Uljana repica – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Xqbot (razgovor | doprinos)
m robot Mijenja: ar:سلجم; kozmetičke promjene
Nema sažetka izmjene
Red 1: Red 1:
[[Datoteka:Brassica napus 2.jpg|thumb|left|200px|Cvijet uljane repice]]
[[Datoteka:Brassica napus 2.jpg|thumb|left|200px|Cvijet krmne repice]]
[[Datoteka:Rapeseed field.jpg|thumb|left|250px|Polje uljane repice]]
[[Datoteka:Rapeseed field.jpg|thumb|left|250px|Polje krmne repice]]
{{taxobox
{{taxobox
|naziv= Uljana repica
|naziv= Krmna repica
|slika = Koeh-169.jpg
|slika = Koeh-169.jpg
|image_caption = dijelovi biljke
|image_caption = dijelovi biljke
Red 25: Red 25:
</ref>
</ref>
|}}
|}}
'''Uljana repica''' (lat. ''Brassica napus'') je [[industrijsko bilje|industrijska biljka]].
'''Krmna repica''' (lat. ''Brassica napus'') je [[industrijsko bilje|industrijska biljka]].


Koristi se za proizvodnju prehrambenog [[ulje|ulja]], ali i za [[biodizel]]. U prosjeku 1 [[hektar]] zasijane uljane repice može dati 400 [[litar]]a biodizela.<ref>[http://www.glas-koncila.hr/rubrike_interview.html?news_ID=8652 Glas Koncila br. 38 (1682)] Vlado Čutura: Biodizel u Hrvatskoj, razgovor sa Snježanom Fijan-Parlov, konzultanticom Instituta za energetiku i zaštitu okoliša, 17. IX. 2006.</ref>
Seme se koristi za proizvodnju prehrambenog [[ulje|ulja]], ali i za [[biodizel]]. U proseku 1 [[hektar]] zasejane krmne repice može dati 400 [[litar]]a biodizela.<ref>[http://www.glas-koncila.hr/rubrike_interview.html?news_ID=8652 Glas Koncila br. 38 (1682)] Vlado Čutura: Biodizel u Hrvatskoj, razgovor sa Snježanom Fijan-Parlov, konzultanticom Instituta za energetiku i zaštitu okoliša, 17. IX. 2006.</ref>


Najveći proizvođači su u zemljama [[Evropska Unija|Evropske Unije]], [[Kanada]], [[SAD]], [[Australija]], [[Kina]] i [[Indija]]. U potonjoj uljana repica čini 13% posijanih površina. Prema [[:en:United States Department of Agriculture|Američkom odjelu za poljoprivredu]], uljana repica je bila treći glavni izvor [[biljno ulje|biljnog ulja]] 2000. godine, iza [[soja|soje]] i [[palma uljarica|palme uljarice]] (''Elaeis guineensis'').
Najveći proizvođači su u zemljama [[Evropska Unija|Evropske Unije]], [[Kanada]], [[SAD]], [[Australija]], [[Kina]] i [[Indija]]. U potonjoj ova hibridna krmna repica čini 13% posejanih površina. Prema [[:en:United States Department of Agriculture|Američkom odjelu za poljoprivredu]], ova hibridna krmna repica je bila treći glavni izvor [[biljno ulje|biljnog ulja]] 2000. godine, iza [[soja|soje]] i [[palma uljarica|palme uljarice]] (''Elaeis guineensis'').


Uljana repica je drugi svjetski glavni izvor [[protein]]ske hrane iako čini tek petinu proizvodnje soje, prvog glavnog izvora proteinske hrane.
Ova krmna repica je drugi svjetski glavni izvor [[protein]]ske hrane iako čini tek petinu proizvodnje soje, prvog glavnog izvora proteinske hrane.


U Evropi se uzgaja i kao krmno bilje, i to za zelenu krmu u svježem stanju. Koristi se i za [[silaža|silažu]]. Njeni nusproizvodi se koriste za krmne smjese. Koristi se i u [[ratarstvo|ratarstvu]] za zelenu gnojidbu, kao i za [[plodosmjena|plodosmjenu]] između [[pšenica|pšenice]] i [[kukuruz]]a.
U Evropi se uzgaja i kao krmno bilje, i to za zelenu krmu u svježem stanju. Koristi se i za [[silaža|silažu]]. Njeni nusproizvodi se koriste za krmne smjese. Koristi se i u [[ratarstvo|ratarstvu]] za zelenu gnojidbu, kao i za [[plodosmena|plodosmenu]] između [[pšenica|pšenice]] i [[kukuruz]]a.


U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] je najrasprostranjenija [[ozima]] uljana repica.
U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] je najrasprostranjenija [[ozima]] krmna repica.


== Izvori i referencije ==
== Izvori i referencije ==

Verzija na datum 16 decembar 2010 u 10:16

Cvijet krmne repice
Polje krmne repice

Šablon:Taxobox Krmna repica (lat. Brassica napus) je industrijska biljka.

Seme se koristi za proizvodnju prehrambenog ulja, ali i za biodizel. U proseku 1 hektar zasejane krmne repice može dati 400 litara biodizela.[1]

Najveći proizvođači su u zemljama Evropske Unije, Kanada, SAD, Australija, Kina i Indija. U potonjoj ova hibridna krmna repica čini 13% posejanih površina. Prema Američkom odjelu za poljoprivredu, ova hibridna krmna repica je bila treći glavni izvor biljnog ulja 2000. godine, iza soje i palme uljarice (Elaeis guineensis).

Ova krmna repica je drugi svjetski glavni izvor proteinske hrane iako čini tek petinu proizvodnje soje, prvog glavnog izvora proteinske hrane.

U Evropi se uzgaja i kao krmno bilje, i to za zelenu krmu u svježem stanju. Koristi se i za silažu. Njeni nusproizvodi se koriste za krmne smjese. Koristi se i u ratarstvu za zelenu gnojidbu, kao i za plodosmenu između pšenice i kukuruza.

U Hrvatskoj je najrasprostranjenija ozima krmna repica.

Izvori i referencije

  1. Glas Koncila br. 38 (1682) Vlado Čutura: Biodizel u Hrvatskoj, razgovor sa Snježanom Fijan-Parlov, konzultanticom Instituta za energetiku i zaštitu okoliša, 17. IX. 2006.