Lotika Cilermajer – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Dodata grupna fotografija
Red 17: Red 17:


==Porodica==
==Porodica==
Lotikina sestra Debora bila je udata za Adolfa Calera, koji se takođe pominje u romanu Ive Andrića. Njihova ćerka Ina se udala za zagrebačkog lekara Dragu Marasa sa kojim je do kraja života živela u Montrealu, Kanada.
[[File:Lotika Cilermajer (grupna fotografija).jpg|thumb|left|Lotika (zaokružena), njena sestra Debora (sedi desno), neimenovani autro-ugarski oficiri i grupa zaposlenih u Lotikinom hotelu (Iz arhive Bukice Romano)]]Lotikina sestra Debora bila je udata za Adolfa Calera, koji se takođe pominje u romanu Ive Andrića. Njihova ćerka Ina se udala za zagrebačkog lekara Dragu Marasa sa kojim je do kraja života živela u Montrealu, Kanada.


Treća sestra Adelaida bila je udata za Višegradskog preduzetnika Lavoslava Šperlinga, sa kojim je imala petoro dece: sinove Samuila, bankara koga su nacisti ubili u Beču 1941, Benjamina, koji je bio vlasnik fabrike kože u Lajpcigu, takođe ubijen početkom drugog svetskog rata, Ferdinanda, koji je ubijen na beogradskom Sajmištu, i ćerke Anu, koja je kao mala umrla od tuberkuloze i Serafinu, koja je jedina preživela rat. Pretpostavlja se da je razlog tome bila činjenica da se udala za Antona Škardu, jevrejina koji je nosio češko prezime.
Treća sestra Adelaida bila je udata za Višegradskog preduzetnika Lavoslava Šperlinga, sa kojim je imala petoro dece: sinove Samuila, bankara koga su nacisti ubili u Beču 1941, Benjamina, koji je bio vlasnik fabrike kože u Lajpcigu, takođe ubijen početkom drugog svetskog rata, Ferdinanda, koji je ubijen na beogradskom Sajmištu, i ćerke Anu, koja je kao mala umrla od tuberkuloze i Serafinu, koja je jedina preživela rat. Pretpostavlja se da je razlog tome bila činjenica da se udala za Antona Škardu, jevrejina koji je nosio češko prezime.

Verzija na datum 12 oktobar 2010 u 15:42

Datoteka:Cilermajer Lotika.jpg
Lotika Cilermajer

Lotika Cilermajer (1860, Krakov, Poljska – 1938, Višegrad, Jugoslavija) je junakinja romana Ive Andrića "Na Drini Ćuprija". Ona je najstarija od tri sestre Cilermajer koje su se krajem devetnaestog veka doselile u Bosnu iz Krakova u Poljskoj.

Biografija

O Lotikinom detinjstvu i najranijoj mladosti se ne zna gotovo ništa. Lotika se udaje u ranoj mladosti za doktora iz Krakova čije ime danas nije poznato, ali je u dvadesetoj godini ostala udovica. Ubrzo posle toga Lotika se, sa sestrama, seli u Višegrad, Bosna, tada deo Austrougarske. U isto vreme u Višegrad se sele još dve jevrejske porodice, Caler i Apfelmajer, čiji će se životi dodatno isprepletati.

Lotika se posle prvog braka više nije udavala i nije imala potomstvo.

O njenom životu posle dolaska u Bosnu se zna nešto više. Lotika je u Višegradu upravljala hotelom „Zur Brucke“, koga su meštani zvali „Lotikin hotel“. Vlasnik hotela je bio muž njene sestre Debore, Adolf Caler[1].

Tokom Lotikinog upravljanja hotelom, jedan od čestih posetilaca hotela bio je i Ivo Andrić koji se vremenom zbližio sa njom i njenom porodicom.

Lotika i Ivo Andrić

Datoteka:Andricevo Pismo.jpg
Odgovor Ive Andrića na Inino i Helenino pismo u kojem mu one čestitaju Nobelovu nagradu 1961. godine (Iz arhive Svetlane Davidovac-Đurović)

Ivo Andrić je detinjstvo i ranu mladost proveo u Višegradu[2] i često je boravio u Lotikinom hotelu[3]. Na osnovu odnosa koji je razvio sa upravnicom hotela, Lotikom, napravio je građu za likove koji će se kasnije pojaviti u romanu "Na Drini Ćuprija". Kada je osvojio Nobelovu nagradu 1961. godine, Lotikine sestričine Ina i Helena poslale su mu čestitku, na koju je on srdačno odgovorio.

Porodica

Datoteka:Lotika Cilermajer (grupna fotografija).jpg
Lotika (zaokružena), njena sestra Debora (sedi desno), neimenovani autro-ugarski oficiri i grupa zaposlenih u Lotikinom hotelu (Iz arhive Bukice Romano)

Lotikina sestra Debora bila je udata za Adolfa Calera, koji se takođe pominje u romanu Ive Andrića. Njihova ćerka Ina se udala za zagrebačkog lekara Dragu Marasa sa kojim je do kraja života živela u Montrealu, Kanada.

Treća sestra Adelaida bila je udata za Višegradskog preduzetnika Lavoslava Šperlinga, sa kojim je imala petoro dece: sinove Samuila, bankara koga su nacisti ubili u Beču 1941, Benjamina, koji je bio vlasnik fabrike kože u Lajpcigu, takođe ubijen početkom drugog svetskog rata, Ferdinanda, koji je ubijen na beogradskom Sajmištu, i ćerke Anu, koja je kao mala umrla od tuberkuloze i Serafinu, koja je jedina preživela rat. Pretpostavlja se da je razlog tome bila činjenica da se udala za Antona Škardu, jevrejina koji je nosio češko prezime.

Potomci Serafine i Antona, Oto, Adela, Vladimir i Helena su jedini članovi višegradske loze Cilermajer. Njihova deca i unuci trenutno žive u Srbiji i zapadnoj Evropi.

Lotika danas

Bosanski reditelj Emir Kusturica u nacionalnom parku "Mokra gora" drži kafanu "Lotika", a "Lotika d.o.o" naziv je i njegovog privatnog preduzeća[4]. Ovaj posed je u fokusu srpske javnosti preko emisije „Insajder“ TV B92[5].

Pod pokroviteljstvom države Srbije a u saradnji sa Ministarstvom kulture Republike Srbije, Kusturica se sprema da snimi operu po romanu "Na Drini Ćuprija"[6].

Jelena Đurović, pisac iz Beograda, Lotikina čukun-unuka, namerava da literarno ovekoveči porodicu, ovaj put kroz špijunsku trilogiju koju piše kao pseudo-autobiografiju. Lotika, ostale sestre Cilermajer kao i Adolf Caler biće glavni junaci drugog dela ove trilogije koji se zove „Bunar prošlosti“.

Reference

Spoljašnje veze