Ariel Šaron – razlika između verzija
m robot Mijenja: ro:Ariel Şaron |
m robot Mijenja: ro:Ariel Șaron; kozmetičke promjene |
||
Red 4: | Red 4: | ||
Sharon je jedna od najkontroverznijih ličnosti, ne samo u Izraelu, nego i ostatku svijeta. Tokom svoje karijere stekao je reputaciju glavnog izraelskog "[[jastreb (politika)|jastreba]]", zdušnog borca protiv [[terorizam|terorizma]] i vatrenog [[cionizam|cionista]]. U međunarodnoj, a pogotovo arapskoj, javnosti, Sharon se smatra jednim od najvećih zlotvora u današnjem svijetu, pri čemu se kao krunski dokaz navodi [[pokolj u Sabri i Shatili]] godine [[1982]], koji je, u vrijeme kada je Sharon bio ministrom obrane, izvršen na [[libanon]]skoj teritorijoj okupiranoj od Izraela. |
Sharon je jedna od najkontroverznijih ličnosti, ne samo u Izraelu, nego i ostatku svijeta. Tokom svoje karijere stekao je reputaciju glavnog izraelskog "[[jastreb (politika)|jastreba]]", zdušnog borca protiv [[terorizam|terorizma]] i vatrenog [[cionizam|cionista]]. U međunarodnoj, a pogotovo arapskoj, javnosti, Sharon se smatra jednim od najvećih zlotvora u današnjem svijetu, pri čemu se kao krunski dokaz navodi [[pokolj u Sabri i Shatili]] godine [[1982]], koji je, u vrijeme kada je Sharon bio ministrom obrane, izvršen na [[libanon]]skoj teritorijoj okupiranoj od Izraela. |
||
Godine [[2000]]. Sharonov je posjet džamiji [[Al Aqsa]] poslužio kao povod za izbijanje [[Druga intifada|Druge intifade]] i kolaps mirovnog procesa započetog [[Sporazumi iz Osla|sporazumima iz Osla]]. Sharon je slijedeće godine izabran za premijera i svoju reputaciju "jastreba" je ispočetka potvrdio tako što je na [[Palestinci|palestinske]] samoubilačke napade odgovarao slanjem vojske u [[Pojas Gaze]] i [[Zapadna obala|Zapadnu obalu]], čime je [[Palestinska samouprava]] izgubila svaki autoritet. Pod njegovom vlašću je Izrael po prvi put u modernoj historiji izgubio veliki dio simpatija u svjetskoj javnosti, pogotovo kada se njegova politika počela povezivati s [[George W. Bush|Georgeom W. |
Godine [[2000]]. Sharonov je posjet džamiji [[Al Aqsa]] poslužio kao povod za izbijanje [[Druga intifada|Druge intifade]] i kolaps mirovnog procesa započetog [[Sporazumi iz Osla|sporazumima iz Osla]]. Sharon je slijedeće godine izabran za premijera i svoju reputaciju "jastreba" je ispočetka potvrdio tako što je na [[Palestinci|palestinske]] samoubilačke napade odgovarao slanjem vojske u [[Pojas Gaze]] i [[Zapadna obala|Zapadnu obalu]], čime je [[Palestinska samouprava]] izgubila svaki autoritet. Pod njegovom vlašću je Izrael po prvi put u modernoj historiji izgubio veliki dio simpatija u svjetskoj javnosti, pogotovo kada se njegova politika počela povezivati s [[George W. Bush|Georgeom W. Bushom]] i njegovim [[Rat protiv terorizma|Ratom protiv terorizma]]. |
||
Dijelom kao posljedica svih tih procesa, dijelom potaknut od strane Bushove vlade, Sharon je postepeno počeo zauzimati nešto umjereniji stav i pristajati na bolne kompromise koji su ranijim vladama bili nezamislivi. Tako je bio glavni inicijator napuštanja židovskih naselja, a potom i izraelskog vojnog povlačenja iz Gaze, zbog čega je po prvi put postao metom žestokih kritika izraelske desnice. Nakon što je teškom mukom uspio sačuvati vodstvo Likud stranke od [[Benjamin Nethanyahu|Benjamina |
Dijelom kao posljedica svih tih procesa, dijelom potaknut od strane Bushove vlade, Sharon je postepeno počeo zauzimati nešto umjereniji stav i pristajati na bolne kompromise koji su ranijim vladama bili nezamislivi. Tako je bio glavni inicijator napuštanja židovskih naselja, a potom i izraelskog vojnog povlačenja iz Gaze, zbog čega je po prvi put postao metom žestokih kritika izraelske desnice. Nakon što je teškom mukom uspio sačuvati vodstvo Likud stranke od [[Benjamin Nethanyahu|Benjamina Nethanyahua]], u novembru 2005. je odlučio napustiti Likud i osnovati novu stranku centra pod nazivom [[Kadima]]. |
||
[[4.1.]] [[2006]]. primljen je u bolnicu zbog teškog izljeva krvi u mozak i većina stručnjaka drži da, čak i ako se oporavi, neće biti u stanju obavljati dužnost. Privremeno ga zamjenjuje bivši gradonačelnik Jeruzalema [[Ehud Olmert]]. |
[[4.1.]] [[2006]]. primljen je u bolnicu zbog teškog izljeva krvi u mozak i većina stručnjaka drži da, čak i ako se oporavi, neće biti u stanju obavljati dužnost. Privremeno ga zamjenjuje bivši gradonačelnik Jeruzalema [[Ehud Olmert]]. |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Izrael|Sharon, Ariel]] |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Državnici|Sharon, Ariel]] |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Premijeri|Sharon, Ariel]] |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Političari|Sharon, Ariel]] |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Ratnici|Sharon, Ariel]] |
||
[[Kategorija:Rođeni 1928.|Sharon, Ariel]] |
[[Kategorija:Rođeni 1928.|Sharon, Ariel]] |
||
Red 58: | Red 58: | ||
[[pl:Ariel Szaron]] |
[[pl:Ariel Szaron]] |
||
[[pt:Ariel Sharon]] |
[[pt:Ariel Sharon]] |
||
[[ro:Ariel |
[[ro:Ariel Șaron]] |
||
[[ru:Шарон, Ариэль]] |
[[ru:Шарон, Ариэль]] |
||
[[scn:Ariel Sharon]] |
[[scn:Ariel Sharon]] |
Verzija na datum 21 august 2010 u 10:38
Ariel Sharon (hebrejski: אריאל שרון, rođen kao Ariel Scheinermann 27.2. 1928. i poznat po nadimku Arik) je jedanaesti po redu i trenutni premijer Izraela, koji se na dužnosti nalazi od marta 2001. Poznat je po dugogodišnjoj vojnoj i političkoj karijeri. Osnovao je desničarsku stranku Likud, trenutno najjaču u izraelskom Knesetu, a prije toga je služio preko trideset godina u Izraelskim obrambenim snagama, gdje je dobio činil general-majora i stekao veliku slavu zbog svojih podviga u šestodnevnom ratu godine 1967. i jom kipurskom ratu godine 1973.
Sharon je jedna od najkontroverznijih ličnosti, ne samo u Izraelu, nego i ostatku svijeta. Tokom svoje karijere stekao je reputaciju glavnog izraelskog "jastreba", zdušnog borca protiv terorizma i vatrenog cionista. U međunarodnoj, a pogotovo arapskoj, javnosti, Sharon se smatra jednim od najvećih zlotvora u današnjem svijetu, pri čemu se kao krunski dokaz navodi pokolj u Sabri i Shatili godine 1982, koji je, u vrijeme kada je Sharon bio ministrom obrane, izvršen na libanonskoj teritorijoj okupiranoj od Izraela.
Godine 2000. Sharonov je posjet džamiji Al Aqsa poslužio kao povod za izbijanje Druge intifade i kolaps mirovnog procesa započetog sporazumima iz Osla. Sharon je slijedeće godine izabran za premijera i svoju reputaciju "jastreba" je ispočetka potvrdio tako što je na palestinske samoubilačke napade odgovarao slanjem vojske u Pojas Gaze i Zapadnu obalu, čime je Palestinska samouprava izgubila svaki autoritet. Pod njegovom vlašću je Izrael po prvi put u modernoj historiji izgubio veliki dio simpatija u svjetskoj javnosti, pogotovo kada se njegova politika počela povezivati s Georgeom W. Bushom i njegovim Ratom protiv terorizma.
Dijelom kao posljedica svih tih procesa, dijelom potaknut od strane Bushove vlade, Sharon je postepeno počeo zauzimati nešto umjereniji stav i pristajati na bolne kompromise koji su ranijim vladama bili nezamislivi. Tako je bio glavni inicijator napuštanja židovskih naselja, a potom i izraelskog vojnog povlačenja iz Gaze, zbog čega je po prvi put postao metom žestokih kritika izraelske desnice. Nakon što je teškom mukom uspio sačuvati vodstvo Likud stranke od Benjamina Nethanyahua, u novembru 2005. je odlučio napustiti Likud i osnovati novu stranku centra pod nazivom Kadima.
4.1. 2006. primljen je u bolnicu zbog teškog izljeva krvi u mozak i većina stručnjaka drži da, čak i ako se oporavi, neće biti u stanju obavljati dužnost. Privremeno ga zamjenjuje bivši gradonačelnik Jeruzalema Ehud Olmert.