Josip Flavije – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: gl:Flavio Xosefo
mNema sažetka izmjene
Red 1: Red 1:
[[Datoteka:Josephusbust.jpg|thumb|right|A Roman portrait bust said to be of Josephus<ref>Plagnieux, P. 'Les sculptures Romanes' Dossiers d'Archéologie (January 2001) pg 15</ref>]]
[[Datoteka:Josephusbust.jpg|thumb|right|A Roman portrait bust said to be of Josephus<ref>Plagnieux, P. 'Les sculptures Romanes' Dossiers d'Archéologie (January 2001) pg 15</ref>]]


'''Josip Flavije''' ([[37]]. - [[100]].), nekad i '''Josip Flavij''', bio je židovski vojskovođa i [[povjesničar]]
'''Josif ben Matijas''', poznatiji po svom romanizovanom imenu '''Josif Flavije''' ili '''Josip Flavij''' ([[37]]. - [[100]].), bio je židovski vojskovođa i [[povjesničar]]


== Biografija ==
== Biografija ==

Verzija na datum 10 maj 2011 u 22:11

A Roman portrait bust said to be of Josephus[1]

Josif ben Matijas, poznatiji po svom romanizovanom imenu Josif Flavije ili Josip Flavij (37. - 100.), bio je židovski vojskovođa i povjesničar

Biografija

Rođen je u Jeruzalemu u aristokratskoj obitelji. Prvi dio života zvao se Joseph ben Mathias. Bio je svećenik jeruzalemskog hrama, a po političkom uvjerenju i pripadnosti bio je farizej. Nakon što je rimski prokurator Galileje utamničio neke židovske svećenike, otputovao je kao vješt pregovarač u Rim da bi ih izbavio iz zatvora. U toj diplomatskoj misiji pomogla mu je Neronova supruga Popeja. Tijekom boravka u Rimu toliko su ga fascinirali rimska kultura i običaji da je postao romanofil. U Prvom židovskom ustanku protiv Rimljana, koji je 66. buknuo u Palestini, ubrzo po njegovom povratku iz Rima u rodni Jeruzalem, bio je u procijepu između domoljublja i romanofilstva prilično neodređen. Nastojao je da se ustanak protiv rimskih okupatora što prije stiša uz što manje žrtava. Kad mu je bila povjerena obrana Galileje izvršio je svoju građansku dužnost uporno braneći grad Jodfat i na kraju se predao rimskom vojskovođi Vespazijanu. Prorekao mu je da će uskoro postati rimskim carem, što se zaista i obistinilo dvije godine kasnije. U znak priznanja za to proročanstvo Vespazijan je vidovitog Josipa, koji je bio njegov rob, proglasio slobodnim građaninom, a Josip je u znak zahvalnosti uzeo rodno ime svoga zaštitnika - Flavije (Flavius) - pa se otada umjesto Joseph ben Mathias naziva Josip Flavije (Josephus Flavius). U velikom pohodu rimske vojske na Jeruzalem 70. pratio je mladog vojskovođu Tita, Vespazijanova sina. Prilikom dugotrajne i nadmoćne rimske opsade Jeruzalema nagovarao je gradske vođe da se grad preda Rimljanima da bi se izbjegle nepotrebne ljudske žrtve.

Dela

Josip Flavije napisao je na grčkom jeziku sljedeća povijesna djela:

  • "Hebrejski rat",
  • "Hebrejske starine",
  • "O starosti židovskog naroda" te
  • "Životopis".

Djela je pisao od 75. do99. godine, a najznačajnija su Židovske starine, Židovski rat i Život. Ona su značajan antički povijesni izvor.U njima nam daje uvid u rano židovstvo, no valja pritom voditi računa i o njegovim apologetskim namjerama, budući da je nastojao rimskom svijetu približiti židovstvo njihovim načinom izražavanja i razmišljana.

U staroslovenskom (ruskom) prevodi sačuvani su neki fragmenti njegovi delo koji su prethodni bili nepoznati na zapadu. O njihovoj autentičnosti se još uvek raspravlja.[2]

U popularnoj kulturi

U BBC-jevoj TV-seriji Ancient Rome: The Rise and Fall of an Empire se lik Josipa Flavija pojavljuje u epizodi posvećenoj ustanku, a tumači ga Ed Stoppard.

Izvori

  1. Plagnieux, P. 'Les sculptures Romanes' Dossiers d'Archéologie (January 2001) pg 15
  2. THE SLAVONIC JOSEPHUS' ACCOUNT OF THE BAPTIST AND JESUS

Eksterni linkovi