Francuski pokret otpora – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
|||
Red 3: | Red 3: | ||
[[Datoteka:Members of the Maquis in La Tresorerie.jpg|thumb|Pripadnici francuskog pokreta otpora 14. septembra 1944, [[Boulogne]].]] |
[[Datoteka:Members of the Maquis in La Tresorerie.jpg|thumb|Pripadnici francuskog pokreta otpora 14. septembra 1944, [[Boulogne]].]] |
||
'''Francuski pokret otpora''', doslovno '''Francuski otpor''' ({{jez-fr|La Résistance française}}) je naziv kojim se zajednički označava nekoliko različitih organizacija [[pokret otpor|pokreta otpora]] koje su djelovale u [[Francuska|Francuskoj]] za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] pod [[Njemačka okupacija Francuske|njemačkom okupacijom]] od 1940. do 1944. godine. Aktivnosti pokreta otpora su uključivale [[propaganda|propagandu]], [[demonstracije]], [[štrajk]]ove, [[sabotaža|sabotaže]] i [[terorizam|terorističke]] napade na ljudstvo, materijalna sredstva i simbole [[Treći rajh|njemačkog]] okupatora i pro-[[Sile Osovine|osovinskog]] režima tzv. [[Vichyjska Francuska|Vichyjske Francuske]], kao i prikupljanje [[obavještajstvo|obavještajnih]] podataka za [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznike]] i skrivanje oborenih savezničkih pilota i odbjeglih ratnih zarobljenika. Francuski pokret otpora se odlikovao izuzetnom raznorodnošću članstva, uključujući ideološku, pa su se njegovi pripadnici mogli naći u širokom rasponu od rojalista i katoličkih konzervativaca na desnici do komunista na ljevici; u organizacijskom smislu se sastojao od konspirativnih mreža u gradovima i naseljenim mjestima pa sve do [[gerila|gerilskih]] [[paravojska|paravojnih]] formacija zvanih [[maquis]] koje su djelovale u zabačenim planinskim područjima. Organizacije pokreta otpora su dugo vremena bile malobrojne i marginalizirane, a aktivnosti su počele ozbiljnije koordinirati tek 1942. godine. Usprkos toga, pripadnici pokreta otpora su dali značajan doprinos [[Operacija Overlord|savezničkom iskrcavanju u Normandiji]], odnosno [[Oslobođenje Francuske|oslobođenju Francuske]] kada su zajedno sa savezničkim snagama pod imenom [[Francuske snage unutrašnjosti]] (FFI) sudjelovale u borbama protiv njemačkih trupa. Početkom 1945. su se te snage zajedno sa snagama [[Slobodni Francuzi|Slobodnih Francuza]] integrirale u obnovljenu francusku vojsku. |
'''Francuski pokret otpora''', doslovno '''Francuski otpor''' ({{jez-fr|La Résistance française}}) je naziv kojim se zajednički označava nekoliko različitih organizacija [[pokret otpor|pokreta otpora]] koje su djelovale u [[Francuska|Francuskoj]] za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] pod [[Njemačka okupacija Francuske|njemačkom okupacijom]] od 1940. do 1944. godine. Aktivnosti pokreta otpora su uključivale [[propaganda|propagandu]], [[demonstracije]], [[štrajk]]ove, [[sabotaža|sabotaže]] i [[terorizam|terorističke]] napade na ljudstvo, materijalna sredstva i simbole [[Treći rajh|njemačkog]] okupatora i pro-[[Sile Osovine|osovinskog]] režima tzv. [[Vichyjska Francuska|Vichyjske Francuske]], kao i prikupljanje [[obavještajstvo|obavještajnih]] podataka za [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznike]] i skrivanje oborenih savezničkih pilota i odbjeglih ratnih zarobljenika. Francuski pokret otpora se odlikovao izuzetnom raznorodnošću članstva, uključujući ideološku, pa su se njegovi pripadnici mogli naći u širokom rasponu od rojalista i katoličkih konzervativaca na desnici do komunista na ljevici; u organizacijskom smislu se sastojao od konspirativnih mreža u gradovima i naseljenim mjestima pa sve do [[gerila|gerilskih]] [[paravojska|paravojnih]] formacija zvanih ''[[maquis]]'' koje su djelovale u zabačenim planinskim područjima. Organizacije pokreta otpora su dugo vremena bile malobrojne i marginalizirane, a aktivnosti su počele ozbiljnije koordinirati tek 1942. godine. Usprkos toga, pripadnici pokreta otpora su dali značajan doprinos [[Operacija Overlord|savezničkom iskrcavanju u Normandiji]], odnosno [[Oslobođenje Francuske|oslobođenju Francuske]] kada su zajedno sa savezničkim snagama pod imenom [[Francuske snage unutrašnjosti]] (FFI) sudjelovale u borbama protiv njemačkih trupa. Početkom 1945. su se te snage zajedno sa snagama [[Slobodni Francuzi|Slobodnih Francuza]] integrirale u obnovljenu francusku vojsku. |
||
== Akcije otpora == |
== Akcije otpora == |
Verzija na datum 5 august 2014 u 22:55
Francuski pokret otpora, doslovno Francuski otpor (fr. La Résistance française) je naziv kojim se zajednički označava nekoliko različitih organizacija pokreta otpora koje su djelovale u Francuskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata pod njemačkom okupacijom od 1940. do 1944. godine. Aktivnosti pokreta otpora su uključivale propagandu, demonstracije, štrajkove, sabotaže i terorističke napade na ljudstvo, materijalna sredstva i simbole njemačkog okupatora i pro-osovinskog režima tzv. Vichyjske Francuske, kao i prikupljanje obavještajnih podataka za Saveznike i skrivanje oborenih savezničkih pilota i odbjeglih ratnih zarobljenika. Francuski pokret otpora se odlikovao izuzetnom raznorodnošću članstva, uključujući ideološku, pa su se njegovi pripadnici mogli naći u širokom rasponu od rojalista i katoličkih konzervativaca na desnici do komunista na ljevici; u organizacijskom smislu se sastojao od konspirativnih mreža u gradovima i naseljenim mjestima pa sve do gerilskih paravojnih formacija zvanih maquis koje su djelovale u zabačenim planinskim područjima. Organizacije pokreta otpora su dugo vremena bile malobrojne i marginalizirane, a aktivnosti su počele ozbiljnije koordinirati tek 1942. godine. Usprkos toga, pripadnici pokreta otpora su dali značajan doprinos savezničkom iskrcavanju u Normandiji, odnosno oslobođenju Francuske kada su zajedno sa savezničkim snagama pod imenom Francuske snage unutrašnjosti (FFI) sudjelovale u borbama protiv njemačkih trupa. Početkom 1945. su se te snage zajedno sa snagama Slobodnih Francuza integrirale u obnovljenu francusku vojsku.
Akcije otpora
1940. započeli su u Parizu prvi studentski prosvjedi protiv njemačke okupacije, i Višijske vlade, koja je osnovana kao organ suradnje s njemačkom vladom na čelu s maršalom Philippe Pétainom.
1942. su Gaullisti u Londonu s članovima pokreta otpora uskladili koordiniraciju aktivnosti protiv rastuće njemačke i državne represije. Do jačanja organizacija došlo je nakon ujedinjenja političkih snaga otpora: Delegat de Gaullea Jean Moulin koji je bio sposoban organizator, imenovan je predsjednikom pokreta otpora.
Primećena pojačana aktivnost francuskog porketa otpora, koji vrše sabotaže i to na prostoru Savojskih Alpa. Taj pokret stoji pdo jakim komunističkim uticajem. Italijani su do sada veoma malo poduzeli kako bi stali naput tim sabotažama Francuza.[1]
– Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. avgusta 1943.