Protesti u Egiptu (2011) – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Mijenja: da:Egyptiske revolution 2011
{{Link FA|az}}
Red 9: Red 9:
{{commonscat|2011 Egyptian protests}}
{{commonscat|2011 Egyptian protests}}
== Videti još ==
== Videti još ==

* [[Egipat]]
* [[Egipat]]
* [[Politika Egipta]]
* [[Politika Egipta]]
Red 17: Red 18:
[[Kategorija:2011]]
[[Kategorija:2011]]
[[Kategorija:Egipat]]
[[Kategorija:Egipat]]

{{Link FA|az}}


[[ar:ثورة 25 يناير]]
[[ar:ثورة 25 يناير]]

Verzija na datum 4 april 2011 u 06:26

Demonstranti koji su se popeli na vojno vozilo na trgu Tahrir u Kairu.

Protesti u Egiptu 2011. je naziv za tekuću seriju protesta, demonstracija, marševa, otkazivanja građanske poslušnosti, nereda i sukoba između demonstranata i policijskih snaga koja je otpočela u Egiptu 25. januara 2011. godine, na dan koji se obeležava kao praznik policije. Protesti su počeli kao marševi desetina hiljada ljudi u Kairu da bi se ubrzo proširili na druge gradove Egipta. Iako su politički motivisane demonstracije bile uobičajne u Egiptu i prethodnih godina demonstracije s početka 2011. godine se odlikuju masovnošću i činjenicom da demonstranti potiču iz najrazličitijih socijalnih i verskih grupa. U pitanju su najveći protesti od 1977. godine i takozvanih Pobune za hleb, kada je desetine hiljana ljudi protestovalo protiv mera države, motivisanih pritiscima Svetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, da se obustavi finansiranje ishrane za najsiromašnije slojeve.

Demonstracije i neredi smatraju se delom širih dešavanja, protesta koji su krajem 2010. i početkom 2011. godine zahvatili mnoge države u arapskom svetu. Protesti su započelinedelju dana posle nereda u Tunisu a mnogi demonstranti nosili su tunižanske zastave kao pokazatelj da su pod uticajem ovih dešavanja, i smene na čelu Tunisa koju su oni prouzrokovali. Demonstranti su iskazali svoje nezadovoljstvo u vezi sa velikim brojem političkih, socijalnih i ekonomskih pitanja: policijska brutalnost, korupcija, sputavanje slobode govora, visoka stopa nezaposlenosti, nedostatak slobodnih izbora samo su neki od problema čije je rešenje zahtevano na desetinama dosadašnjih protestnih okupljanja. Ipak glavni zahtev je ostavka egipatskog predsednika Hosnija Mubaraka i uspostavljanje novog režima koji bi, prema zahtevima demonstranata, odražavao političku volju egipatskog naroda i obezbedio građanske slobode i pravnu državu.

U pojedinim gradovima protesti su imali izuzetno nasilan karakter, naročito u Suecu, Aleksandriji i Kairu, gde je bilo više stotina mrtvih i više hiljada povređenih demonstranata i policajaca. Protesti su privukli veliki međunarodnu pažnju, a zahtevi međunarodnih činilaca uglavnom se mogu svesti na zahtev da se politička situacija razreši mirnim putem. Velike štete pretrpela je i egipatska ekonomija jer je u većem broju gradova privredni život privremeno gotovo u potpunosti obustavljen a politička nesigurnost izazvala je i negativne trendove u vezi sa Egiptom na međunarodnom finansijskom tržištu. Egipatski predsednik Mubarak podneo je ostavku 11. februara 2011. godine.

Videti još

Šablon:Link FA