Paragvajski rat – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 22: Red 22:
Paragvaj je godinama bio u carinskim i graničnim prepirkama sa svojim većim i moćnijim susjedima, Argentinom i Brazilom. Urugvaj je takođe ustrajao na svojoj nezavisnosti od istih, posebno od Argentine, zbog jezičke bliskosti.
Paragvaj je godinama bio u carinskim i graničnim prepirkama sa svojim većim i moćnijim susjedima, Argentinom i Brazilom. Urugvaj je takođe ustrajao na svojoj nezavisnosti od istih, posebno od Argentine, zbog jezičke bliskosti.


U oktobru 1864 Brazil (čiji je lider bio car Pedro II) je vojno intervenisao i pomogao vođi urugvajske Kolorado partije Venansiju Floresu da zbaci svog protivnika iz Blanko partije - predsjednika Atanasija Agirea, (predhodnik je bio Bernardo Bero) nakon čega je diktator Paragvaja, maršal [[Francisko Solano Lopez]], u uvjerenju da je ugrožena regionalna ravnoteža snaga, u novembru krenuo u rat protiv Brazila. Ta kontroverzna odluka ispostaviće se kao pogubna, iako i istina i pravda su bile na Paragvajskoj strani. [[Bartolomeo Mitre]], predsjednik Argentine, je zatim organizovao savez između Argentine, Brazila i Urugvaja pod kontrolom Koloradosa (Trojni savez), koji je zajednički objavio rat Paragvaju [[1. maj]]a [[1865]].
U oktobru 1864, Brazil (čiji je lider bio car Pedro II) je vojno intervenisao i pomogao vođi urugvajske Kolorado partije Venansiju Floresu da zbaci svog protivnika iz Blanko partije - predsjednika Atanasija Agirea, (predhodnik je bio Bernardo Bero) nakon čega je diktator Paragvaja, maršal [[Francisko Solano Lopez]], u uvjerenju da je ugrožena regionalna ravnoteža snaga, u novembru krenuo u rat protiv Brazila. Ta kontroverzna odluka ispostaviće se kao pogubna, iako i istina i pravda su bile na Paragvajskoj strani. [[Bartolomeo Mitre]], predsjednik Argentine, je zatim organizovao savez između Argentine, Brazila i Urugvaja pod kontrolom Koloradosa (Trojni savez), koji je zajednički objavio rat Paragvaju [[1. maj]]a [[1865]].


Lopezovi su postupci bili nastavak njegovog gomilanja vojske (sastavljena od 50.000 ljudi, bila je tada najjača u Latinskoj Americi) i prepoznati su od mnogih kao agresija zbog samopromocije i povećanja nacionalnog teritorija, ali, kako se rat produžavao, mnogi Argentinci i drugi su počeli rat gledati kao osvajački pohod svog predsjednika Mitrea.
Lopezovi su postupci bili nastavak njegovog gomilanja vojske (sastavljena od 50.000 ljudi, bila je tada najjača u Latinskoj Americi) i prepoznati su od mnogih kao agresija zbog samopromocije i povećanja nacionalnog teritorija, ali, kako se rat produžavao, mnogi Argentinci i drugi su počeli rat gledati kao osvajački pohod svog predsjednika Mitrea.

Verzija na datum 16 juli 2014 u 17:01

Paragvajski rat
Datum 13. decembar 18641. mart 1870.
Lokacija Južna Amerika
Ishod Pobeda trojnog saveza.
Sukobljene strane
 Paragvaj  Brazil
 Argentina
 Urugvaj
Komandanti i vođe
Paragvaj Francisko Solano Lopez
Paragvaj Hoze Eduvigis Diaz
Paragvaj Domingo Francisko Sančez
BrazilPedro II
Argentina Bartolomej Mitre
Urugvaj Venansio Flores
Snage
150.000 199.756
Žrtve i gubici
300.000 100.000
200.000 (civilne žrtve)

Rat Trojnog saveza, poznat i kao Paragvajski rat, trajao je od 1864. do 1870. između Paragvaja i savezničkih zemalja Argentine, Brazila i Urugvaja. To je bio najkrvaviji sukob u istoriji Latinske Amerike.

Paragvaj je godinama bio u carinskim i graničnim prepirkama sa svojim većim i moćnijim susjedima, Argentinom i Brazilom. Urugvaj je takođe ustrajao na svojoj nezavisnosti od istih, posebno od Argentine, zbog jezičke bliskosti.

U oktobru 1864, Brazil (čiji je lider bio car Pedro II) je vojno intervenisao i pomogao vođi urugvajske Kolorado partije Venansiju Floresu da zbaci svog protivnika iz Blanko partije - predsjednika Atanasija Agirea, (predhodnik je bio Bernardo Bero) nakon čega je diktator Paragvaja, maršal Francisko Solano Lopez, u uvjerenju da je ugrožena regionalna ravnoteža snaga, u novembru krenuo u rat protiv Brazila. Ta kontroverzna odluka ispostaviće se kao pogubna, iako i istina i pravda su bile na Paragvajskoj strani. Bartolomeo Mitre, predsjednik Argentine, je zatim organizovao savez između Argentine, Brazila i Urugvaja pod kontrolom Koloradosa (Trojni savez), koji je zajednički objavio rat Paragvaju 1. maja 1865.

Lopezovi su postupci bili nastavak njegovog gomilanja vojske (sastavljena od 50.000 ljudi, bila je tada najjača u Latinskoj Americi) i prepoznati su od mnogih kao agresija zbog samopromocije i povećanja nacionalnog teritorija, ali, kako se rat produžavao, mnogi Argentinci i drugi su počeli rat gledati kao osvajački pohod svog predsjednika Mitrea.

Na početku sukoba, 1865., Paragvajske su snage napredovale na sjever u brazilsku provinciju Matu Grosu i južno u provinciju Rio Grandi du Sul. Logistički problemi i gomilanje savezničkih snaga, koje su uskoro nadbrojale paragvajske u omjeru od deset prema jedan, prisilili su Paragvajce da se povuku iza svojih granica. U junu 1865. brazilska mornarica je potukla paragvajsku flotu na rijeci Parana, blizu Argentinskog grada Korijentesa; do januara 1866., saveznici su blokirali sve rijeke prema Paragvaju. U aprilu Mitre je poveo savezničku invaziju u jugozapadni Paragvaj, ali je dvije godine sprečavan u napredovanju. Vođene su žestoke bitke; najznamenitija, u kojoj je Paragvaj (pod vođstvom hrabrog generala Hose Eduvigisa Diaza) kod Kurupaitija (Curupayty) u septembru 1866. izvojevao pobjedu, koja je zaustavila svaku dalju savezničku ofanzivu na godinu dana. Obje strane su u kampanji pretrpjele teške gubitke.

U januaru 1868., Mitre je zamjenjen na poziciji glavnog zapovjednika brazilskim markizom (kasnije vojvodom) de Kašjas. U februaru brazilska oklopljena plovila su probila paragvajsku liniju odbrane kod rječne tvrđave Umaita (Humaitá), blizu ušća rijeka Parana i Paragvaj, i produžile da bombarduju glavni grad, Asunsion. U kampanji Lomas Valentinas u decembru, paragvajska vojska je uništena. Neprijatelj ulazi u Asunsion 5 јanuara 1869. Lopez se povukao na sjever gdje je vodio gerilski rat sve dok nije ubijen 1. marta 1870 na lokaciji Cerro Cora. Istaknuti Paragvajski generali Bernardino Kabaljero i Francisko Isidoro Reskin su preživjeli rat. Tоkom sukoba je bilo nekoliko pokušaja da se dođe do mirnog rješenja, međutim saveznici (naročito Brazil) željeli su potpunu eliminaciju Paragvaja kao regionalne sile.

Paragvajci su bili fanatički odani Lopezu i ratnom naporu, što je rezultovalo njihovom borbom do krajnjih granica. Rat je potpuno uništio Paragvaj; njegovo prijeratno stanovništvo od otprilike 800.000 se do 1871. smanjilo na oko 221.000 od čega samo oko 28.000 muškaraca. Tokom sukoba Paragvajci nisu patili samo zbog rata nego i zbog neishranjenosti, bolesti i Lopezove diktature pod kojom su brojni mučeni i ubijeni. Argentina i Brazil su anektirali oko 140.000 kvadratnih kilometara paragvajske teritorije, Argentina je uzela veliki dio regije Misiones i dio Čaka između rijeka Bermejo i Pilcomayo; Brazil je za osvojenu teritoriju povećao svoju provinciju Matu Grosu. Obje su zemlje zahtijevale veliku odštetu (koja nikad nije plaćena) i okupirale Paragvaj do 1876.

U međuvremenu, Koloradosi su učvrstili svoju vlast u Urugvaju kojim su zatim vladali sve do 1958. Trebale su decenije da se Paragvaj oporavi od haosa i demografskog disbalansa. Posljedice su vidljive i dan danas. Maršal Francisko Lopez danas uživa epitet najvećeg Paragvajskog heroja.

Spoljašnje veze

Šablon:Link FA Šablon:Link FA Šablon:Link FA Šablon:Link FA Šablon:Link GA Šablon:Link GA