Kačaci – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Autobot (razgovor | doprinos)
m ispravke
Red 1: Red 1:
[[Image:Azem Bejta.jpg|thumb|150px|[[Azem Galica]] i [[Šota Galica]], vođe kačaka iz [[Drenica|Drenice]].]]
[[Datoteka:Azem Bejta.jpg|thumb|150px|[[Azem Galica]] i [[Šota Galica]], vođe kačaka iz [[Drenica|Drenice]].]]
'''Kačaci''' su bili albanski pobunjenici koji su se borili protiv uspostavljanja [[Srbija|srpske]] vlasti na teritorijama pretežno naseljenim [[Albanci]]ma.<ref>M. Obradović, Agrarna reforma i kolonizacija na Kosovu (1918-1941), str. 38, Priština 1981.</ref> U [[Kraljevina SHS|Kraljevini SHS]] kačački pokret je bujao u periodu [[1918]]–[[1924]]. godine. [[1920]]. je preko 10.000 kačaka bilo na planinama Kosova.<ref name="Novaković"/> Nakon [[1924]]. gerilski pokret kačaka je krvavo ugušen.
'''Kačaci''' su bili albanski pobunjenici koji su se borili protiv uspostavljanja [[Srbija|srpske]] vlasti na teritorijama pretežno naseljenim [[Albanci]]ma.<ref>M. Obradović, Agrarna reforma i kolonizacija na Kosovu (1918-1941), str. 38, Priština 1981.</ref> U [[Kraljevina SHS|Kraljevini SHS]] kačački pokret je bujao u periodu [[1918]]–[[1924]]. godine. [[1920]]. je preko 10.000 kačaka bilo na planinama Kosova.<ref name="Novaković"/> Nakon [[1924]]. gerilski pokret kačaka je krvavo ugušen.


Red 18: Red 18:
Beogradske [[Radničke novine]] su 19. avgusta 1920. pisale da vlada tendenciozno piše o kačacima i „pušta kroz listove fabrikovane telegrame o arnautskim napadima koji će se tek dogoditi“. Razlog tome vide u težnjama za [[Srpsko osvajanje Albanije|osvajanjem Albanije]]: „[[Pogradec]], na južnoj obali Ohridskog jezera, bio je i pre i sada prvi cilj naših osvajača, a krajnji cilj je osvajanje severne Albanije do [[Škumba|Škumbe]]“. [[Komunistička partija Jugoslavije]] je izjavljivala "[[solidarnost]] revolucionarnih radnika i seljaka ostalih nacija Jugoslavije, a pre svega Srbije, s Albanskim nacionalno-revolucionarnim pokretom u licu Kosovskog komiteta i poziva radničku klasu da svestrano pomažu borbu raskomadanog i ugnjetenog albanskog naroda za nezavisnu i ujedinjenu Albaniju".<ref>Istorijski arhiv KPJ II. Kongresi i zemaljske konferencije KPJ 1919-1937 (str. 163), Beograd 1950.</ref>
Beogradske [[Radničke novine]] su 19. avgusta 1920. pisale da vlada tendenciozno piše o kačacima i „pušta kroz listove fabrikovane telegrame o arnautskim napadima koji će se tek dogoditi“. Razlog tome vide u težnjama za [[Srpsko osvajanje Albanije|osvajanjem Albanije]]: „[[Pogradec]], na južnoj obali Ohridskog jezera, bio je i pre i sada prvi cilj naših osvajača, a krajnji cilj je osvajanje severne Albanije do [[Škumba|Škumbe]]“. [[Komunistička partija Jugoslavije]] je izjavljivala "[[solidarnost]] revolucionarnih radnika i seljaka ostalih nacija Jugoslavije, a pre svega Srbije, s Albanskim nacionalno-revolucionarnim pokretom u licu Kosovskog komiteta i poziva radničku klasu da svestrano pomažu borbu raskomadanog i ugnjetenog albanskog naroda za nezavisnu i ujedinjenu Albaniju".<ref>Istorijski arhiv KPJ II. Kongresi i zemaljske konferencije KPJ 1919-1937 (str. 163), Beograd 1950.</ref>


[[Image:Kacak chpoint.jpg|thumb|200px|Pobunjeni albanski kačaci početkom 1920-ih kontrolišu put na Kosovu.]]
[[Datoteka:Kacak chpoint.jpg|thumb|200px|Pobunjeni albanski kačaci početkom 1920-ih kontrolišu put na Kosovu.]]


[[1920]]. je izbila velika "lapska buna", koja je brutalno ugušena u naseljima Prapaštica, Knjina, Kabaš, Jablanica i Ariljača.<ref>M. Obradović, Agrarna reforma i kolonizacija na Kosovu (1918-1941), str. 135, 145-146, Priština 1981.</ref> Kačaci su u oblasti [[Drenica|Drenice]] (u selu [[Junik]]) uspeli da oforme tzv. Neutralnu zonu, koja je trajala između [[1921]]. i [[1923]]. godine.<ref name="Rečnik Kosova"/> Ovu „oslobođenu“ oblast su neformalno nazivali Mala Albanija (alb. ''Arbëria e Vogel'').<ref>[http://www.albaniapress.com/lajme/9307/AZEM-BEJTE-GALICA-Kryekomandant-i-Cetave-Clirimtare-Shqiptare-1912-1924.html AZEM BEJTË GALICA]</ref> Vlast je morala sa njima, u više navrata, da sklapa primirja. Ministarstvo unutrašnjih dela je 10. marta 1921. objavilo amnestiju svih odmetnika koji se budu predali. Inspirisani strahom koji je u Srbiji zavladao od mogućeg upada kačaka, dva mlada sineasta Boško Tokin i Dragan Aleksić zamislili su nemu filmsku komediju „''Kačaci u Topčideru''“, čije je snimanje započeto 1923, ali nikada nije završeno.<ref name="Imami"/> [[1923]]. godine je [[Nikola Pašić]] ponovo privremeno amnestirao kačake, pa je zahvaljujući njima [[Narodna radikalna stranka]] pobedila na tadašnjim izborima na Kosovu.<ref name="Imami"/> Za uzvrat su Azemu Bejti dodeljena tri sela da u njima brine o javnome redu. Vlast mu je obnovila i kuću (kulu), koja mu je prethodno srušena granatiranjem.<ref name="Imami"/> Međutim, to nije dugo trajalo.
[[1920]]. je izbila velika "lapska buna", koja je brutalno ugušena u naseljima Prapaštica, Knjina, Kabaš, Jablanica i Ariljača.<ref>M. Obradović, Agrarna reforma i kolonizacija na Kosovu (1918-1941), str. 135, 145-146, Priština 1981.</ref> Kačaci su u oblasti [[Drenica|Drenice]] (u selu [[Junik]]) uspeli da oforme tzv. Neutralnu zonu, koja je trajala između [[1921]]. i [[1923]]. godine.<ref name="Rečnik Kosova"/> Ovu „oslobođenu“ oblast su neformalno nazivali Mala Albanija (alb. ''Arbëria e Vogel'').<ref>[http://www.albaniapress.com/lajme/9307/AZEM-BEJTE-GALICA-Kryekomandant-i-Cetave-Clirimtare-Shqiptare-1912-1924.html AZEM BEJTË GALICA]</ref> Vlast je morala sa njima, u više navrata, da sklapa primirja. Ministarstvo unutrašnjih dela je 10. marta 1921. objavilo amnestiju svih odmetnika koji se budu predali. Inspirisani strahom koji je u Srbiji zavladao od mogućeg upada kačaka, dva mlada sineasta Boško Tokin i Dragan Aleksić zamislili su nemu filmsku komediju „''Kačaci u Topčideru''“, čije je snimanje započeto 1923, ali nikada nije završeno.<ref name="Imami"/> [[1923]]. godine je [[Nikola Pašić]] ponovo privremeno amnestirao kačake, pa je zahvaljujući njima [[Narodna radikalna stranka]] pobedila na tadašnjim izborima na Kosovu.<ref name="Imami"/> Za uzvrat su Azemu Bejti dodeljena tri sela da u njima brine o javnome redu. Vlast mu je obnovila i kuću (kulu), koja mu je prethodno srušena granatiranjem.<ref name="Imami"/> Međutim, to nije dugo trajalo.

Verzija na datum 2 januar 2011 u 23:30

Azem Galica i Šota Galica, vođe kačaka iz Drenice.

Kačaci su bili albanski pobunjenici koji su se borili protiv uspostavljanja srpske vlasti na teritorijama pretežno naseljenim Albancima.[1] U Kraljevini SHS kačački pokret je bujao u periodu 19181924. godine. 1920. je preko 10.000 kačaka bilo na planinama Kosova.[2] Nakon 1924. gerilski pokret kačaka je krvavo ugušen.

Najčuveniji kačaci na Kosovu bili su Azem Bejta Galica i njegova žena Šota Galica, iz okoline Drenice, koji su za albansko stanovništvo Kosova postali heroji u borbi protiv državnog terora.[3]

Povest

Pokret albanskih kačaka je započeo početkom 20. veka borbu za nezavisnost Albanije, protiv turske vlasti. Turska reč kačak (kaçak) označavala je odmetnika od vlasti, hajduka, u decenijama pred propast Otomanskog carstva.

Kada je jugoslavenska vojska krenula u rat protiv Otomanskog carstva i započela zauzimanje Kosova u Prvom balkanskom ratu 1912. godine, susrela se sa žestokim otporom albanskog stanovništva[4], organizovanim u čete kačaka, koje je predvodio Azem Galica.[5] Kada su u Prvom svetskom ratu Austro-Ugarska i Bugarska porazile srpsku vojsku i zauzele Kosovo, Azem Galica je sa kačacima nastavio oružani otpor protiv okupatora.[5] On je s nekoliko stotina kačaka primorao na predaju jedan austrijski puk, između Mitrovice i Peći 1918. Nešto kasnije je stigao i Kosta Pećanac i njih dvojica su se tom prilikom pobratimili i 12. oktobra 1918. zajedno oslobodili Peć.[3]

Po završetku rata 1918. godine, Kosovo je ušlo u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Iste godine osnovan je Komitet narodne odbrane Kosova, poznatiji kao Kosovski komitet, koji se borio za izdvajanje teritorija naseljenih Albancima (Kosova, Metohije, zapadne Makedonije i delova Sandžaka) iz novoformirane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i za njihovo pripajanje Albaniji.[6] Ideje Kosovskog komiteta imale su velikog uticaja na kačake. Kačaci su se ubrzo pobunili i protiv Kraljevine SHS. Akcija za njihovo razoružanje otpočela je 8. novembra 1918. godine. Tada se štab „akcionog odreda za likvidaciju kačaka“ nalazio u varošici Istok, u Metohiji. Tada se po planinama bilo odmetnulo oko 10 hiljada Albanaca. Njih je bilo svuda po šumama, i nekoliko godina su imali stvarnu vlast po selima.[3]

Vlast je protiv kačaka provodila najstrože mere: imanja odmetnika su oduzimana i deljena srpskim kolonistima ili ponekad spaljivana, njihove porodice su internirane u posebne logore, kažnjavana su čitava sela ako su pomagala kačake ili čak samo ako se na njihovom području vodila borba s kačacima. Sela iz kojih je pružan otpor osvajana su združenim dejstvom vojske i žandarmerije, uz razorna artiljerijska dejstva.[7]

Srpska vlast nastoji da predstavi albanske kačake kao pljačkaše i da ih stavi van zakona. Svaki vladin službenik i svaki srpski fašista ima pravo da ih ubije. Kačaci u stvari nisu uopšte pljačkaši, već dobri albanski gerilci. Oni su ljudi koji su žrtvovali sve, svoje kuće, imanje i dobra, i otišli u planine, osnovali gerilske odrede i bore se protiv nedela i divljaštva srpske vojske i policije.[2]

Beogradske Radničke novine su 19. avgusta 1920. pisale da vlada tendenciozno piše o kačacima i „pušta kroz listove fabrikovane telegrame o arnautskim napadima koji će se tek dogoditi“. Razlog tome vide u težnjama za osvajanjem Albanije: „Pogradec, na južnoj obali Ohridskog jezera, bio je i pre i sada prvi cilj naših osvajača, a krajnji cilj je osvajanje severne Albanije do Škumbe“. Komunistička partija Jugoslavije je izjavljivala "solidarnost revolucionarnih radnika i seljaka ostalih nacija Jugoslavije, a pre svega Srbije, s Albanskim nacionalno-revolucionarnim pokretom u licu Kosovskog komiteta i poziva radničku klasu da svestrano pomažu borbu raskomadanog i ugnjetenog albanskog naroda za nezavisnu i ujedinjenu Albaniju".[8]

Pobunjeni albanski kačaci početkom 1920-ih kontrolišu put na Kosovu.

1920. je izbila velika "lapska buna", koja je brutalno ugušena u naseljima Prapaštica, Knjina, Kabaš, Jablanica i Ariljača.[9] Kačaci su u oblasti Drenice (u selu Junik) uspeli da oforme tzv. Neutralnu zonu, koja je trajala između 1921. i 1923. godine.[5] Ovu „oslobođenu“ oblast su neformalno nazivali Mala Albanija (alb. Arbëria e Vogel).[10] Vlast je morala sa njima, u više navrata, da sklapa primirja. Ministarstvo unutrašnjih dela je 10. marta 1921. objavilo amnestiju svih odmetnika koji se budu predali. Inspirisani strahom koji je u Srbiji zavladao od mogućeg upada kačaka, dva mlada sineasta Boško Tokin i Dragan Aleksić zamislili su nemu filmsku komediju „Kačaci u Topčideru“, čije je snimanje započeto 1923, ali nikada nije završeno.[3] 1923. godine je Nikola Pašić ponovo privremeno amnestirao kačake, pa je zahvaljujući njima Narodna radikalna stranka pobedila na tadašnjim izborima na Kosovu.[3] Za uzvrat su Azemu Bejti dodeljena tri sela da u njima brine o javnome redu. Vlast mu je obnovila i kuću (kulu), koja mu je prethodno srušena granatiranjem.[3] Međutim, to nije dugo trajalo.

Krajem septembra 1924. godine srpska vojska je u velikoj akciji uz opsežnu upotrebu artiljerije razbila većinu kačačkih odreda i likvidirala njihove vođe.[11] Azem Galica je u ovoj borbi smrtno ranjen i ubrzo je preminuo u obližnjoj pećini, koja se danas zove Pećina Azema Galice.[12] Njegova žena je i nakon njegove smrti nastavila da se bori, preuzevši vođstvo nad muževljevim četama.

Poznati kačaci

Izvori

  1. M. Obradović, Agrarna reforma i kolonizacija na Kosovu (1918-1941), str. 38, Priština 1981.
  2. 2,0 2,1 Kosta Novaković, Kolonizacija i srbizacija Kosova
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 Petrit Imami, Srbi i Albanci kroz vekove
  4. Lav Trocki, Otpor okupaciji i modernizaciji
  5. 5,0 5,1 5,2 Galica Azem, Historical dictionary of Kosova
  6. Goran Antonić, Kosovski komitet i Kraljevina SHS u svetlu jugoslovenskih izvora 1918–1920
  7. M. Obradović, Agrarna reforma i kolonizacija na Kosovu (1918-1941), str. 107-108, Priština 1981.
  8. Istorijski arhiv KPJ II. Kongresi i zemaljske konferencije KPJ 1919-1937 (str. 163), Beograd 1950.
  9. M. Obradović, Agrarna reforma i kolonizacija na Kosovu (1918-1941), str. 135, 145-146, Priština 1981.
  10. AZEM BEJTË GALICA
  11. Saradnja kačaka i VMRO - a
  12. Azem Galica Cave

Vidi još

Literatura

  • Pavle Jovićević i Mita Miljković, Borba pećkih komunista između dva rata (1918-1941), Beograd, 1981.
  • Petrit Imami, Srbi i Albanci kroz vekove, Samizdat B92, Beograd 1998.