Konferencija u San Remu – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
sa bs
 
Nema sažetka izmjene
Red 1: Red 1:
'''Konferencija u San Remu''' održala se od [[19. april|19]]-26. aprila [[1920.]] u [[Italija|italijanskom]] [[Sanremo|Sanremu]]. Na konferenciji su učestvovali najviši predstavnici savezničih sila ([[Velika Britanija|Velike Britanije]], [[Francuska|Francuske]], [[Italija|Italije]] i [[Japan]]a), nakon završetka [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], sa ciljem podjele [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlijskog carstva]] (područja [[Sirija|Sirije]], [[Libanon]]a, [[Mezopotamija|Mezopotamije]] i [[Palestina|Palestine]]). Veliku Britaniju je predstavljao [[Spisak britanskih predsjednika vlade|predsjednik vlade]] [[David Lloyd George]], Francusku [[Spisak francuskih predsjednika vlade|predsjednik vlade]] [[Alexandre Millerand]], Italiju [[Spisak italijanskih predsjednika vlade|predsjednik vlade]] [[Francesco Nitti]] i [[Japan]] ambasador [[Matsui Keiširo]].
'''Konferencija u San Remu''' održala se od [[19. april|19]]-26. aprila [[1920.]] u [[Italija|italijanskom]] [[Sanremo|Sanremu]]. Na konferenciji su učestvovali najviši predstavnici savezničih sila ([[Velika Britanija|Velike Britanije]], [[Francuska|Francuske]], [[Italija|Italije]] i [[Japan]]a), nakon završetka [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], sa ciljem podjele [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlijskog carstva]] (područja [[Sirija|Sirije]], [[Libanon]]a, [[Mezopotamija|Mezopotamije]] i [[Palestina|Palestine]]). Veliku Britaniju je predstavljao [[Spisak britanskih predsjednika vlade|predsjednik vlade]] [[David Lloyd George]], Francusku [[Spisak francuskih predsjednika vlade|predsjednik vlade]] [[Alexandre Millerand]], Italiju [[Spisak italijanskih predsjednika vlade|predsjednik vlade]] [[Francesco Nitti]] i [[japan]]ski ambasador [[Matsui Keiširo]].


== Sporazum ==
== Sporazum ==
Red 12: Red 12:
''Pansirijskom kongres''u održanom 8. marta 1920. proglašena je nezavisnost područja današnje Sirije, Palestine, Libanona i sjevernog Iraka, a [[Kralj Fejsal I od Iraka|Fejsal I]] proglađen je za kralja.<ref>[http://books.google.com/books?id=0NwLAAAAYAAJ&pg=PA665&dq=&ei=MxJGSb7dKpW6M4nWzLgJ&client= King's Complete History of the World War, William C. King, The History Associates, 1922, Seite 665]</ref> Porazom Arapa u [[Bitka kod Majsaluna|bitci kod Majsaluna]], protiv francuske vojske, ovi su planovi o nezavisnosti onemogućeni. Konferencija se smatra jednim od uzroka [[Bliskoistočni sukob|Bliskoistočnog konflikta]].<ref>Randall Price, FAST FACTS ON THE MIDDLE EAST CONFLICT. ISBN 0-7369-1142-1. 1. Auflage bei Harvest House Publishers (2003) S. 53</ref>.
''Pansirijskom kongres''u održanom 8. marta 1920. proglašena je nezavisnost područja današnje Sirije, Palestine, Libanona i sjevernog Iraka, a [[Kralj Fejsal I od Iraka|Fejsal I]] proglađen je za kralja.<ref>[http://books.google.com/books?id=0NwLAAAAYAAJ&pg=PA665&dq=&ei=MxJGSb7dKpW6M4nWzLgJ&client= King's Complete History of the World War, William C. King, The History Associates, 1922, Seite 665]</ref> Porazom Arapa u [[Bitka kod Majsaluna|bitci kod Majsaluna]], protiv francuske vojske, ovi su planovi o nezavisnosti onemogućeni. Konferencija se smatra jednim od uzroka [[Bliskoistočni sukob|Bliskoistočnog konflikta]].<ref>Randall Price, FAST FACTS ON THE MIDDLE EAST CONFLICT. ISBN 0-7369-1142-1. 1. Auflage bei Harvest House Publishers (2003) S. 53</ref>.
== Reference==
{{izvori}}

== Literatura ==
== Literatura ==
* Helmuth K. G. Rönnefarth, Heinrich Euler: ''Konferenzen und Verträge. Vertrags-Ploetz.'' Teil II, 4. Band: ''Neueste Zeit 1914–1959.'' 2., erweiterte Auflage. A. G. Ploetz Verlag, Würzburg 1959, S. 50f.
* Helmuth K. G. Rönnefarth, Heinrich Euler: ''Konferenzen und Verträge. Vertrags-Ploetz.'' Teil II, 4. Band: ''Neueste Zeit 1914–1959.'' 2., erweiterte Auflage. A. G. Ploetz Verlag, Würzburg 1959, S. 50f.
*Randall Price, FAST FACTS ON THE MIDDLE EAST CONFLICT. ISBN 0-7369-1142-1. 1. Auflage bei Harvest House Publishers (2003)
*Randall Price, FAST FACTS ON THE MIDDLE EAST CONFLICT. ISBN 0-7369-1142-1. 1. Auflage bei Harvest House Publishers (2003)

== Reference==
{{izvori}}


== Vanjske veze ==
== Vanjske veze ==

Verzija na datum 16 septembar 2014 u 00:34

Konferencija u San Remu održala se od 19-26. aprila 1920. u italijanskom Sanremu. Na konferenciji su učestvovali najviši predstavnici savezničih sila (Velike Britanije, Francuske, Italije i Japana), nakon završetka Prvog svjetskog rata, sa ciljem podjele Osmanlijskog carstva (područja Sirije, Libanona, Mezopotamije i Palestine). Veliku Britaniju je predstavljao predsjednik vlade David Lloyd George, Francusku predsjednik vlade Alexandre Millerand, Italiju predsjednik vlade Francesco Nitti i japanski ambasador Matsui Keiširo.

Sporazum

Cilj sporazuma je provođenje plana Balfourove deklaracije iz 1917. godine o stvaranju države židovskog naroda u Palestini. Pri određivanju granica ulogu su igrale granice uticajnih sfera Francuske i Velike Britanije na Bliskom istoku. Prethodnica i osnovica dogovora o stvaranju novih država bio je Sporazum Sykes-Picot iz 1916. godine, te mnogi manji sporazumi pobjedničkih sila o poslijeratnom stanju u tom području. Konferencija je održana pod jakim uticajem arapskog nacionalizma, čime se težilo osamostaljenju pojedinih država. Cilj pobjedničkih sila bio je legaliziranje političkog i vojnog uticaja u krug uticajnih sfera, a uticaj je trebao biti potvrđen mandatima Lige naroda.

Velika Britanija je dobila upravu nad Mezopotamijom, području današnjeg sjevernog Iraka (područja današnjeg Iračkog Kurdistana i mandat nad Palestinom, kojem pripadaju južni dijelovi osmanske provincije Sirije (Sirija, Palestina i Jordan), dok je Francuska dobila mandatnu zonu Sirije i Libanona i preostali dio osmanske Sirije, Libanon i provinciju Hataj.

Konferencija je bila priprema za Mirovni ugovor u Sèvresu, održane u augustu 1920, kčije su odluke revidirane Mirovnim ugovorom u Lausanni 1923. godine. Mandate su prvo dobili savezničke vojne komande, a potvrđen je odlukom Lige naroda 24. jula 1922.

Posljedice

Težnja bivših arapskih saveznika pobjedničkih sila Prvog svjetskog rata o osamostaljenju, ovim ugovorom je onemogućena. Na Pansirijskom kongresu održanom 8. marta 1920. proglašena je nezavisnost područja današnje Sirije, Palestine, Libanona i sjevernog Iraka, a Fejsal I proglađen je za kralja.[1] Porazom Arapa u bitci kod Majsaluna, protiv francuske vojske, ovi su planovi o nezavisnosti onemogućeni. Konferencija se smatra jednim od uzroka Bliskoistočnog konflikta.[2].

Reference

  1. King's Complete History of the World War, William C. King, The History Associates, 1922, Seite 665
  2. Randall Price, FAST FACTS ON THE MIDDLE EAST CONFLICT. ISBN 0-7369-1142-1. 1. Auflage bei Harvest House Publishers (2003) S. 53

Literatura

  • Helmuth K. G. Rönnefarth, Heinrich Euler: Konferenzen und Verträge. Vertrags-Ploetz. Teil II, 4. Band: Neueste Zeit 1914–1959. 2., erweiterte Auflage. A. G. Ploetz Verlag, Würzburg 1959, S. 50f.
  • Randall Price, FAST FACTS ON THE MIDDLE EAST CONFLICT. ISBN 0-7369-1142-1. 1. Auflage bei Harvest House Publishers (2003)

Vanjske veze