Amfoternost – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Tekstovi (razgovor | doprinos)
Nema sažetka izmjene
Tekstovi (razgovor | doprinos)
Nema sažetka izmjene
Red 80: Red 80:
[[ru:Амфотерность]]
[[ru:Амфотерность]]
[[sl:Amfoternost]]
[[sl:Amfoternost]]
[[sr:Amfoternost]]
[[fi:Amfolyytti]]
[[fi:Amfolyytti]]
[[sv:Amfolyt]]
[[sv:Amfolyt]]

Verzija na datum 20 decembar 2010 u 05:02

Amfoternost u hemiji predstavlja osobinu onih supstanci koje mogu reagovati i kao kiseline i kao baze.

Mnogi metali kao što je cink, kalaj, olovo, aluminijum i berlijum i mnogi metolidi imaju amfoterne okside ili hidrokside.

Druga klasa amfoternih supstanci su amfiprotični molekuli koji mogu i donirati i prihvatiti proton. Primjeri takvih supstanci su aminokiseline i proteini, koji imaju amino i karboksilne grupe, kao i samojonozirajuća jedinjenja kao što je voda i amonijak.

Amfoterni oksidi i hidroksidi

Cink-oksid reaguje različito u zavisnosti od pH vrijednosti rastvora:

  • U kiselinama: ZnO + 2H+ → Zn2+ + H2O
  • U bazama: ZnO + H2O + 2OH- → [Zn(OH)4]2-

Ovaj efekat se meže koristiti da se razdvoje različiti katjoni kao što je cink od mangana.

Aluminijum-hidroksid se takođe ponaša slično:

  • Ponaša se kao baza (neutralizuje se u kiselini): Al(OH)3 + 3HCl → AlCl3 + 3H2O
  • Ponaša se kao kiselina (neutralizuje se u bazi): Al(OH)3 + NaOH → Na[Al(OH)4]

Drugi primjeri uključuju:

  • Berilijum-hidrosid:
    • Sa kiselinom: Be(OH)2 + 2HCl → BeCl2 + 2H2O
    • Sa bazom: Be(OH)2 + 2NaOH → Na2Be(OH)4
  • Aluminijum-oksid:
    • Sa kiselinom: Al2O3 + 3 H2O + 6 H3O+(aq) → 2 [Al(H2O)6]3+(aq)
    • Sa bazom: Al2O3 + 3 H2O + 2 OH-(aq) → 2 [Al(OH)4]-(aq)
  • Olovo-oksid:
    • Sa kiselinom: PbO + 2HCl → PbCl2 + H2O
    • Sa bazom: PbO + Ca(OH)2 +H2O → Ca2+[Pb(OH)4]2-

Elementi koji takođe formiraju amfoterne okside su: Si, Ti, V, Fe, Co, Ge, Zr, Ag, Sn, Au.

Amfiprotični molekuli

Prema Bronsted-Lorijevoj teoriji kiselina i baza kiseline su donori protona a baze su akceptori protona. Amfiprotični molekul ili jon može ili donirati ili prihvatiti proton to jest ponaša se i kao kiselina i kao baza. Voda, aminokiseline,joni bikarbonata i joni hidrogen sulfata su česti primjeri amfiprotičnih vrsta. Pošto mogu donirati proton amfiprotične kiseline sadrže atom vodonika. Pošto se mogu ponašati i kao kiseline i kao baze one se amfoterne.

Primjeri

Česti primjer amfiprotične supstance je jon hidrogen karbonata koji se može ponašati kao baza

HCO3- + H3O+ → H2CO3 + H2O

ili kao kiselina:

HCO3- + OH- → CO32- + H2O

Stoga, efektivno može prihvatiti ili donirati proton. Voda je najčešći primjer koja se ponaša kao baza kada reaguje sa sa kiselinom kao što je hlorovodonična kiselina:

H2O + HCl → H3O+ + Cl-,

i koja se ponaša kao kiselina kada reaguje sa bazom kao što je amonijak:

H2O + NH3 → NH4+ + OH-