Kvint Cecilije Metel Pij Scipion Nasika – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
|||
Red 3: | Red 3: | ||
'''Kvint Cecilije Metel Pij Scipion Nasika''' (''Quintus Caecilius Metellus Pius Scipio Nasica'', cca. 100/98. pne. - 46. pne.), među suvremenim historičarima poznat po skraćenom imenu '''Metel Scipion''' (''Metellus Scipio''), bio je [[Rimska Republika|rimski]] vojskovođa i političar, poznat kao jedan od vođa [[optimati|optimata]] i komandanata anti-cezarovske vojske u [[Cezarov građanski rat|građanskom ratu]] te kao "posljednji [[Scipio (cognomen)|Scipion]]."<ref>[[Ronald Syme]], “Imperator Caesar: A Study in Nomenclature,” ''Historia'' 7 (1958), p. 187.</ref> |
'''Kvint Cecilije Metel Pij Scipion Nasika''' (''Quintus Caecilius Metellus Pius Scipio Nasica'', cca. 100/98. pne. - 46. pne.), među suvremenim historičarima poznat po skraćenom imenu '''Metel Scipion''' (''Metellus Scipio''), bio je [[Rimska Republika|rimski]] vojskovođa i političar, poznat kao jedan od vođa [[optimati|optimata]] i komandanata anti-cezarovske vojske u [[Cezarov građanski rat|građanskom ratu]] te kao "posljednji [[Scipio (cognomen)|Scipion]]."<ref>[[Ronald Syme]], “Imperator Caesar: A Study in Nomenclature,” ''Historia'' 7 (1958), p. 187.</ref> |
||
== Životopis == |
|||
Metel Scipion se rodio u uglednoj [[patriciji|patricijskoj]] porodici pod imenom '''Publije Kornelije Scipion Nasika''', odnosno kao sin konzula [[Publije Kornelije Scipion Nasika Serapion (konzul 111. pne.)|Publija Kornelija Scipiona Nasike Serapiona]] i Licinije Krase, kćeri konzula [[Lucije Licinije Kras|Lucija Licinija Krasa]]. Godine 80. pne. ga je preko oporuke posthumno usvojio [[pontifex maximus]] [[Kvint Cecilije Metel Pij]] i otada je Metel Scipion počeo nositi ime po kome ga poznaje historija. |
|||
==Literatura== |
==Literatura== |
||
*[[Jerzy Linderski|Linderski, Jerzy]]. "Q. Scipio Imperator." In ''Imperium sine fine: T. Robert S. Broughton and the Roman Republic''. Franz Steiner, 1996, pp. 144–185. Limited preview [http://books.google.com/books?id=wEtE8c1jGY4C&pg=PA146&dq=%22iscrizioni+augurali1+e+magiche%22&lr=&as_drrb_is=q&as_minm_is=0&as_miny_is=&as_maxm_is=0&as_maxy_is=&as_brr=0&as_pt=ALLTYPES online.] |
*[[Jerzy Linderski|Linderski, Jerzy]]. "Q. Scipio Imperator." In ''Imperium sine fine: T. Robert S. Broughton and the Roman Republic''. Franz Steiner, 1996, pp. 144–185. Limited preview [http://books.google.com/books?id=wEtE8c1jGY4C&pg=PA146&dq=%22iscrizioni+augurali1+e+magiche%22&lr=&as_drrb_is=q&as_minm_is=0&as_miny_is=&as_maxm_is=0&as_maxy_is=&as_brr=0&as_pt=ALLTYPES online.] |
Verzija na datum 4 juli 2010 u 10:15
Kvint Cecilije Metel Pij Scipion Nasika (Quintus Caecilius Metellus Pius Scipio Nasica, cca. 100/98. pne. - 46. pne.), među suvremenim historičarima poznat po skraćenom imenu Metel Scipion (Metellus Scipio), bio je rimski vojskovođa i političar, poznat kao jedan od vođa optimata i komandanata anti-cezarovske vojske u građanskom ratu te kao "posljednji Scipion."[1]
Životopis
Metel Scipion se rodio u uglednoj patricijskoj porodici pod imenom Publije Kornelije Scipion Nasika, odnosno kao sin konzula Publija Kornelija Scipiona Nasike Serapiona i Licinije Krase, kćeri konzula Lucija Licinija Krasa. Godine 80. pne. ga je preko oporuke posthumno usvojio pontifex maximus Kvint Cecilije Metel Pij i otada je Metel Scipion počeo nositi ime po kome ga poznaje historija.
Literatura
- Linderski, Jerzy. "Q. Scipio Imperator." In Imperium sine fine: T. Robert S. Broughton and the Roman Republic. Franz Steiner, 1996, pp. 144–185. Limited preview online.
- Syme, Ronald. "The Last Scipiones." In The Augustan Aristocracy. Oxford University Press, 1989, pp. 244–245 online.
Napomene
- ↑ Ronald Syme, “Imperator Caesar: A Study in Nomenclature,” Historia 7 (1958), p. 187.
Literatura
- Manuel Dejante Pinto de Magalhães Arnao Metello and João Carlos Metello de Nápoles, "Metellos de Portugal, Brasil e Roma", Torres Novas, 1998
Političke funkcije | ||
---|---|---|
Prethodi: Gnaeus Domitius Calvinus i Marcus Valerius Messalla Rufus |
Konzul Rimske Republike zajedno sa Gnejem Pompejem Velikim 52. pne. |
Slijedi: Servius Sulpicius Rufus i Marcus Claudius Marcellus |