Tvrdoća – razlika između verzija
Nova stranica: '''Tvrdoća''' je svojstvo materijala koje se protivi zadiranju stranog tijela u njegovu strukturu (ili površinu). Tvrdoća je svojstvo krutina jer tekućine i plinovi nemaju tvr... |
mNema sažetka izmjene |
||
Red 9: | Red 9: | ||
U [[mineralogija|mineralogiji]] se koristi [[Mohsova skala|Mohsova ljestvica]] tvrdoće na kojoj je najtvrđi materijal [[dijamant]], a najmekši [[talk]]. |
U [[mineralogija|mineralogiji]] se koristi [[Mohsova skala|Mohsova ljestvica]] tvrdoće na kojoj je najtvrđi materijal [[dijamant]], a najmekši [[talk]]. |
||
{{Mrva-tehno}} |
|||
[[Kategorija:Materijali]] |
[[Kategorija:Materijali]] |
||
[[Kategorija:Fizikalna svojstva]] |
[[Kategorija:Fizikalna svojstva]] |
Verzija na datum 27 septembar 2010 u 21:41
Tvrdoća je svojstvo materijala koje se protivi zadiranju stranog tijela u njegovu strukturu (ili površinu). Tvrdoća je svojstvo krutina jer tekućine i plinovi nemaju tvrdoću. Podaci o tvrdoći materijala su neophodni kada se radi o ručnoj ili strojnoj obradi. Uvijek alati moraju biti tvrđi od materijala koji se obrađuje. Ne možemo drvenom pilom rezati metalni predmete. Oprečan pojam tvrdoći je mekoća (tvrdo - mekano). Najtvrđi materijal je dijamant pa ga koristimo za oštrenje brusnih ploča. Brusne ploče se rade od korunda, karborunduma i elektrokorunda. Brusne ploče su tvrđe od kaljenog čelika i služe za oštrenje raznih alata (svrdla, pila, sjekača, glodala, noževa itd).
U strojarstvu postoji nekoliko načina za određivanje tvrdoće:
- tvrdoća prema Vickersu, oznaka HV
- tvrdoća prema Rockwellu, oznake HRc i HRb
- tvrdoća prema Brinellu, oznaka HB
- tvrdoća prema Shoru, oznaka HS
U mineralogiji se koristi Mohsova ljestvica tvrdoće na kojoj je najtvrđi materijal dijamant, a najmekši talk.