Astijag

Astijag (perzijski: ایشتوویگو (Ištovigu); prema Herodotu Astyages; prema Kteziji Astyigas; prema Diodoru Aspadas; akadski: Ištumegu), bio je posljednji vladar Medijskog Carstva, vl. 585. pne.-550. pne., odnosno sin Kjaksara (Kjaksara Velikog), svrgnut godine 550. pne. od Kira Velikog.

Ime mu dolazi od staroiranskog izraza Rishti Vaiga što znači "bacač koplja"

Vladavina

Astijaga je godine 585. pne. njegov otac dao oženiti za lidijsku princezu Aryenis, što je predstavljalo dio mirovnog sporazuma s njenim ocem Alijatom II, sklopljenog nakon znamenite bitke Pomrčine.

Iste godine je Kjaksar umro, a Astijag preuzeo vlast. S obzirom da je njegova sestra Amytis bila udana za babilonskog kralja Nabukodonosora, Astijag je tako bio rodbinski povezan s najbogatijim i najmoćnijim državama Bliskog Istoka. Zahvaljujući tome njegovo je carstvo uživalo u dugom periodu mira i blagostanja.

Takvi uvjeti su pogodovali da se, pogotovo u istočnim dijelovima carstva, počne širiti nova vjera - zoroastrizam.

Astijaga je, pak, Herodot opisao kao taštog i praznovjernog vladara. Prema njemu, Astijag je sanjao kako će njegova kći Mandana roditi sina koji će srušiti njegovo carstvo. Astijag je zato odlučio Mandanu udati za Kambiza I od Anšana kojeg je smatrao najslabijim i najbezopasnijim od svih svojih vazala.

Astijag je ponovno sanjao isti san te odlučio likvidirati Kambizovog i Mandanininog sina Kira. Na Kambizov dvor je s tim zadatkom poslao svog velmožu Harpaga. On, međutim, nije imao srca ubiti dijete, te ga je umjesto toga odnio pastiru po imenu Mitridat, čija je supruga rodili mrtvorođenče.

Deset godina kasnije, Astijag je otkrio da je Kir živ te kaznio Harpaga tako što je ubio njegovog sina i dao ga servirati na večeri. Astijag je potom mage pitao za savjet što učiniti s Kirom, a oni su rekli da je dijete, igrajući se kralja na planini, ispunilo proročanstvo te da mu od njega ne prijeti opasnost. Astijag je zato odlučio da Kira vrati njegovim roditeljima.

Kir je godine 559. pne. preuzeo vlast u Anšanu. Šest godina kasnije je podigao pobunu protiv Astijaga, a pobunjenicima se, na Harpagov nagovor, priključio i veliki dio medijskog plemstva. Nabonidova kronika navodi kako je Astijaga izdao general u ključnoj bitci. Kir ga je tako porazio, a potom zauzeo i opljačkao Egbatanu.

Astijag je zarobljen, ali se Kir prema njemu pokazao milosrdnim. Herodot tvrdi da je ostao zatočen do kraja života, a Ktezija kako je pušten na slobodu i postao guverner Partije u novom Perzijskom Carstvu. Navodno ga je tamo ubio izvjesni Ebaras.

Astijagovo je svrgnuće bilo povodom za rat kojeg je novi lidijski kralj Krez, - Astijagov zet - pokrenuo protiv Perzijanaca, a koji je završen padom Lidije 547. pne.

Eksterni linkovi

• Livius Site's Astyages' page