Akuzativ s infinitivom – razlika između verzija
Nova stranica: '''Akuzativ sa infinitivom''' ({{jez-lat|Accusatīvus cum infinitīvo}}) je rečenična konstrukcija prisutna pre svega u latinskom i starogrčkom jeziku, ali i u drugim jezicima (... |
mNema sažetka izmjene |
||
Red 1: | Red 1: | ||
'''Akuzativ sa infinitivom''' ({{jez-lat| |
'''Akuzativ sa infinitivom''' ({{jez-lat|accusatīvus cum infinitīvo}}) je rečenična konstrukcija prisutna pre svega u latinskom i starogrčkom jeziku, ali i u drugim jezicima (engleskom, nemačkom, španskom) |
||
== Latinski == |
== Latinski == |
||
Red 36: | Red 36: | ||
Ako je predikat u '''infinitivu futura''', onda se radnja dešava '''posle''' radnje glavnog glagola. |
Ako je predikat u '''infinitivu futura''', onda se radnja dešava '''posle''' radnje glavnog glagola. |
||
[[Kategorija:Latinski jezik]] |
Verzija na datum 7 septembar 2014 u 02:26
Akuzativ sa infinitivom (lat. accusatīvus cum infinitīvo) je rečenična konstrukcija prisutna pre svega u latinskom i starogrčkom jeziku, ali i u drugim jezicima (engleskom, nemačkom, španskom)
Latinski
Konstrukciju akuzativ sa infinitivom u latinskom čine verbum regens (glavni glagol) aktivnog značenja, subjekat u akuzativu (uvek bez predloga) i predikat u infinitivu. Na srpskohrvatski se prevodi zavisno-iskaznom rečenicom. Akuzativ se prevodi subjektom, a infinitiv ličnim glagolskim oblikom u vremenu i stanju u kom je infinitiv latinskog glagola.
Infinitiv prezenta
Ako je predikat u infinitivu prezenta, radnja je istovremena sa radnjom glavnog glagola.
Fuit enim nobiscum hac aestate vir Rascianus, qui narrat se diaconum esse ecclesiae Byzantii. (Iz pisma Filipa Melanhtona od 25. septembra 1559. Jeronimu Baumgartneru)
- narrat - glavni glagol
- diaconum - subjekat u akuzativu
- esse - predikat u infinitivu
Prevod: Ovog leta je sa nama bio jedan Srbin, koji kaže da je đakon vizantijske crkve.
- narrat - glavni glagol
- diaconum - subjekat u akuzativu
- esse - predikat u infinitivu
Infinitiv perfekta
Ako je predikat u infinitivu perfekta, radnja se desila pre radnje glavnog glagola.
Serbliam cisalpinam in quatuor partes tributam fuisse Porphyrogenitus cap. 30 docet. (Iz: Danijele Farlati, Illyricum sacrum I, str. 123)
- Serbliam cisalpinam - subjekat u akuzativu
- fuisse - predikat u infinitivu
- docet - glavni glagol
Prevod: Porfirogenit u 30. poglavlju obaveštava da je ovostrana Srbija bila podeljena na četiri dela.
Infinitiv futura
Ako je predikat u infinitivu futura, onda se radnja dešava posle radnje glavnog glagola.