Evanđelje po Ivanu – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
struktura
Red 1: Red 1:
{{Knjige Novog Zavjeta}}
{{Knjige Novog Zavjeta}}
'''Evanđelje po Ivanu''' ili '''Jevanđelje po Jovanu''' ({{jez-gr|Κατὰ Ἰωάννην εὐαγγέλιον}}) je četvrto [[evanđelje]] u [[Biblijski kanonu|kanonu]] [[Novi zavjet|Novog zavjeta]]. Napisano je oko [[100]]. godine, i po vremenu pisanja je poslednje kanonsko [[Jevanđelje|jevanđelje]].
'''Evanđelje po Ivanu''' ili '''Jevanđelje po Jovanu''' ({{jez-gr|Κατὰ Ἰωάννην εὐαγγέλιον}}) je četvrto [[evanđelje]] u [[Biblijski kanon|kanonu]] [[Novi zavjet|Novog zavjeta]]. Napisano je oko [[100]]. godine, i po vremenu pisanja je poslednje kanonsko [[Jevanđelje|jevanđelje]].


Evanđelje po Jovanu se značajno razlikuje od prethodna tri [[sinoptička jevanđelja]] (po [[Jevanđelje po Mateju|Mateju]], [[Jevanđelje po Marku|Marku]] i [[Jevanđelje po Luki|Luki]]). Jovan se donekle distancira od [[istorijski Isus|Isusove istorijske ličnosti]]<ref name="Kembridž"/>, i sadrži već razvijenu [[hristologija|hristologiju]] koja [[Isus]]a smatra božanskim [[logos]]om.<ref name=Harris>Harris 1985.</ref> Prethodna tri jevanđelja govore uglavnom o [[Isus Hristos|Hristovim]] propovedima u [[Galileja|Galileji]], dok se ovo više bavi propovedima u [[Judeja|Judeji]]. Za razliku od ostalih, ne sadrži ni jednu [[Isusove priče|Isusovu priču]]. Po Jovanu, ono što je važno jeste da je [[apostol Toma|Toma]], koji isprva nije verovao u [[Isusovo uskrsnuće]], Isusa nazvao "''moj Gospodar i moj Bog''", što je bio način na koji su nazivani [[rimski carevi]].<ref name="Kembridž"/>
Prema hrišćanskom predanju, napisao ga je [[Apostol Jovan|apostol Jovan]], jedan od Hristovih učenika. Danas većina naučnika ne veruje da ga je napisao Jovan niti bilo ko od očevidaca, već "[[Johaninska zajednica]]", koja vuče tradiciju od Jovana; ovo evanđelje pokazuje da je sastavljeno iz više slojeva, dostižući svoju konačnu formu oko 90-100 godine.<ref name=HarrisJohn>Harris 1985 pp. 302–10. "John."</ref><ref name=HarrisG>Harris 1985 pp. 367–432. "Glossary."</ref>


Jevanđelje po Jovanu jednom trećinom je posvećeno poslednjim časovima života [[Isus Hristos|Isusa Hristosa]]. Naglasak je na duhovnoj strani Hristovog života. Isusovi govori su dugački i u njima mnogo govori o sebi.<ref name="Kembridž">Kembridžova ilustrovana istorija religije (str. 232-236), Stylos, Novi Sad, 2006. ISBN 86-7473-281-X</ref> Isus božanskog [[Ava|Oca]] prikazuje kao onog ko donosi svetlost slepima, radost tužnima, a život mrtvima. [[Učenik (hrišćanstvo)|Učenike]] uvodi u [[život]] koji je već [[večnost|večan]] jer nikada neće prestati.<ref name="Kembridž"/>
Evanđelje po Jovanu se značajno razlikuje od prethodna tri [[sinoptička jevanđelja]] (po [[Jevanđelje po Mateju|Mateju]], [[Jevanđelje po Marku|Marku]] i [[Jevanđelje po Luki|Luki]]). Jovan se donekle distancira od [[istorijski Isus|Isusove istorijske ličnosti]]<ref name="Kembridž"/>, i sadrži već razvijenu [[hristologija|hristologiju]] koja [[Isus]]a smatra božanskim [[Logos]]om.<ref name=Harris>Harris 1985.</ref> Prethodna tri jevanđelja govore uglavnom o [[Isus Hristos|Hristovim]] propovedima u [[Galileja|Galileji]], dok se ovo više bavi propovedima u [[Judeja|Judeji]]. Za razliku od ostalih, ne sadrži ni jednu [[Isusove priče|Isusovu priču]]. Po Jovanu, ono što je važno jeste da je [[apostol Toma|Toma]], koji isprva nije verovao u [[Isusovo uskrsnuće]], Isusa nazvao "''moj Gospodar i moj Bog''", što je bio način na koji su karakterisani [[rimski carevi]].<ref name="Kembridž"/>


[[Fariseji]] se predstavljaju na negativan način, jer nisu vernici, dok su [[Jevreji]] prikazani kako se opredeljuju za i protiv hrišćanstva.<ref name="Kembridž"/>
Evanđelje po Jovanu oslikava onovremeni sukob [[rano hrišćanstvo|ranog hrišćanstva]] i [[judaizam|judaizma]].<ref>Lindars 1990 p. 53.</ref> U vreme njegovog nastanka, hrišćani se još uvek nisu smatrali zasebnom religijom, već pokretom unutar judaizma.<ref>Bruce Chilton and Jacob Neusner, Judaism in the New Testament: Practices and Beliefs (New York: Routledge, 1995), 5. "by their own word what they (the writers of the new testament) set forth in the New Testament must qualify as a Judaism. . . to distinguish between the religious world of the New Testament and an alien Judaism denies the authors of the New Testament books their most fiercely held claim and renders incomprehensible much of what they said"</ref> Mnogi stručnjaci veruju da Evanđelje po Jovanu predstavlja mišljenje radikalne sekte, izbačenih iz domaćih sinagoga zbog svoje tvrdnje da je Isus Mesija, i otuđenih od jevrejske zajednice.<ref name="Pejgels">[http://www.scribd.com/doc/55129006/Elejn-Pejgels-Poreklo-Satane Elejn Pejgels - Poreklo Satane] (scribd)</ref> [[Fariseji]] se predstavljaju na negativan način, jer nisu vernici, dok su [[Jevreji]] prikazani kako se opredeljuju za i protiv hrišćanstva.<ref name="Kembridž"/>


== Autorstvo ==
Jevanđelje po Jovanu jednom trećinom je posvećeno poslednjim časovima života [[Isus Hristos|Isusa Hristosa]]. Naglasak je na duhovnoj strani Hristovog života. Isusovi govori su dugački i u njima mnogo govori o sebi.<ref name="Kembridž">Kembridžova ilustrovana istorija religije (str. 232-236), Stylos, Novi Sad, 2006. ISBN 86-7473-281-X</ref> Isus božanskog [[Ava|Oca]] prikazuje kao onog ko donosi svetlost slepima, radost tužnima, a život mrtvima. [[Učenik (hrišćanstvo)|Učenike]] uvodi u [[život]] koji je već [[večnost|večan]] jer nikada neće prestati.<ref name="Kembridž"/>

Prema hrišćanskom predanju, napisao ga je [[Apostol Jovan|apostol Jovan]], jedan od Hristovih učenika. Danas većina naučnika ne veruje da ga je napisao Jovan niti bilo ko od očevidaca, već "[[Johaninska zajednica]]", koja vuče tradiciju od Jovana; ovo evanđelje pokazuje da je sastavljeno iz više slojeva, dostižući svoju konačnu formu oko [[90]]-[[100]] godine.<ref name=HarrisJohn>Harris 1985 pp. 302–10. "John."</ref><ref name=HarrisG>Harris 1985 pp. 367–432. "Glossary."</ref>

== Analiza ==

Evanđelje po Jovanu oslikava onovremeni sukob [[rano hrišćanstvo|ranog hrišćanstva]] i [[judaizam|judaizma]].<ref>Lindars 1990 p. 53.</ref> U vreme njegovog nastanka, hrišćani se još uvek nisu smatrali zasebnom religijom, već pokretom unutar judaizma.<ref>Bruce Chilton and Jacob Neusner, Judaism in the New Testament: Practices and Beliefs (New York: Routledge, 1995), 5. "by their own word what they (the writers of the new testament) set forth in the New Testament must qualify as a Judaism. . . to distinguish between the religious world of the New Testament and an alien Judaism denies the authors of the New Testament books their most fiercely held claim and renders incomprehensible much of what they said"</ref> Mnogi stručnjaci veruju da Evanđelje po Jovanu predstavlja mišljenje radikalne [[sekta|sekte]], izbačenih iz domaćih [[sinagoga]] zbog svoje tvrdnje da je [[Isus]] [[Mesija]], i otuđenih od jevrejske zajednice.<ref name="Pejgels">[http://www.scribd.com/doc/55129006/Elejn-Pejgels-Poreklo-Satane Elejn Pejgels - Poreklo Satane] (scribd)</ref> Autor Evanđelja po Jovanu sa zapanjujućom gorčinom govori jevrejskoj većini, pa čak Isusu pripisuje reči upućene Jevrejima: „''Vi ste od oca đavola!''". Stručnjaci uglavnom smatraju da Isus nije izgovorio te optužbe, ali primećuju su ovakve reči odraz ogorčenog sukoba između Johaninske grupe Isusovih sledbenika i jevrejske većine u njihovom gradu, pogotovu glavnih sveštenika u [[sinagoga]]ma, oko 90-100 godine n. e.<ref name="Pejgels"/>


Jovanovo evanđelje sadrži i elemente nekih drugih tradicija.<ref name="Kembridž"/> Njegova oštra polemika protiv ljudi koje ponekad naziva jednostavno "Jevrejima" katkad se odlikuje "[[Eseni|esenskom]] gorčinom".<ref name="Pejgels"/>
Jovanovo evanđelje sadrži i elemente nekih drugih tradicija.<ref name="Kembridž"/> Njegovu oštrinu protiv ljudi koje ponekad naziva jednostavno "Jevrejima" [[Elejn Pejgels]] naziva "[[Eseni|esenskom]] gorčinom".<ref name="Pejgels"/>


== Izvori ==
== Izvori ==

Verzija na datum 21 maj 2011 u 23:28

Evanđelje po Ivanu ili Jevanđelje po Jovanu (grč. Κατὰ Ἰωάννην εὐαγγέλιον) je četvrto evanđelje u kanonu Novog zavjeta. Napisano je oko 100. godine, i po vremenu pisanja je poslednje kanonsko jevanđelje.

Evanđelje po Jovanu se značajno razlikuje od prethodna tri sinoptička jevanđelja (po Mateju, Marku i Luki). Jovan se donekle distancira od Isusove istorijske ličnosti[1], i sadrži već razvijenu hristologiju koja Isusa smatra božanskim logosom.[2] Prethodna tri jevanđelja govore uglavnom o Hristovim propovedima u Galileji, dok se ovo više bavi propovedima u Judeji. Za razliku od ostalih, ne sadrži ni jednu Isusovu priču. Po Jovanu, ono što je važno jeste da je Toma, koji isprva nije verovao u Isusovo uskrsnuće, Isusa nazvao "moj Gospodar i moj Bog", što je bio način na koji su nazivani rimski carevi.[1]

Jevanđelje po Jovanu jednom trećinom je posvećeno poslednjim časovima života Isusa Hristosa. Naglasak je na duhovnoj strani Hristovog života. Isusovi govori su dugački i u njima mnogo govori o sebi.[1] Isus božanskog Oca prikazuje kao onog ko donosi svetlost slepima, radost tužnima, a život mrtvima. Učenike uvodi u život koji je već večan jer nikada neće prestati.[1]

Fariseji se predstavljaju na negativan način, jer nisu vernici, dok su Jevreji prikazani kako se opredeljuju za i protiv hrišćanstva.[1]

Autorstvo

Prema hrišćanskom predanju, napisao ga je apostol Jovan, jedan od Hristovih učenika. Danas većina naučnika ne veruje da ga je napisao Jovan niti bilo ko od očevidaca, već "Johaninska zajednica", koja vuče tradiciju od Jovana; ovo evanđelje pokazuje da je sastavljeno iz više slojeva, dostižući svoju konačnu formu oko 90-100 godine.[3][4]

Analiza

Evanđelje po Jovanu oslikava onovremeni sukob ranog hrišćanstva i judaizma.[5] U vreme njegovog nastanka, hrišćani se još uvek nisu smatrali zasebnom religijom, već pokretom unutar judaizma.[6] Mnogi stručnjaci veruju da Evanđelje po Jovanu predstavlja mišljenje radikalne sekte, izbačenih iz domaćih sinagoga zbog svoje tvrdnje da je Isus Mesija, i otuđenih od jevrejske zajednice.[7] Autor Evanđelja po Jovanu sa zapanjujućom gorčinom govori jevrejskoj većini, pa čak Isusu pripisuje reči upućene Jevrejima: „Vi ste od oca đavola!". Stručnjaci uglavnom smatraju da Isus nije izgovorio te optužbe, ali primećuju su ovakve reči odraz ogorčenog sukoba između Johaninske grupe Isusovih sledbenika i jevrejske većine u njihovom gradu, pogotovu glavnih sveštenika u sinagogama, oko 90-100 godine n. e.[7]

Jovanovo evanđelje sadrži i elemente nekih drugih tradicija.[1] Njegovu oštrinu protiv ljudi koje ponekad naziva jednostavno "Jevrejima" Elejn Pejgels naziva "esenskom gorčinom".[7]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Kembridžova ilustrovana istorija religije (str. 232-236), Stylos, Novi Sad, 2006. ISBN 86-7473-281-X
  2. Harris 1985.
  3. Harris 1985 pp. 302–10. "John."
  4. Harris 1985 pp. 367–432. "Glossary."
  5. Lindars 1990 p. 53.
  6. Bruce Chilton and Jacob Neusner, Judaism in the New Testament: Practices and Beliefs (New York: Routledge, 1995), 5. "by their own word what they (the writers of the new testament) set forth in the New Testament must qualify as a Judaism. . . to distinguish between the religious world of the New Testament and an alien Judaism denies the authors of the New Testament books their most fiercely held claim and renders incomprehensible much of what they said"
  7. 7,0 7,1 7,2 Elejn Pejgels - Poreklo Satane (scribd)

Literatura

  • Vuk Stef. Karadžić, Novi zavjet Gospoda našeg Isusa Hrista, Beč 1857. godine, Štamparija jermenskog manastira.
  • Porš, Feliks, Ivanovo evanđelje, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2002.
  • Tomić, Celestin: Počeci crkve: Jovan-evanđelist ljubavi, Provincijalat hrvatskih franjevaca konventualaca, Zagreb, 1995.
  • Harris, Stephen L. (1985). Understanding the Bible. Palo Alto: Mayfield. 
  • Lindars, Barnabas (1990). John. Sheffield Academic Press. 
Prethodi:
Evanđelje po Luki
Biblijske knjige
Slijedi:
Djela