepaca koji nemaju vodiča." Većina tih skupina bila je iz ortodoksne crkve, no neke se od njih mogu shvatiti kao suparničke gnostičke sljedbe. Druga scena (81) opisuje Isusovo raspeće. Spis pravi razliku između vanjskoga tjelesnoga oblika i živoga Isusa koji stoji u blizini, smijući se svojim progoniteljima. Treća scena (82) odgovara Isusovu uskrsnuću u ortodoksnoj predaji, no protumačena je gnostičkom terminologijom, kao ponovno sjedinjenje Isusova duhovnoga tijela s svjetlošću nebeske plerome.[1]
Analiza
Rana Kršćanska Crkva je opisana kao podijeljena na različite frakcije koje se suprotstavljaju gnostičkoj zajednici. Svijet je za besmrtne duše (gnostike) neprijateljsko okružje. Te besmrtne duše izvana nalikuju smrtnim dušama (negnosticima), no iznutra se od njih razlikuju po svojoj besmrtnoj biti. Obdarene znanjem o svome nebeskom podrijetlu, vjernici žude za povratkom nebeskomu Sinu Čovječjemu, koji će doći kao eshatološki sudac, kako bi sudio tlačiteljima i osvetio progonjene.[1] Crkveni poglavari se čak osuđuju kao jeretici koji, iako »ne razumeju misteriju ... hvališu se kako misterija istine pripada samo njima«.[3]
Otkrivenje predstavlja dragocjen izvor docetičke kristologije. Odnos prema Petru kao utemeljitelju gnostičke zajednice, druga je ključna tema ovoga dokumenta.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Izvorni koptski tekstovi (Otkrivenje po Petru, uvod: James Brashler)
- ↑ 2,0 2,1 Knjižnica Nag Hammadi, Prvo hrvatsko izdanje, Biblioteka Svjetlost, Predgovor Jamesa Robinsona (scribd)
- ↑ Elejn Pejgels - Gnostička evanđelja (scribd)
Vidi još
Vanjske veze
- (en) The Apocalypse of Peter (gnosis.org)
- (en) Apocalypse of Peter (early christian writings)
- (sh) Izvorni koptski tekstovi