Béla Kun – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
preuzeto iz Pavlovićeve knjige, istekla autorska prava
Red 1: Red 1:
'''Béla Kun''' (mađ. ''Kun Béla'', [[Szilágycseh]], [[20. 2.|20. veljače]] [[1886]]. - [[Sovjetski Savez|SSSR]], [[30. 11.|30. studenog]] [[1939]].) bio je [[mađarska|mađarski]] revolucionar.
'''Béla Kun''' (mađ. ''Kun Béla'', [[Szilágycseh]], [[20. 2.|20. veljače]] [[1886]]. - [[Sovjetski Savez|SSSR]], [[30. 11.|30. studenog]] [[1939]].) bio je [[mađarska|mađarski]] revolucionar.


Jedan je od osnivača Komunističke partije Mađarske i Mađarske Sovjetske Republike 1919. godine. Za [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] bio je u ruskom zarobljeništvu, gdje u Tomsku postao član Ruske socijaldemokratske radničke partije te radi u redakciji lista ''Sibirski radnik'' na propagandi među ratnim zarobljenicima. U proljeće [[1918]]. godine organizira mađarsku grupu Ruske komunističke partije (boljševika) i uređuje novine ''Međunarodni socijalist'' i ''Socijalna revolucija''. Kad je [[Mađarska]] proglašena sovjetskom republikom bio je rukovoditelj vlade, a poslije poraza mađarske sovjetske republike emigrira u [[Austrija|Austriju]], gdje je interniran. Nakon oslobođenja odlazi u [[Sovjetski Savez|Sovjetsku Rusiju]] i sudjeluje u borbama protiv generala Vrangela i djeluje kao predsjednik Krimskog revolucionarnog komiteta. Godine [[1928]]. uhićen je u Austriji, ali je pušten poslije protesta sovjetske demokratske javnosti i vraćen u SSSR. Za [[Josif Staljin|Staljinovih]] čistki je zatvoren, osuđen na osnovi lažnih dokumenata i likvidiran.
Jedan je od osnivača Komunističke partije Mađarske i Mađarske Sovjetske Republike 1919. godine. Za [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] bio je u ruskom zarobljeništvu, gdje u Tomsku postao član Ruske socijaldemokratske radničke partije te radi u redakciji lista ''Sibirski radnik'' na propagandi među ratnim zarobljenicima. U proljeće [[1918]]. godine organizira mađarsku grupu Ruske komunističke partije (boljševika) i uređuje novine ''Međunarodni socijalist'' i ''Socijalna revolucija''. Kad je [[Mađarska]] proglašena sovjetskom republikom bio je rukovoditelj vlade, a poslije poraza mađarske sovjetske republike emigrira u [[Austrija|Austriju]], gdje je interniran. Nakon oslobođenja odlazi u [[Sovjetski Savez|Sovjetsku Rusiju]] i od tada je sve vreme na radu u Kominterni, punih 17 godina.<ref name="Pavlović"/>
Sudjeluje u borbama protiv generala Vrangela i djeluje kao predsjednik Krimskog revolucionarnog komiteta. Važio je kao „čovek jake ruke“ te je slat uvek tamo gde su bile potrebne izvanredne organizatorske sposobnosti. Od svih emigranata u Moskvi on je bio najpopularnija ličnost.<ref name="Pavlović">[http://www.rastko.rs/rastko-ru/delo/12909 Živojin Pavlović, Bilans sovjetskog termidora: Prikaz i otkrića o delatnosti i organizaciji Staljinskog terora]</ref>
Godine [[1928]]. uhićen je u Austriji, ali je pušten poslije protesta sovjetske i demokratske javnosti i vraćen u SSSR. Za [[Josif Staljin|Staljinovih]] čistki je zatvoren, osuđen na osnovi lažnih dokumenata i likvidiran.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Commonscat}}
{{Commonscat}}



Verzija na datum 6 juli 2014 u 01:16

Béla Kun (mađ. Kun Béla, Szilágycseh, 20. veljače 1886. - SSSR, 30. studenog 1939.) bio je mađarski revolucionar.

Jedan je od osnivača Komunističke partije Mađarske i Mađarske Sovjetske Republike 1919. godine. Za Prvog svjetskog rata bio je u ruskom zarobljeništvu, gdje u Tomsku postao član Ruske socijaldemokratske radničke partije te radi u redakciji lista Sibirski radnik na propagandi među ratnim zarobljenicima. U proljeće 1918. godine organizira mađarsku grupu Ruske komunističke partije (boljševika) i uređuje novine Međunarodni socijalist i Socijalna revolucija. Kad je Mađarska proglašena sovjetskom republikom bio je rukovoditelj vlade, a poslije poraza mađarske sovjetske republike emigrira u Austriju, gdje je interniran. Nakon oslobođenja odlazi u Sovjetsku Rusiju i od tada je sve vreme na radu u Kominterni, punih 17 godina.[1]

Sudjeluje u borbama protiv generala Vrangela i djeluje kao predsjednik Krimskog revolucionarnog komiteta. Važio je kao „čovek jake ruke“ te je slat uvek tamo gde su bile potrebne izvanredne organizatorske sposobnosti. Od svih emigranata u Moskvi on je bio najpopularnija ličnost.[1]

Godine 1928. uhićen je u Austriji, ali je pušten poslije protesta sovjetske i demokratske javnosti i vraćen u SSSR. Za Staljinovih čistki je zatvoren, osuđen na osnovi lažnih dokumenata i likvidiran.

Izvori