Botanika – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.5.1) (robot Dodaje: ky:Ботаника
Autobot (razgovor | doprinos)
m ispravke
Red 8: Red 8:
== Istorija botanike ukratko ==
== Istorija botanike ukratko ==


Među prvim botaničkim radovima, napisanim oko 300.god. p.n.e., su i dva velika [[Teofrast]]ova dela - ''Istorija biljaka'' i ''Uzroci biljaka'' (tj. Priroda biljaka) - u kojima je opisao mnogo vrsta kao i njihovu primenu. Rimski lekar [[Dioskorides]] je dopunio Teofrastove spiskove biljaka i više pažnje posvetio upotrebi lekovitih biljaka. Ove knjige su tokom antičkih vremena bile najvažniji doprinos botanici, i na njih su se oslanjali istraživači i lekari i tokom Srednjeg veka. Sa „otkrićem" Novog Sveta, počinje i dalji razvoj botanike, jer su Evropljani došli u kontakt sa potpuno nepoznatim vrstama. Ključne tačke u razvoju botaničke misli su i [[Line]]ov sistem binomijalne [[nomenklatura|nomenklature]] i pokušaj [[klasifikacija|klasifikacije]] biljaka na osnovu građe cvetova, otkriće [[ćelija|ćelije]], [[Čarls Darvin|Darvinovo]] uspostavljanje [[teorija evolucije|teorije evolucije]], otkriće biljnih hormona, razviće genetike i molekularne biologije krajem 20. veka. Paralelno sa obogaćivanjem botaničkog znanja, došlo je i do značajnog unapređenja metodologije istraživanja, zahvaljujući razvoju tehnike i tehnologije.
Među prvim botaničkim radovima, napisanim oko 300.god. pne., su i dva velika [[Teofrast]]ova dela - ''Istorija biljaka'' i ''Uzroci biljaka'' (tj. Priroda biljaka) - u kojima je opisao mnogo vrsta kao i njihovu primenu. Rimski lekar [[Dioskorides]] je dopunio Teofrastove spiskove biljaka i više pažnje posvetio upotrebi lekovitih biljaka. Ove knjige su tokom antičkih vremena bile najvažniji doprinos botanici, i na njih su se oslanjali istraživači i lekari i tokom Srednjeg veka. Sa „otkrićem" Novog Sveta, počinje i dalji razvoj botanike, jer su Evropljani došli u kontakt sa potpuno nepoznatim vrstama. Ključne tačke u razvoju botaničke misli su i [[Line]]ov sistem binomijalne [[nomenklatura|nomenklature]] i pokušaj [[klasifikacija|klasifikacije]] biljaka na osnovu građe cvetova, otkriće [[ćelija|ćelije]], [[Čarls Darvin|Darvinovo]] uspostavljanje [[teorija evolucije|teorije evolucije]], otkriće biljnih hormona, razviće genetike i molekularne biologije krajem 20. veka. Paralelno sa obogaćivanjem botaničkog znanja, došlo je i do značajnog unapređenja metodologije istraživanja, zahvaljujući razvoju tehnike i tehnologije.


----
----

Verzija na datum 9 april 2011 u 17:16

Botanika je grana biologije koja se bavi naučnim proučavanjem biljaka. Ime potiče od grčke reči βοτανικός, botanikós - koji se odnosi na biljke ( βοτάνη, botánē - trava, biljka). U novije vreme često se označava i terminima „nauka o biljkama" i „biologija biljaka". Obuhvata više disciplina koje proučavaju izgled, građu, rast, razviće, reprodukciju, metabolizam, fiziologiju, oboljenja, ekologiju, srodnost i evolutivnu istoriju biljaka.

Biljka - predmet proučavanja botaničkih disciplina

Tradicionalno, botaničari su istraživali sve organizme koji nisu bili označeni kao životinje (na primer, svi oni koji vode sesilan način života, vrše fotosintezu). Napredak u poznavanju ovih „specijalnih" organizama, naročito mikroorganizama, doveo je do odvajanja zasebnih grana od botanike - u prvom redu mikrobiologije i mikologije. Još uvek je, međutim, široko rasprostranjena praksa opisivanja ovih ne-biljnih organizama u uvodnim kursevima botanike.


Istorija botanike ukratko

Među prvim botaničkim radovima, napisanim oko 300.god. pne., su i dva velika Teofrastova dela - Istorija biljaka i Uzroci biljaka (tj. Priroda biljaka) - u kojima je opisao mnogo vrsta kao i njihovu primenu. Rimski lekar Dioskorides je dopunio Teofrastove spiskove biljaka i više pažnje posvetio upotrebi lekovitih biljaka. Ove knjige su tokom antičkih vremena bile najvažniji doprinos botanici, i na njih su se oslanjali istraživači i lekari i tokom Srednjeg veka. Sa „otkrićem" Novog Sveta, počinje i dalji razvoj botanike, jer su Evropljani došli u kontakt sa potpuno nepoznatim vrstama. Ključne tačke u razvoju botaničke misli su i Lineov sistem binomijalne nomenklature i pokušaj klasifikacije biljaka na osnovu građe cvetova, otkriće ćelije, Darvinovo uspostavljanje teorije evolucije, otkriće biljnih hormona, razviće genetike i molekularne biologije krajem 20. veka. Paralelno sa obogaćivanjem botaničkog znanja, došlo je i do značajnog unapređenja metodologije istraživanja, zahvaljujući razvoju tehnike i tehnologije.


Više o istoriji botanike


Metode istraživanja u botanici

Botanika se koristi kako posmatranjem, tako i komparativnim, istorijskim i eksperimentalnim metodama. Neke od ovih metoda su: sakupljanje i pohranjivanje biljnog materijala u herbarijume, posmatranje u prirodnim i veštačkim uslovima, eksperiment u prirodi i botaničkoj laboratoriji, matematička obrada dobijenih podataka.

Botaničke discipline