Jazidi – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
dodatak s hrvatske Wikipedije
mNema sažetka izmjene
Red 1: Red 1:
{{Infokutija narod
{{Infokutija narod
| ime = '''Jesidi'''
| grupa = '''Jesidi'''
| slika = [[Datoteka:Melek taus.png|250px]]
| slika = [[Datoteka:Melek taus.png|250px]]
| opis_slike = <small>[[Malak Taus]] („Paunov anđeo“), simbol religije jesida</small>
| opis_slike = <small>[[Malak Taus]] („Paunov anđeo“), simbol religije jesida</small>

Verzija na datum 14 januar 2011 u 09:17

Jesidi
Datoteka:Melek taus.png
Malak Taus („Paunov anđeo“), simbol religije jesida
Ukupna populacija

200-300 tisuća[1]

Regioni sa značajnim brojem pripadnika
Jezik/ci
Kurdski jezik
(kurmandžisorani)
Srodne etničke grupe
Kurdi

Jesidi[2] (kur. ئێزیدی - Êzidî; na sh. i - azidi, izdi, jazidi, jezidi, zedi) su kurdska etnoreligijska skupina iz Iraka koju karakterizira pripadnost specifičnoj heterodoksnoj religiji odnosno sljedbi.

Korijeni

Heterodoksna religija jesida oblikovala se u prvoj polovici 2. tisućljeća podno obronaka Zagrosa i na sjeveru Mezopotamije, a njeni su korijeni vrlo složeni: sufijski utjecaj i slikovita simbolika može se prepoznati u religijskom rječniku (posebno u terminologiji njihove ezoterične literature), no većina njihove mitologije i kozmogonije je neislamska tj. pripada drevnim iranskim religijama[1] poput zoroastrizma, manihejstva, mazdakizma i mitraizma. Iako je stvarana u isto vrijeme i na istim temeljima (sufizam i staroiranska tradicija) kao i alevitska religija, jesidska se ne svrstava u niti jedan ogranak islama već kao specifična monoteistička religija odnosno sljedba.

Vjerovanja

Jesidi vjeruju u jednog Boga kao stvaratelja svijeta na koji je poslao sedam uzvišenih bića ili anđela (haft serr; „sedam zagonetki“) da ga čuvaju, a njihov vođa je Malak Taus („Paunov anđeo“)[1]. Njega su muslimani često poistovjećivali sa Sotonom zbog čega su jesidi progonjeni od svog postanka, posebice u doba Osmanskog Carstva kada su prisilno preobraćivani na hanafijsku školu sunitskog islama[3].

Običaji

Jesidski obredi inicijacije novorođenčadi uključuju[4]:

Vjerska literatura

Jesidska religijska tradicija uglavnom se prenosila oralnom predajom na kurmandžiju (sjevernokurdskom jeziku)[1], dok je autentičnost njihovih svetih tekstova „Crne knjige“ (Mašafa Reš) i „Knjige otkrivenja“ (Kiteba Jelva) tiskanih počekom 20. stoljeća krajnje upitna budući da ih nisu pisali jesidi već stranci[1].

Galerija

Poveznice

Izvori


Vanjski linkovi