Tadžikistan

Republika Tadžikistan Ҷумҳурии Тоҷикистон (Džumhurii Todžikiston)
Datoteka:Tajikistan flag 300.png Zastava Grb
Državna himna: "Surudi milli"
Glavni grad		Dušanbe
Službeni jezici		tadžički
Vođe
-	Predsjednik	Emomali Rahmonov
Uspostava		Od Sovjetskog Saveza 9. rujna 1991.
Površina
-	Ukupno	143,100 km2 (92.)
-	Voda (%)	0,3
Stanovništvo
-	Popis iz 2003	6.863.752 (95.)
-	Gustoća	48/km2
Valuta		tadžikistanski somoni
Vremenska zona		+5
Pozivni broj		+992
Web domena		.tj

Tadžikistan, službeno Republika Tadžikistan je država u središnjoj Aziji, bez izlaza na more. Graniči na sjeveru s Kirgistanom, na istoku s Kinom, na jugu s Afganistanom i na zapadu s Uzbekistanom. Tadžikistan je jedna od 15 država nastalih raspadom Sovjetskog Saveza

Zemljopis

Tadžikistan je planinska zemlja. Planine zauzimaju 93% površine i pripadaju lancima Pamir (najviši vrh zemlje, Vrh Ismaila Samanija, 7.495 m) Alaj i Tien Šan. Skoro trećina teritorija nalazi se iznad 3.000 m, a ravnice su prisutne u dolinama rijeka na zapadu i sjeveru (Ferganska dolina).

Povijest

Područje današnjeg Tadžikistana bilo je dio Perzijskog Carstva, kao i Carstva Aleksandra Velikog. Arapi su osvojili ovo područje u 7. i 8. stoljeću i donijeli Islam. Domaća dinastija Samanida vladala je zemljom i okolnim područjima u 10. stoljeću i današnji Tadžikistan smatra je svojim pretkom začetnikom.

U sljedećih pola tisućljeća Tadžikistanom su vladali turkijski Gaznavidi, Mongoli i Timuridi, nasljednici Timur Lenka. Od početka 16. stoljeća Tadžikistan je bio dio Buharskog kanata koji je 1868. postao vazalna država Ruskog Carstva.

Nakon dolaska boljševika na vlast Tadžici su isprva dobili autonomnu republiku u okviru Uzbekistana, a od 1929. svoju vlastitu saveznu republiku. Područja u kojima su živjeli Tadžici nije bilo lako razgraničiti od uzbečkih, pa su dva velika središta tadžičke kulture, Buhara i Samarkand, kao i oko milijun etničkih Tadžika ostali unutar Uzbekistana.

Nakon neovisnosti u zemlji je izbio građanski rat između plemenskih frakcija s navodnom podrškom Rusije i Irana. Mnogi Rusi napustili su Tadžikistan tijekom godina rata, koji je okončan potpisivanjem prekida vatre 1997. Slično drugim zemljama Središnje Azije, predsjednik Emomali Rahmonov je na vlasti praktički od neovisnosti zahvaljujući ustavnim promjenama koje su mu omogućile ponavljanu kandidaturu na izborima na kojima obično pobjeđuje s velikim postotkom osvojenih glasova.

Stanovništvo

Tadžici, većinska etnička skupina cine oko 70% populacije, govore jezikom srodnim perzijskom i dariju u Afganistanu. Za razliku od većine Iranaca po religiji su muslimani Suniti (u Iranu prevladavaju Šijiti). U zemlji živi i značajna uzbečka manjina oko 1,2 miliona su ne iranska grupa u zemlji. Broj Rusa se smanjuje zbog emigracije natrag u Rusiju koji sada cine oko 4%.Islam je religija oko 95% populacije vecinu cine suniti siita je 5% najvise medju Pamircima koji su ismailiti.Djusanbe je najveci i glavni grad sa 700 000 stanovnika.

Gospodarstvo

Tadžikistan je bio najslabije razvijena republika bivšeg SSSR-a, a i danas spada među najsiromašnije zemlje svijeta. Izvozi se uglavnom pamuk i aluminij. Nakon završetka rata 1997. gospodarstvo ubrzano raste, ali BDP je još uvijek prilično nizak (u 2004. 1.100 USD po stanovniku, mjereno po PPP).

Gradovi

Popis gradova u Tadžikistanu