Soja – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: {{Taxobox | name = Soja | image = Soybean.USDA.jpg | image_width = 240p | regnum = Plantae | phylum = Magnoliophyta | classis = Magnoliopsida | ordo = Fabales | famili...
 
Nema sažetka izmjene
Red 2: Red 2:
| name = Soja
| name = Soja
| image = Soybean.USDA.jpg
| image = Soybean.USDA.jpg
| image_width = 240p
| image_width = 240px
| regnum = [[Plantae]]
| regnum = [[Plantae]]
| phylum = [[Magnoliophyta]]
| phylum = [[Magnoliophyta]]

Verzija na datum 9 juli 2010 u 11:20

Šablon:Taxobox Soja (Glycine max (L.) Merr.) je biljna vrsta koja pripada familiji Fabaceae. Centar porekla ove biljne vrste je Kina. Prvi istorijski, pisani, navodi o soji potiču iz 3000 godine p. n. e. Pored pirinča, pšenice, ječma i prosa, soja je jedan od glavih useva koji su značajno doprineli opstanku kuneske civilizacije. Soju popularno još i nazivaju kineska krava.

Prvih 3.000 godina, soja se nije puno udaljila od svog centar porekla. Početkom nove ere, soja se širi na teritorije današnje južne Kine, Koreje i Japana koji se smatraju sekundarnim centrima porekla. Razvojem pomorskog saobraćaja u 18. veku nove ere, soju polako upoznaju druge civilizacije i pojavljuje se u botaničkim baštama u Evropi i Americi. Smatara se da je soju u Ameriku doneo Bendžamin Frenklin. Novija istorija soje počinje u 19. veku u Americi odakle započinje širenje po celom svetu i soja zuzima značajno mesto u modernoj poljoprivredi. U modernoj istorije soje važna su još dva događaja. 1996. godine na tržištu se pojavila prva genetički modifikovana soja (otporna na totalni herbicid glifosat) i 2002. godine soja po prvi put napušta planetu zemllju - na međunarodnoj svemirskoj stanici proizvedene su eksperimentalne količine soje kao potencijalne hrane na svemirskim putovanjima.

Osnovi razlog gajenja soje jeste povoljan hemijski sastav zrna. Naime, u zrnu soje nalazi se između 35 i 40% proteina i oko 20% ulja što ga čini veoma povoljnom sirovinom za ishranu ljudi i životinja. Proteini soje sadrže sve esencijalne aminokiseline u dovoljnoj količini tako da prerađevine od soje predstavljaju kvalitetnu hranu. Sojino ulje ne spada u grupu visokokvalitetnih ulja (kao maslinovo i suncokretovo) zbog veće količine polinezasićenih masnih kiselina i manjeg udela oleinske kiseline. Pored ulja i proteina u zrnu soje nalaze i druga fiziološki aktivna jedinjenja kao što su izoflavoni, fitosteroli, saponini, fitinska kiselina koji imaju povoljan uticaj na zdravlje ljudi. Takođe u zrnu soje nalaze se i neke antinutritivene materije kao što su inhibitori proteaza (termičkom obradom zrna soje ove materije se neutrališu) i nesvarljivi oligosaharidi. Spisak proizvoda koji se dobijaju od soje je dugačak i pored raznih prehrambenih proizvoda i aditiva, soja je sirovina u indistriji gume, boja, lakova, lepkova, farmaceutskoj industriju sve popularnija sirovina za biodizel. Proteini soje čine oko 2/3 svetske proizvodnje biljnih proteina dok 1/3 biljnih ulja potiče od soje.