Cecilijan – razlika između verzija
Nova stranica: '''Cecilijan''' ({{lang-la|Caecilianus}}, fl. 310-e) je bio kršćanski biskup Kartage, poznat po tome što je svojim stavovima potakao [[donatizam|do... |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 5: | Red 5: | ||
== Reference == |
== Reference == |
||
* [http://www.ccel.org/ccel/wace/biodict.html?term=Caecilianus,%20archdeacon%20and%20bishop%20of%20Carthage Wace, Henry: A Dictionary of Christian Biography and Literature to the End of the Sixth Century A.D., with an Account of the Principal Sects and Heresies - Caecilianus] |
* [http://www.ccel.org/ccel/wace/biodict.html?term=Caecilianus,%20archdeacon%20and%20bishop%20of%20Carthage Wace, Henry: A Dictionary of Christian Biography and Literature to the End of the Sixth Century A.D., with an Account of the Principal Sects and Heresies - Caecilianus] |
||
== Vidi još == |
|||
* [[Donatizam]] |
|||
{{DEFAULTSORT:Caecilianus}} |
{{DEFAULTSORT:Caecilianus}} |
||
[[Category:4. vijek]] |
[[Category:4. vijek]] |
||
[[Category:Historija kršćanstva]] |
[[Category:Historija kršćanstva]] |
||
[[Category:Rani kršćani]] |
|||
[[en:Caecilianus]] |
[[en:Caecilianus]] |
Verzija na datum 9 maj 2011 u 14:36
Cecilijan (latinski: Caecilianus, fl. 310-e) je bio kršćanski biskup Kartage, poznat po tome što je svojim stavovima potakao donatističku šizmu u Sjevernoj Africi. Tadašnja kršćanska zajednica u toj rimskoj provinciji je početkom 4. vijeka bila teško pogođena Dioklecijanovim progonima, ali i unutrašnjim razdorom koji su izazvali njeni članovi koji su se, nastojeći očuvati život i porodice, javno odrekli svoje vjere. Pokušaj da se nakon završetka progona vrate u zajednicu je izazvao žestoko protivljenje fanatičnih rigorista koji su smatrali da se samo kršćani koji su beskompromisno spremni na mučeništvo trebaju smatrati pravim kršćanima; rigoristi su svoje protivnike nazivali lapsima (posrnuli) i traditorima ("izdajnicima"). Cecilijan je, kao i njegov prethodnik Mensurije, imao daleko umjerenije stavove. Nakon Mensurijeve smrti se, pak, protiv njega stvorila opozicija koju je vodila bogata kršćanska plemkinja po imenu Lucila. Na njenu stranu je stao i Sekund, biskup Tigiste i Cecilijanu nadređeni primat Afrike. Godine 311. je održan sinod na kome je Cecilijan ekskomuniciran, svrgnut i na njegovo mjesto postavljen Majorin. Cecilijan i njegove pristaše su, pak, odbile prihvatiti tu odluku.
U spor se zbog toga umiješao Militijad biskup Rima (papa), kao i car Konstantin Veliki, koji je 313. ozakonio kršćanstvo u Carstvu. Obojica su presudila u korist Cecilijana, a Konstantin je u svojim ediktima izričito opisao Majorina i njegove pristaše kao "luđake". Godine 314. su te odluke potvrđene na Saboru u Arlesu, a 316. i pred carem osobno koji je, nastojeći riješiti spor, naredio da se crkvena imovina koje su kontrolirale Majorinove pristaše, te se predaju Cecilijanu. Raskol među sjevernoafričkim kršćanima se, međutim, nastavio.