Juraj Rukavina Vidovgradski – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Bot: mijenja preusmjerenu kategoriju Životopisi, Gospić u Biografije, Gospić
Dcirovicbot (razgovor | doprinos)
m .
Red 36: Red 36:
*[[Ana Tomljenović]]: Najistaknutiji Bunjevci iz Smiljana, Trnovca i Bužima od naseljavanja 1686. do danas. [http://www.ffzg.unizg.hr/etno/doc_dl.cgi?000969_1.pdf Domaći skup s međunarodnim sudjelovanjem] ''[http://media.wix.com/ugd/6f7c56_3e85291e0fabf3cf342bcdb385f23c49.pdf Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu]'' (pdf), Zagreb, 20. - 22. studenoga 2012.
*[[Ana Tomljenović]]: Najistaknutiji Bunjevci iz Smiljana, Trnovca i Bužima od naseljavanja 1686. do danas. [http://www.ffzg.unizg.hr/etno/doc_dl.cgi?000969_1.pdf Domaći skup s međunarodnim sudjelovanjem] ''[http://media.wix.com/ugd/6f7c56_3e85291e0fabf3cf342bcdb385f23c49.pdf Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu]'' (pdf), Zagreb, 20. - 22. studenoga 2012.


{{GLAVNIRASPORED:Rukavina Vidovgradski, Juraj}}
{{DEFAULTSORT:Rukavina Vidovgradski, Juraj}}
[[Kategorija:Rukavine]]
[[Kategorija:Rukavine]]
[[Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici]]

Verzija na datum 29 juli 2014 u 07:47

Juraj Rukavina Vidovgradski
Biografske informacije
Puno ime Juraj barun Rukavina Vidovgradski
Rođenje 21. ožujka 1777.
Trnovac (Gospić)
Smrt 9. rujna 1849.
Temišvar, Rumunjska
Državljanstvo Hrvat
Titule barun
Karijera
Čin general topništva
Ratovi Napoleonski ratovi, Revolucija u Mađarskoj 1848.
Vojska Habsburška vojska

Juraj (Gjuro) barun Rukavina Vidovgradski (njem. Georg Freiherr Rukavina von Vidovgrad) (1777.-1849.), hrvatski časnik, političar i plemenitaš. Za hrvatsku je povijest bitan kao prva osoba koja je u Saboru progovorila hrvatskim. Bilo je to 1832. godine.

Potomak je Jerka Rukavine, zapovjednika utvrde Vidovca, rodonačelnika grane Rukavina Vidovgradskih. Iz obitelji je brojnih poznatih hrvatskih uglednika iz Trnovca, koja je dala čak tri generala i 54 časnika.

Sudjelovao je u mnogim bitkama i ratovima, istaknuvši se osobito u bitkama Napoleonskih ratova te Revolucije u Mađarskoj 1848. Napredujući u vojnoj hijerarhiji dobio je godine 1818. čin pukovnika, 1829. generalbojnika, 1836. podmaršala, a 1849. generala topništva.

Za vojne zasluge primio je najviše odlikovanje Habsburške Monarhije, Viteški križ Vojnog reda Marije Terezije.

Literatura