Prvo otkrivenje po Jakovu – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
prošireno
Red 14: Red 14:
{{citiranje|“Nisam te uzalud zvao bratom, iako mi stvarno nisi brat.”}}
{{citiranje|“Nisam te uzalud zvao bratom, iako mi stvarno nisi brat.”}}


Nekoliko pasusa dalje Isus obrazlaže:
Malo dalje Isus obrazlaže:


{{citiranje|“Tvoj otac nije moj otac. Ali, moj će otac postati [tvoj] otac.”}}
{{citiranje|“Tvoj otac nije moj otac. Ali, moj će otac postati [tvoj] otac.”}}
Red 21: Red 21:


Nakon [[Isusovo raspeće|Isusovog raspeća]] (30), i ponovnoga ukazanja, pripoviješću dominira niz formula koje bi Jakovu trebale pomoći u njegovu sučeljavanju s izazovima neprijateljskih sila koje će pokušati spriječiti njegov uzlaz "Prvobitnome", poslije njegova mučeništva (32-36). Te formule predstavljaju dramatiziranu verziju tekstova koji se pominju drugdje u kontekstu [[valentin]]ovskog obreda bojanja (Irenej, Haer, 1.21.5; Epifan, Pan 36.3.1-6).
Nakon [[Isusovo raspeće|Isusovog raspeća]] (30), i ponovnoga ukazanja, pripoviješću dominira niz formula koje bi Jakovu trebale pomoći u njegovu sučeljavanju s izazovima neprijateljskih sila koje će pokušati spriječiti njegov uzlaz "Prvobitnome", poslije njegova mučeništva (32-36). Te formule predstavljaju dramatiziranu verziju tekstova koji se pominju drugdje u kontekstu [[valentin]]ovskog obreda bojanja (Irenej, Haer, 1.21.5; Epifan, Pan 36.3.1-6).

Druga pitanja koja se pojavljuju u drugom dijelu otkrivenja uključuju upute o tajnom prenošenju znanja (36-38), komentare o značaju [[žena]] kao [[učenik (kršćanstvo)|učenica]] (38-41), Jakovljevu opomenu [[apostoli|dvanaestorici učenika]] (42) i, na kraju, relativno dugačku pripovijest (velikim dijelom uništenu) o Jakovljevu mučeništvu.

== Analiza ==

Valja napomenuti kako barem jedna karakteristična rečenica koja se ovdje pojavljuje ("''Ja sam stranac, sin Očeve rase''") ima paralelu u [[Corpus Hermeticum]]u (13.3).


== Izvori ==
== Izvori ==

Verzija na datum 23 maj 2011 u 23:35

Prvo otkrivenje po Jakovu je ranohrišćanski apokrifni spis otkriven u 20. vijeku u okviru knjižnice Nag Hamadi.[1]

Djelo ima formu "dijaloga otkrivenja" između Isusa i Jakova.

Naslov

Izvorni naslov u samom rukopisu je Otkrivenje po Jakovu. Naučnici ga nazivaju (Prvo) otkrivenje po Jakovu, kako bi ga razlikovali od sljedećega teksta u kodeksu kojeg rukopis također naziva Otkrivenjem po Jakovu.

Sadržaj

Sudionici razgovora su Gospodin i Jakov, njegov brat, koji mu, po rečima samog Gospodina, nije bio “stvarno brat”:

“Nisam te uzalud zvao bratom, iako mi stvarno nisi brat.”

Malo dalje Isus obrazlaže:

“Tvoj otac nije moj otac. Ali, moj će otac postati [tvoj] otac.”

U prvom dijelu teksta (24-30) Jakov Gospodinu postavlja pitanja koja odražavaju njegovu zabrinutost zbog patnji koje će ih snaći, a Gospodin mu pruža utjehu, u vidu gnostičkog nauka o čovjekovu mjestu u svemiru.[1]

Nakon Isusovog raspeća (30), i ponovnoga ukazanja, pripoviješću dominira niz formula koje bi Jakovu trebale pomoći u njegovu sučeljavanju s izazovima neprijateljskih sila koje će pokušati spriječiti njegov uzlaz "Prvobitnome", poslije njegova mučeništva (32-36). Te formule predstavljaju dramatiziranu verziju tekstova koji se pominju drugdje u kontekstu valentinovskog obreda bojanja (Irenej, Haer, 1.21.5; Epifan, Pan 36.3.1-6).

Druga pitanja koja se pojavljuju u drugom dijelu otkrivenja uključuju upute o tajnom prenošenju znanja (36-38), komentare o značaju žena kao učenica (38-41), Jakovljevu opomenu dvanaestorici učenika (42) i, na kraju, relativno dugačku pripovijest (velikim dijelom uništenu) o Jakovljevu mučeništvu.

Analiza

Valja napomenuti kako barem jedna karakteristična rečenica koja se ovdje pojavljuje ("Ja sam stranac, sin Očeve rase") ima paralelu u Corpus Hermeticumu (13.3).

Izvori

  1. 1,0 1,1 Izvorni koptski tekstovi (Prvo otkrivenje po Jakovu, uvod: William R. Schoedel)

Vidi još

Vanjske veze