Pad čovjeka

Michelangelov prikaz pada u greh i izgona iz raja na Sikstinskoj kapeli.

Pad čovjeka, pad u grijeh ili samo pad se odnosi na kršćansko učenje o prijelazu prvog čovjeka iz stanja nevine poslušnosti Bogu u stanje krivnje neposluha prema Bogu.

U Knjizi postanja (poglavlje 2), Adam i Eva žive u početku s Bogom u raju, ali ih onda zmija prevari da jedu plodove s drveta poznanja dobra i zla, koji su im zabranjeni od Boga. Nakon što su to učinili, počinju da se stide svoje golotinje, a Bog ih onda izbacuje iz raja. Priča o padu nije doslovno navedena u Bibliji, već se uopšteno spominju priče o neposluhu i protjerivanju u oba Zavjeta. Pad se u širem teološkom smislu može odnositi na stanje čitavog čovječanstva kao posljedica istočnoga grijeha Eve i Adama.

Neke kršćanske denominacije vjeruju da je pad iskvario cijeli prirodni svijet, uključujući i ljudsku prirodu, uzrokujući da se ljudi rađaju u stanju grijeha, iz kojeg se ne može postići vječni život bez Božanske intervencije. Protestanti drže da je Isusova smrt bila "otkupninu" kojom je čovječanstvu vratio slobodu od grijeha.

Pojam "prelapsarian" odnosi se na grijeh bez stanje čovječanstva prije jeseni. Ponekad se koristi u odnosu na sentimentalni sjećanja prošlih vremena kada je uvjeti stajali u oštrom kontrastu na sadašnje, a to stanje se zove nostalgija.

Pad čovjeka na Wikimedijinoj ostavi

Vanjske veze

• Fall of Adam and Eve as explained in Mormonism